Prvo što možete da primijetite kod naše današnje gošće Bojane Blažević je neodoljiv osmijeh, smirenost i jednostavnost.
Ova sofisticirana banjalučanka, mama je jedne djevojčice, instruktorka joge i joge za djecu i savjetnica za lični razvoj u Životnom ateljeu. Za sebe kaže da je zaljubljenik u Mjesec i prirodu, i da ima dječji duh pa joj je najprirodnije da bude i radi sa djecom.
Pokreću je istina, strast za životom i velika želja da spozna svoje lekcije i podijeli njihove blagodeti sa drugima.
MamaKlik: Kada počinje a kada završava Vaš dan?
Bojana: Najčešće je to oko 7, 8 ujutro. Ponekad odspavamo duže ako kćerka ide u drugu smjenu a ja ne držim jutarnje časove joge.
Dan završava prilično kasno, moj posao je večernji te poslije časova jurim kući i onda idemo sve po redu: večera, izvođenje psa, preostale obaveze, opuštanje, spavanjac.
MamaKlik: Koji vam je nadraži dio dana?
Bojana: Najdraži dio dana mi je noć. Kreativnost mi je najjača uveče. Nije da jenjava po danu, ali nekako volim tu magiju noći. Zaljubljenik sam u Mjesec.
MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?
Bojana: Naravno da imam. Sve u svom životu sam okrenula naopačke kako bi imala luksuz slobodnog vremena. To me čini zadovoljnom, ostvarenom i samim tim imam šta da podijelim sa drugima.
Slobodno vrijeme provodim, rekla bih, van gradskog života, nekako sam se već oprostila od city lifestylea. Budem pored rijeke, hodam bosa kroz šumu, pišem knjigu, ugađam psu, družim se s porodicom, prijateljima, razvijam se, stalno nešto učim.
MamaKlik: Vaše vrijeme sa djecom izgleda…?
Bojana: Meni je naprirodnije da budem sa djecom, kažu da imam taj dječji duh. Zato valjda i radim sa djecom i mnogo djece dolazi kod nas u kuću na igranje.
U zadnje vrijeme nemam nekako odvojeno vrijeme sa kćerkom, nego smo obe uključile jedna drugu u svoje aktivnosti. Ona ide sa mnom na put da održim joga kids radionice, ja sa njom kreiram mašne i bedževe i slično.
Naravno, imamo svakodnevne odgovornosti i obaveze u koje sam uključena potpuno i poput papagaja ponavljam šta nam sve slijedi u toku dana, od higijene do školskih obaveza. Ponavljanje je majka znanja.
MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?
Bojana: Bila sam jako nestrpljiva da se to desi od momenta kada sam odlučila da želim trudnoću, tako da sam bila jako srećna što je period iščekivanja nestao sa vješću o trudnoći. Bila sam toliko nestrpljiva tada, da sam kupila psa u periodu iščekivanja da zatrudnim.
MamaKlik: Kako je prošla Vaša trudnoća?
Bojana: Uvijek kažem kako je to bio najljepši period u mom životu. Mislim da su mi tada i samo tada hormoni bili savršeni. Imala sam tu pamet i sreću da u trudnoći ne radim, šetala sam ulicama Skoplja po cijele dane i uživala u kuhanju, ljubavi i životu.
MamaKlik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebom?
Bojana: Ne želite znati. Najjednostavnije rečeno – kao šok zbog količine odgovornosti na koju nisam bila spremna. Kao da sam bila spremna za trudnoću i ništa poslije. Ja sam jako slaba sa bebama i odlična sa djecom.
Vremenom je naš odnos postajao sve dublji, topliji i stvarniji, ali na početku, ja sam bila šeprtljavo grozna mama. Sreća, djeca nas vole kakvi god da smo, ljubav djeteta prema roditelju seže dublje od roditeljske otvorenosti da voli.
MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?
Bojana: Da rade na sebi. Da sve probleme koje “misle da imaju” sa djetetom, rješavaju sa sobom. Dijete je najveći učitelj roditelju i prilika da roditelj drugi put proživi svoje djetinjstvo i svoj život.
Roditelji se uzaludno trude da žele dobro za svoje dijete, ne uviđajući da stalno projektuju na dijete svoju životnu priču.
Dijete je duša za sebe, ima svoj put, svoje izazove i lekcije, i roditelj treba da uči da se skloni s puta djetetu i da pruža djetetu ono što dijete treba u sadašnjem trenutku, a ne ono što roditelj umišlja da mu treba pružiti.
Djetetu su obično važne potpuno suprotne stvari od onih koje roditelj misli da su mu važne. Zato su roditelji obično dosadni.
MamaKlik: Kako uspjevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?
Bojana: Ne volim ništa da tvrdim i garantujem u vezi sa sobom, ali mislim da su moje ambicije umrle i to traje već nekoliko godina, tako da sam im proglasila konačnu smrt.
Poziv mi je izgleda da budem terapeut, moj pristup joga časovima je terapijski, a duša mi je umjetnička i ja u suštini radim ono što mi se radi, koliko mi se radi i kada mi se radi.
Moj posao je 4 sata dnevno, ali ostatak vremena tj. život i proučavanje života je priprema za posao.
Stižemo zajedno uraditi zadaće, imati dva obroka dnevno, pričati, masirati se i družiti. Jedino što me smara je školski sistem, ali kao što rekoh, svaki roditelj ima svoje komplekse, pa i ja svoje.
Ne podnosim tradicionalne sisteme, a vrijeme će pokazati da li ću izliječiti taj kompleks ili ćemo uživati u nekoj Montessori školi.
MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?
Bojana: Na trenutak sam se upitala na kakav recept mislite, imam samo životne. Ne znam koliko će se čitaocima svidjeti moji “zdravi” momenti, ali eto, za doručak nekada napravimo banana palačinke u koje stavimo 150 g ovsenih pahuljica, a možete dodati malo heljdinog ili integralnog brašna, 2 dl vode, 2 jajeta, 2 banane, kašičicu kokosovog ulja.
Sve staviti u blender i peći na kokosovom ulju. Slana varijanta je odlična sa kikiriki puterom, a slatka sa domaćom nutelom (datule, lješnjak, kakao, javorov sirup).
MamaKlik: Vaš životni moto?
Bojana: Flow. Usklađivanje sa životnim tokom. Lakoća postojanja, bez ulaganja “dodatnog napora”. Izražavanje sebe, bez šminke. Živim da izrazim život umjesto da imresioniram sebe ili druge…
