Mala djeca apsoluto obožavaju svoje bake i deke, jer su oni, za razliku od roditelja, uvijek spremni da bezuslovno udovolje dječjim željama. Međutim, kada ta djeca postanu tinejdžeri, nerijetko se dešava da prestaju da odlaze kod bake i deke. Razlog najčešće nalaze u nedostatku slobodnog vremena. Ali to nikako nije, niti može biti opravdanje.
Generacijski jaz
Mada ga mnogi tako shvataju, generacijski jaz nije vještačka tvorevina. To je realan skup situacija koji je sasvim normalan kada dijete postane pubertetlija.
Taj jaz između roditelja i djece adolescenata javlja se kao posljedica samih uloga koje je priroda odredila. Jer roditelji su osobe sa životnim iskustvom, dok tinejdžerima to iskustvo nedostaje.
Još ako su roditeljski stavovi kruti, nefleksibilni i beskompromisni u odnosu na potrebe jednog savremenog tinejdžera, taj jaz je jako izražen.
Da bi on bio što manji, najbolje je da kako dijete raste, tako raste i razvija se i njegova porodica. To je lako reći, ali teže i ostvariti. Teško je mladima, ali daleko teže je starijima, naročito bakama i dekama.
Bake i deke kao posrednici između roditelja i djece
Česti, nekada i veoma žustri nesporazumi između roditelja i adolescenata teško padaju bakama i dekama. Najviše glavobolje im zadaje dilema na čiju stranu da stanu, ko je upravu – njihovo dijete ili njihovo unuče.
Međutim, bake i deke ne bi trebalo time da se bave. Oni u odgajanju svojih unuka treba da budu samo pomoćnici. Njihova riječ nikada ne smije da bude glavna, a najbolje je da svoje mišljenje zadrže za sebe. Oni treba da uživaju, da pomognu koliko mogu, ali ne i da preuzimaju odgovornost.
U nesporazumima između roditelja i djece nema krivaca i nevinihi, već isključivo nepromišljenih, impulsivnih i krutih aktera. Roditelji rješenja moraju da traže sami, a u onim najgorim slučajevima da potraže stručnu pomoć.
Najgore je miješanje i posredovanje koje neke bake i deke pokušavaju da ostvare. Njihova roditeljska uloga prestaje kada njihova djeca postanu mame i tate.
Ukoliko bake i deke svojim stavovima remete komunikaciju između mame i tate i djeteta, to dijete će biti zbunjeno, neće mu biti jasno koga treba da sluša.
Kako da reaguju roditelji ako djeca izbjegavaju posjete baki i deki
Kada njihovo unuče postane tinejdžer, bake i deke se vrlo često suočavaju sa osjećanjem zapostavljenosti. To osjećanje, pomiješano sa osjećanjima koja su tipična za staračko doba dovodi do preosjetljivosti, pa bake i deke postaju pomalo navalentni prema unucima. Traže od njih da ih što češće posjećuju, da više razgovaraju i sl. A zajedničke teme za razgovor je nekada teško pronaći.
Zato bake i deke treba da pre svega razumiju uzrast svojih unuka, potrebe i strahove koji se u pubertetu javljaju.
Teško da će bilo koji adolescent raditi nešto zato što je prethodno kritikovan, pa tako neće ni posjećivati baku i deku samo zato što ga roditelji stalno na to podsjećaju.
Baka i deka moraju da budu puni strpljenja, da pokazuju ljubav, slušaju priče i doživljaje iz škole, priče o drugoj djeci sa kojima se njihovo unuče druži, ali i kritike na račun njihove djece, tj. roditelja njihovog unučeta.
Kako da se postave roditelji čija djeca imaju dobre odnose sa bakom i dekom, ali su sa njima u stalnom sukobu?
Ovaj problem proističe iz rivaliteta koji bake i deke imaju sa svojom rođenom djecom.
Tada se često postavlja pitanje ko je bolji roditelj. Bake i deke ne bi trebalo da odmažu u rješavanju konflikata između mame i tate i djeteta.
Oni će često podržati svoje unuče isključivo zbog toga što će se ono na taj način više vezati za njih. Međutim, tako će se jaz između djece i roditelja samo još više produbiti.
Sve ovo je jako komplikovano, naročito za bake i deke. Njihova uloga je najteža – oni moraju da prihvate da budu pasivni posmatrači.
A s obzirom na to da su u poznim godinama i da vode borbu sa pitanjima i strahovima koji se javljaju u starosti i osećaju da njihova fizička i psihička snaga opadaju, ta pasivnost im je najgora. Ako je potrebno, pibližite im se razgovorom, ili im ponudite stručnu pomoć. Nekada je samo jedan jedini savet dovoljan da ih usmjeri ka rješavanju ovog kompleksnog pitanja.
Dragan Antić / mojpedijatar.co.rs
