Povodom 17. novembra – Dana prijevremeno rođenih beba, donosimo vam priču o bebi heroju, koju nam je ispričala njena mama Mileva, Članica Udruženja roditelja prijevremeno rođene djece RS – MRVICA.
Zašto je važno da se čuju ovakve priče i da se ovaj Dan obilježi? Da bi se podigla svijest o ovome kao podrška roditeljima koji se susreću sa ovakvim problemima.
PRIČE PREMATURUSA SU TEŠKE PRIČE. TOLIKO TEŠKE DA KADA IH ČITATE IMATE OSJEĆAJ DA VAM SRCE PUCA IZNOVA I IZNOVA. OVO JE PRIČA O MIRJANI, TATINOJ I MAMINOJ MRVI. ALI NE BRINITE, OVA PRIČA IMA SREĆAN ZAVRŠETAK.
Banja Luka, 24. Februa 2015.godine. Kada je sat otkuca 13:30 časova, svjetlo dana je ugledala jedna ružičasta beba. Teška 1680 grama, duga 43 cm. Na prvom pregledu pri rođenju Apgar skor je iznosio 9/10. S ciljem daljeg praćenja i liječenja, Mirjana je smještena u jedinicu intenzivne njege zbog prematuriteta. Iako srećni zbog rođenja naše Mrve, period koji je uslijedio bio je praćen strahom i strepnjom. Hranjenje na sondu, braunile, bakterije, transfuzije krvi…
Znali smo da je Mirjana u sigurnim rukama, ali sama pomisao da je ne možemo držati u naručju, bila je bolna.
Samo roditelji prijevremeno rođene djece znaju, koliko je zaista debelo staklo na inkubatoru. Viđala sam je četiri puta dnevno, pričala joj i pjevušila.
Dok je bila u intenzivnoj, kalirala je na 1500 grama. Tada smo saznali da Mirjana ima interkranijalno krvarenja 2. Stepena i to je probulo još veće strahove. S obzirom da je Mrva dobro napredovala, 9.marta je prebačena u topli krevetić, a 15.marta u obični krevetić.
Kada je dostigla 1940 grama i da sve obroke pojede na flašicu, bila je spremna da ide kući. Nakon dolaska kući, uslijedile su razne kontrole, indirektna oftalmoskopija, neprolog, neonatolog, kontrolni ultrazvuk CNS-a i fizijatar.
Zahvaljujući doktorima sa UKC-a Banjaluka, oftamolozima UKC Sarajevo, Mirjaninom teraputu Jeleni iz bolnice Kasindo i upornosti roditelja, Mirjana je sada zdrava i vesela djevojčica.
Mileva Mirović Tanić
