Hej, ne daj se zbuniti. Razumijem ljubav, razumijem bol, pa šta ako joj postaneš sjena, ona je, druže, odrasla žena. Znam, nije ista, ne gori u njoj isti žar, nit je više srca čista. Nit je više tako draga, nit ima u njoj onog vraga protiv kog si se borio, a kog si tako volio. Al ne zamjeri. I gle, oprosti. Ljubav se sada mjeri razumijevanjem onoga što je od nje preostalo. Od silnog htijenja sve se mijenja, život je jedan, svakom je vrijedan, nek ga svako diše na svoj način. Ona je živjela godinama sebe, prije nego što je otkrila tebe. Ona voljela i mrzila. Dobijala i gubila. Uzimala i davala. Ona se mučila, ona je i naučila. Ona zna, ona umije, i da bude uz tebe i da tjera po svom, s tobom sve da shvati, a i bez tebe sve da razumije. Ona se, priznaj, trudi i daje, može i da traje, al već sutra može iz tvog života da nestane i sve će ovo da prestane. Tako lako. Baš lako. Jer ona je svoja, čak i kad je tvoja, i ma koliko da te voli, njen život i bez tebe postoji. I stoji.
Nego, ima jedno malo biće, nek ti to bude životno otkriće. A to malo biće nije bilo koja, to je, drug moj, ćerka tvoja. E te su ti oči, od svih žena, najviše uprte u te, gledaju te, pomno prate i tvoj hod odrediće im pute. To ti je žena baš čedna i ko ni jedna, truda vrijedna. Baš vrijedna. Ne brini što se daješ, zbog nje nećeš da se kaješ. Od tebe ona uči da li treba da se muči. Od tebe uči kako da voli, da li treba za ljubav da moli. Ili je prosto zaslužuje. Što ti kažeš njoj će biti važno, i jedino nju možeš da povrijediš snažno. Njoj si muško, njoj si snaga, njoj si sila, njoj daješ krila. Zato pazi, nju mazi, budi nježan, ljubav ne štedi, jer ona ti, vjeruj, najviše vrijedi. Ona ti je, druže, najpreča, jer od tebe zavisi i njena sreća. Prolaze sati, nemoj da pati, njoj se vrati, nje se sjeti i njoj se posveti. Njoj možeš ljubav da daš i da gledaš kako ljubav tvoja posađena raste i cvjeta u svakom trenu, u jednu pametnu i srećnu mladu ženu.
Napisala : Marina Dimitrić Čato
