Mirza Cifrić, rođen u Tuzli, suosnivač i izvršni direktor jedne od najinovativnijih kompanija na svijetu, Veritas Genetics, današnji je gost rubrike tata intervju
Mamaklik: Kada počinje, a kada se završava vaš dan?
Mirza: Dan kod nas traje 24 sata, nema početka i nema kraja. Veritas ima kancelarije u Americi, Kini i sada po Evropi, tako da u neku ruku kažem da ” u Veritasu sunce ne zalazi”, znači ne zalazi ni odgovornost, konstantno. Obično se budimo između 6:30-7:00, kada se probudi jedan od najmlađih članova naše porodice koji ima dvije godine. On je nepozvani posjetilac u našem krevetu svakog jutra, vuče za rukave, da idemo da spremamo doručak. Inače on je na mamu, voli rano da ustaje.
Mamaklik: Koji vam je nadraži dio dana?
Mirza: Najdraži dio dana je uvijek kad se dođe kući, kada ugledam djecu. Mi imamo četvoro djece, dvije velike djevojčice i dva mala dječaka. Najviše volim tih prvih desetak sekundi, kada se uđe u kuću, mali tada trče da se grle, dok ovi veliki samo mašu. To traje jako kratko, supruga očekuje da se rukavi odmah zasuču, da se ide dalje sa poslom, pripremom obroka itd.
Mamaklik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?
Mirza: Veoma pažljivo. U toku dana nemam vremena za sebe, ali u toku godine imam. Imam par sportova i hobija gdje tražim par sati uvijek, da se fokusiram sam na sebe. Mislim da je ovo najproduktivniji period. Kako kažu kolege koje istražuju i pišu o životnom ciklusu, do 30. godine se uči, od 30. do 50. godine se radi a poslije se odmara. Sad sam u periodu kada se najviše radi.
Mamaklik: Da li kada ste na sportovima, možete potpuno da se isključite iz svega ili i tada mislite na posao?
Mirza: Teško se ugasiti u svakom slučaju. Upravo zbog toga mi idemo na skijanje, da se isključimo od posla. Svaki vikend idemo sa djecom na skijanje, pa je to nekako postala tradicija, skija čak i najmlađi sin koji je još u pelenama. Pronađem vremena da i sa prijateljima odem barem jednom godišnje daleko na skijanje, recimo Kanada, gdje nisu velike gužve. Tu je tišina i ona te natjera da se fokusiraš na sebe, da sve zaboraviš, mada i to traje kratko dan, dva dok čovjek dođe do nekog balansa.
Mamaklik: Kako ste reagovali kada Vam je supruga saopštila da je u drugom stanju? Rekli ste nam da imate četvoro djece, da li je osjećaj uvijek isti ili je možda prva trudnoća ostavila najjači utisak na Vas?
Mirza: Naravno, velika sreća u svakom slučaju. Naučili smo mi puno sa drugim, trećim, četvrtim djetetom. Prvo dijete smo pazili, nosali, spuštali polako, stajali pored kreveca. Sjećam se tačno kada je supruga ostala trudna, da nam je bilo teško da sačuvamo u tajnosti, jer je u Americi običaj da se o trudnoći ne govori do kraja prvog trimestra, mada skontaju ljudi vrlo brzo o čemu se radi, kada gospođa prestane da pije vino za večerom odmah kreću priče. Uvijek je bilo iznenađenje, sa prve tri trudnoće nismo znali da li je dječak ili djevojčica, dok je sa četvrtim bilo logistike, spremali smo se. Četiri spavaće sobe, da li sačuvati odjeću od trećeg dječaka ili kupovati nove stvari za curicu, tako da samo saznali da je četvrto dijete curica.
Mamaklik: Vaša porodica ima šest članova, kako koristite zajedničko vrijeme?
Mirza: U Americi je život veoma intezivan: posao, škola, obaveze djece poslije škole. Puno smo naučili od naših prijatelja, koji su iskusniji i imaju djecu stariju od naše pa smo se dogovorili, odlučili da ne radimo neke stvari. Recimo nema hokeja, nema košarke. Znate postoje sportovi koji drže familije zajedno i koji ih podijele, onda je to užas. U Bostonu je hokej jako popularan, roditelji koji ga igraju, moraju ustajati rano za termine, pa sam ja rekao ako se mi razdvojimo po sportovima, mi smo odmah izgubili, jedno dijete tamo, jedno ovamo, tako da smo odabrali sportove koji nas drže zajedno. Imamo kuću na planini i idemo svakog vikenda na skijanje zimi a na golf ljeti. Djeca idu u privatne škole, svakog vikenda neko od djece ih poziva na rođendane, što je nemoguće postići, kada bi išli na rođendane razdvojili bismo se, te nam dobro dođu izgovori za zajedničke vikende. Držimo se zajedno, provodimo svo slobodno vrijeme zajedno. Supruga i ja smo se složili da nam je vrijeme koje provedemo u autu (vozimo se svakog petka 3 sata do planine), zapravo jedina prilika kada ona i ja razgovaramo, djeci iza pustimo filmove na ekranima, a mi smo usmjereni jedno na drugo dok vozimo, tada najbiše razgpvaramo.
Mamaklik: Da li je lakše biti tata ovdje ili u SAD?
Mirza: Nekada nas ljudi pitaju kako je sa četvoro djece, a ja mislim da uvijek dajete od sebe 100 %, jedno dijete ili dva, uvijek dajete maksimum. Mislim da su ljudi ovde jako posvećeni svojoj djeci. Posvete im se baš kada je to najpotrebnije.
Mamaklik: Kako biste opisali vaše prve dane sa vašom decom? Kako ste se supruga i Vi snašli u ulozi roditelja na početku?
Mirza: Ja mislim da je u Americi gdje mi kažemo da je medicinski sistem vrhunski dio u svijetu, zaista vrhunski, ali prosječni medicinski sistem, je zaista prosječan, a možda i puno gori od prosjeka u svijetu. Jedna od stvari koju sam saznao iz iskustva u medicinskom sistemu, kada je porod u pitanju, tu se zaista vodi računa , sve je na nivou, svo četvoro djece rođeno je u Bostonu. Jedno predivno iskustvo, dosta informacija, dosta podrške oko detalja, oko djece. Mislim da je učešće muškarca dosta važno i supruzi, a i muškarcu da vidi kako taj proces ide, da cijene sam proces, ali to traje prvih par dana, onda više nismo potrebni, tj vraćamo se na posao. Tate su tu da isporuče suprugu u bolnicu na vrijeme, da se pobrinu da se beba rodi kako treba a onda se vraćaju obavezama.
Mamaklik: Šta savjetujete drugim očevima?
Mirza: Ako je to prvi put, to je nešto predivno što se desi ljudima. Iznenađenje ili planirano, nije važno. Velika je promjena, osoba se mijenja, percepcija osobe i svrha se mijenja. Ja zaista sada više razmišljam o svojim roditeljima, nego kad sam bio mali, pogotovo kako im je bilo odgajati djecu dok je trajao rat, koliko im je bilo teško da nas zaštite. Moja djeca imaju sve i više nego što im je potrebno, pa ne mogu da zamislim kako je kada roditelj ne može da zaštiti djecu i pruži im osnovne uslove.
Kada dođu djeca cijeli svijet vam se promijeni, ne vrti se više sve oko vas, sada se sve vrti oko djece.
Mamaklik: Kako uspijevate da uskladite karijeru i porodicu?
Mirza: Nema tu nekakav grandiozni plan, ako znate šta hoćete , ako ste ambiciozni i pozitivni – ništa vas ne može zaustaviti. Najteže sa četvoro djece je što ne možete svakom pojedinačno dovoljno vremena da posvetite, uvijek po dvoje mora ići npr. šoping, skijanje… Teško je sve izbalansirati, pogotovo za žene u Americi, sistem ne dozvoljava dovoljno vremena, mi smo imali sreće da je moja supruga mogla na početku biti sa našom djecom kod kuće, mogla je da ih odgaja i posveti im se. Inače, to nije tako u Americi, žene na porodiljskom budu 2 ili 3 sedmice, eventualno mogu iskoristiti još godišnji odmor od 2 sedmice. Muškarci nemaju pravo na odsustvo povodom rođenja djeteta, jedino da uzmu godišnji odmor.
Mamaklik: Kuvate li ponekad?
Mirza: Apsolutno. Kuvam za djecu, pa onda odem negdje da jedem. Obično izađem iz kuće gladan, vodim djecu u školu, onda idem negdje da popijem kafu i doručkujem. Kuvanje je još jedna od porodičnih stvari koju radimo. Curice su starije i ozbiljnije, interesuje ih mnogo stvari , pa prave kolače, mi pice, što god nas drži zajedno to radimo.
Mamaklik: Vaš životni moto?
Mirza: Imam ja dosta nekih ličnih razloga koji me pokreću. Za mene lično uspjeh i boravak u Americi je važna stvar, samim tim što mi je data šansa da budem u pravo vrijeme među pravim ljudima. Pokreće me spoznaja da mnogi ljudi koji su možda pametniji i sposobniji nisu dobili šansu da se oprobaju u Americi. Iz tog tazloga mi je bilo bitno da ne ostanem prosječan, da se ne bavim prosječnim stvarima jer teško je ostaviti familiju, jezik, hranu itd i biti prosječan u Americi, ambicija mi je bila da dam svoj maksimum.
Video intervju u cjelini možete pogledati na linku:
