BULIMIJA (bous-vol, govedo; limos-glad): gladan da bi i vola mogao pojesti
Bulimija je emocionalni poremećaj koji karakterišu iskrivljena slika o vlastitom tijelu i opsesivna želja za gubljenjem težine, a manifestuje se tako što nakon napada ekstremnog prejedanja slijedi prisilno izazvano povraćanje.
Međutim, priča o bulimiji počinje mnogo prije nego li se manifestuje u odnosu prema hrani.
Prvo počinje kao uslovno prihvatanje od strane okoline koja se smatra bitnom. Zatim, kao uslovno prihvatanje sebe. Logičnim slijedom razvija se perfekcionistička priča, usmjerena na ispunjavanja očekivanja, ne samo bitnih osoba, već svih. Lični identitet se gubi u očekivanjima drugih, a vremenom, identitet se gubi i u nametnutim vlastitim očekivanjima.
Dolazi i do povremene socijalne izolacije. Moguća je trauma vezana za seksualnost. Nevoljenje sebe. Mazohizam. Spoljna kontrola. Gubitak unutrašnje kontrole. Tuga je maskirana osjećanjem poniznosti i uslužnosti, i potrkepljena stečenom etiketom „dobre osobe“. Tad dolazi do nevoljenja svoga tijela kao opipljivog dijela sebe.
I tu kreće priča sa hranom.
Stvorena je emocionalna rupa. Opsesivne misli usmjerene su na hranu kojom se rupa popunjava. Potom, stvaraju se krivica i odvratnost prema sebi. Povraćanje, upotreba laksativa, vježbanje kao poništenje životinjskog prejedanja. Skrivanje. Ponovno odvratnost prema sebi, sad zbog tog odvratnog čina. Opet krivica. Opet tuga. Opet rupa. Obećanje sebi da je to poslednji put.
Emocionalna rupa raste. Opet bezdan. Opet popunjavanje bezdana hranom. Opsesivni krug. Bolan krug. Strah da će neko otkriti tu odvratnost.
Osoba nastoji zadržati i održati epitet „dobre osobe“. Bujaju glad za tuđim prihvatanjem i nedostatak samoprihvatanja. Odvratnost prema sebi raste…sve do dihotomije. Smjenjuju se period potpune kontrole nad hranom – period anoreksije i period potpunog gubitka kontrole nad hranom. Sve boli. Unutra boli. Kod ženskog pola moguć je i izostanak menstruacije.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj. Ovisnost. Depresija.
Psihoterapijom se tretiraju problemi onako kako su nastajali. Napori se usmjeravaju na bezuslovno prihvatanje sebe, i odustajanje od perfekcionističke potrebe da se zadovolje očekivanja svih. Nastoje se redukovati simptomi depresije, i najzad, nastoji se regulisati odnos sa hranom. Povratak sebi. Upoznavanje sebe. Voljenje sebe.
Oporavak traje, ali je moguć.
Irena Spasojević, dipl. Psiholog
animamea.bl@gmail.com
irena.spasojevic@appi.ba
