Momster mamas, hello!
Htjela sam da vam pišem još prije koji mjesec na ovu temu, ali nikako da postignem što bih htjela. 😰
Naime, radi se o tome kako sam prošle godine čitala dijelove jedne knjige vezane za “zdravo roditeljstvo” i nikako ne mogu da se sjetim koja je tačno bila, međutim jedan od tih dijelova sam dobro zapamtila i sjetila ga se kada mi je bio potreban za “sprovođenje”.
Sve znate, kada našim mališanima dodje faza zvana “žuta minuta” 😅 i kada su jednostavno “n e s n o s n i”! 😱 Kada su njihovo neraspoloženje i histerija pet puta veći nego inače.
Roditelji se pitaju da li je to faza, da li izrasta u histerično dijete, da li da samo ignorišemo i sačekamo da prođe, da li previše unosi šećer, da mu ne treba možda više sna, da li će imati efekta ako svaki put dobije po guzi…
Moj Despot ima dane kada je nervozan – nervozan i poprilično razdražljiv, i kada rijetko šta može da popravi njegovo raspoloženje.
Tada sam počela da radim sa njim upravo ono o čemu se radi u gorepomenutom dijelu knjige, koji govori o tome kako je izuzetno važno za dječje dobro raspoloženje da redovno sjedimo na podu sa svojom djecom i igramo se.
Raditi sve druge stvari sa njima je sjajno, ali se ništa ne računa kao “vrijeme na podu”.
Nervoza, histerija i neraspoloženje se sve više i više smanjuju, kada samo dvadeset minuta dnevno (ne mora ni svaki dan, ali bi trebalo što češće) provodite igrajući se sa djetetom, pogotovo onda kad je ono neraspoloženo.
Ja se u tim danima svako jutro igram na podu 15-20 minuta sa Despotom. Ako to ne uradim ja, uradi tata. Slažemo kocke, sviramo na sintisajzeru, ređamo drvene oblike, jaše po nama, skače, prevrćemo se…
Trudim se da zadržim svoj um prisutnim ako misli počnu da mi lutaju (posao, kućni poslovi, obaveze, bilo šta…) i da se posvetim tih 15-20 minuta bez prekidanja, samo igri sa njim na podu. Pomažem mu u igranju i slaganju ili ga samo posmatram kako diše stvarno polako i opušteno kada se koncentriše za vrijeme igranja.
Ja sam STVARNO primijetila promjenu u njegovom ponašanju. Bude opušteniji i manje “Denis napast” 😅
A znate zašto mislim da je to tako? Možda zato što ne mora da se trudi da privuče moju pažnju drekom i histerijom – jer je ima.
Roditelji uglavnom usmjeravaju najveću pažnju na stvari koje njihova djeca rade pogrešno i to su stvari koje im ne dozvoljavamo da rade.
Obezbeđujući im pozitivne uslove i podstrek za pozitivno ponašanje, manje je vjerovatno da će histerisati, biti nestašni i neraspoloženi.
Osim toga, i sam roditelj provodi vrijeme sa svojim djetetom na način koji nije stresan i ispunjen vrištanjem. Ovo je odlična stvar i za psihu mame i tate, i što je još važnije, odlično je za – da kažem – “razvojno-prikladnu” histeriju i neraspoloženje naših zečića.
Vaša Mama Momsters
Za još sjajnih tekstova Sare Oster Rokvić alijas Mame Momsters, zapratite njen online kutak za mame na instagramu @_MOMSTERS_
