Sanja Todorović-Vujičić neko je ko je u našoj državi sinonim za matične ćelije. Svojim zalaganjem doprinijela je sveopštoj edukaciji ljudi iz ove oblasti.
Bila je na čelu kompanije koja je prva počela sa uslugama čuvanja matičnih ćelija u Bosni i Hercegovini od 2009. godine, pa sve do aprila 2015. godine, kada je otišla na porodiljsko odsustvo sa trećim djetetom. U međuvremenu je Sanja dobila i četvrto dijete. Sanju smo nakratko ukrali od majčinskih obaveza da bismo od nje saznali šta je to novo u svijetu banaka matičnih ćelija i da li još uvijek treba da vjerujemo u njih.
Sa pozicije direktorke firme Family plus koja je bila partner banke matičnih ćelija Cryo-Save za BiH, ste aprila 2015. godine otišli na porodiljsko odsustvo sa trećim djetetom. U međuvremenu ste dobili još jedno dijete. Velike novine u vašem životu.
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Sa posla direktorice firme Family plus sam otišla da bih rodila treće dijete, no u međuvremenu na svijet je došlo i četvrto dijete. Samo majčinstvo mi nije donijelo neke velike novine, jer mi ovo nije prvo dijete, no istina je da trenutna porodična situacija zahtijeva zaista veliki angažman, pogotovo ako uzmemo u obzir to da su djeca brojčano duplo nadmoćnija u odnosu na mene i supruga, a to ponekad zna biti vrlo uzbudljivo i komično. Imati četvoro djece u uzrastu od 14 godina do jedne godine znači veliki raspon tema i dilema u kojima se svaki roditelj susreće, ali i raznolikost tema od prohodavanja do puberteta. Sve su to slatke muke roditeljstva. Porodica je oduvjek bila moj oslonac i pokretačka snaga, koja me tjerala uvjek da budem bolja u svim segmentima života. Najveća novost u mom životu je dvogodišnje odsustvo sa posla, pa me je moj stariji sin nedavno pitao “Da li si ti mama sad domaćica?”. Mogu reći da mi samo ponekad poslovni svijet nedostaje , jer biti majka bar u ovom najosjetljivijem period za moju djecu je jako bitno za mene i moju porodicu.
Da li su u poslednje vrijeme bile veće promene u vašem privatnom životu, ili u poslovnom svijetu – svijetu banaka matičnih ćelija?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Odlično pitanje! Teško je porediti promjene na ličnom planu i one na poslovnom, pogotovo jer na ove druge često ne možete da utičete. No, ja promjene posmatram kao nešto što je prirodno, gdje treba tražiti šansu za boljitak. U privatnom smislu, one su obogatile moju porodicu za još dva člana zbog kojih sam beskrajno srećna. A u poslovnom smislu velike promjene na globalnom nivou koje se dešavaju sa bankama matičnih ćelija su i kod nas u regionu donele nove banke, nove standarde, to je realnost, bez obzira da li se to nama svidjelo ili ne?!
U našoj državi ste prvi pokrenuli priču o matičnim ćelijama. Da li je to bio težak zadatak?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Donošenje bilo kakvih novina u kući ili čak ulici gdje živite je uvijek izazovno, a možete zamisliti čitavo društvo, pogotovo ako uzmemo u obzir da je naše društvo dodatno osjetljivo i specifično. Ideja o pohranjivanju matičnih ćelija kod mene, kao što sam puno puta rekla, je došala sredinom 2008 godine u mojoj drugoj trudnoći, kada smo suprug i ja istraživali ovu priču po svijetu i odlučili da pohranimo matične ćelije, a što sam i napravila nakon porođaja. Nakon toga, moja želja je bila da sve to podijelim, da i druge majke kod nas saznaju da imaju takvu mogućnost, da ne propuste priliku da se pobrinu za svoje najmilije samo zbog neinformisanosti. Nakon nekoliko mjeseci CryoSave mi je ponudio saradnju, što sam rado prihvatila i sa velikom odgovornošću radila.
Zbog čega se po vama stvari u svijetu matičnih ćelija toliko brzo mijenjaju? Da li je teško pratiti sve te promjene?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Oblast matičnih ćelija, odnosno regenerativne medicine je jako mlada, pa se zbog toga po samoj prirodi stvari brzo mijenjaju, razvijaju. Dolazi se do novih saznanja, rade se na hiljade istraživanja, tehnologije napreduju, postavljaju se novi standardi, stalno se ljestvica podiže u vis, drugačije nemože i to je dobro. Kao što sam već rekla – ja promjene doživljavam kao prirodne i dobre pojave. No, važno je istaći i razumjeti stvari koje se menjaju, ali i naglasiti one koje su se kroz vrijeme pokazale kao dobre – a to je po meni definitivno odluka da treba sačuvati matiče ćelija i da one, bez sumnje, predstavljaju budućnost. Tome u prilog ide i činjenica da sve zemlje u Evropi imaju i svoje javne banke matičnih ćelije, konkretno Slovenija i Hrvatska u našem reginu već godinama, da je Srbija u procesu izgradnje svoje javne banke… da neke zemlje imaju i po nekoliko javnih banaka… nadamo se da će se ovaj proces desiti i kod nas, to je mnogo važno!
Da li smatrate da su upravo te promjene koje se dešavaju kod banaka matičnih ćelija jedan od uzroka sumnje koju ljudi imaju po pitanju ove oblasti?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Rekoh, promena ima, bilo ih je i biće ih još više, a posebno kod banaka matičnih ćelija, kao posljedica intenzivnog razvoja, a i sama Nobelova nagrada 2012 u medicini je dodijeljena baš za dostignuća iz oblasti matičnih ćelija. Promjene koje se dešavaju se najviše odnose na tehnologije i standarde koje banke moraju da poseduju, na procedure koje moraju da zadovoljavaju ako žele da čuvaju matične ćelije. Važno je napomenuti da sve ove promjene imaju cilj da uzorak sačuvanih matičnih ćelija iz krvi i tkiva pupčanika bude što kvaliteniji i prihvatljiviji u slučaju potrebe za liječenjem, a roditelji mirniji i sigurniji u odluku koju su donijeli. Uzroka sumnji može biti raznih, no kada se roditelji adekvatno informišu, sumnje nestaju.
Zbog čega je vaša firma prestala da radi sa bankom Cryo-Save?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Cryo-Save je banka sa kojom smo radili skoro sedam godina. Koliko god je ona nama pružila, u smislu da smo uz sebe imali, u tom trenutku, lidera među bankama matičnih ćelija, toliko smo i mi doprineli ne samo Cryo-Save-u, nego i sveopštoj edukaciji stanovništva po pitanju značaja matičnih ćelija. Svim svojim resursima smo bili u tom poslu, kako poslovnim, finansijskim, tako i porodičnim. No, Cryo-Save je negdje izgubila korak u trci liderstva, kao i težnju da, na globalnom nivou, prati novitete i da zahtijeva najviše standarde u radu. To je nešto što se nama, kao partnerima, nije dopadalo, ukazivali smo im na to, jer nismo imali ni motiva ni namjeru da radimo i nudimo tako nešto. Zbog toga smo prošle godine odlučili da prekinemo saradnju sa CryoSave-om bez obzira koliko to bilo bolno, obavijestili smo pismeno o tome sve klijente. I poslovno i ljudski, imali smo i imamo obavezu da ništa ne umotavamo, da uvijek kažemo ono jeste. Kao što sam rekla, mi smo za svoje drugo dijete u januaru 2009. godine sačuvali matične ćelije u CryoSave-a preko Beograda, jer tada nije bilo u BiH, za treće dijete 2015. godine smo sačuvali preko naše firme ponovo u CryoSave-u, a za četvrto dijete krajem 2016. godine smo imali zahtijev da banka matičnih ćelija ima FACT NetCord standard i akreditaciju. Radeći ovaj posao znali smo da je to trenutno najvažniji dokaz i kvalieta i sigurnosti, pa smo se odlučili za Švicarsku Banku Matičnih Ćelija – Swiss Stem Cell Bank. Najiskrenije, ne želim drugima nuditi i pričati jednu priču, a za sebe raditi i izabrati drugu. Ne treba nam to ni u poslu ni u životu. Vjerujem da sada potpuno razumijete moje odluke, kao i razloge prestaka rada sa CryoSave-om, bila je to teška ali i bolna odluka.
Vi ste prestali raditi sa njima, svjedoci smo nemilih događaja koji potresaju i regionalnu kancelariju Cryo-Save banke u Beogradu? Kako to utiče na već postojeće klijente? Trebaju li se roditelji brinuti?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Činjenica je da Cryo-Save u zadnjih dvije godine po svim pitanjima stagnira na globalnom nivou, a ne doprinosi previše da riješi probleme, koji se javljaju kod njihovih partnerima u pojedinim zemljama, pa ni u njihovoj firmi u Srbiji. Ja kao roditelj zaista ne strahujem i nisam zabrinuta za uzorke koji su pohranjeni u CryoSave-u, zajedno sa svim ostalim su uzorci i od našeg drugog i trećeg djeteta, vjerujem da su na sigurnom. Ono što buduće roditelje treba navesti na razmišljanje jeste činjenica da se Cryo-Save više ne može pohvaliti dobrom poslovnom praksom.
Da li to znači da više ne preporučujete banku Cryo-Save?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: I sada, kao i prije, roditeljima preporučujem samo ono u šta ja vjerujem da je najbolje u tom momentu, što bih ja uradila i za sebe i svoju djecu, a to je prvo da trebaju dobro da se informišu, edukuju, da traže banke koje imaju najveće standarde, kvalitet i sigurnost za njihovo dijete. Za mene u ovom trenutku je to sve sadržano kroz FACT NetCord akreditaciju kojom sam se i ja vodila kada smo birali banku za četvrto dijete. Cryo-Save je solidna banka, ali više nije među najboljim. Moja poruka je: manji je problem gde ćete sačuvati matične ćelije, važno je da imate izbor, pa odlučite kako želite ili kako možete, veći je problem ako ih uopšte ne sačuvate. U prethodno vrijeme dati povjerenje banci Cryo-Save je bila dobra odluka i izbor, bili su najbolji. Sada su solidni, ali objektivno više nisu najbolji, žao mi je što je to tako, postoje druge bolje i jače banke i to je činjenica, ne treba ćutati.
Koje su to bolje banke? Da li one imaju veze sa novim standardima koje ste spominjali?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Ne želim da ih nabrajam po imenima, vjerujte od njihovih imena su važniji kriterijumi kako do njih da dođete, da imaju vrhunski kvalitet, tehnologije i standarde. Sve to garantuje jedino FACT NetCord akreditacija, a drugi kriterijum je da se banke nalaze u sigurnijoj i stabilnoj državi. Možda sve ovo najbolje ilustruje primjer susjedne Hrvatske, koja je nesporno regionalni ali i jedan od svjetskih lidera i autoriteta u ovoj oblasti, koja je prije par godina donijela zakon gdje je FACT NetCord akreditacija uslov privatnim bankama matičnih ćelija za rad u Hrvatskoj, a što samo po sebi sve govori.
Gdje nas vodi budućnost matičnih ćelija, nazire li se pravac?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Da se razumijemo, matične ćelije nisu čarobni štapić, to oduvijek naglašavam i govorim, ali ako pričamo o medicini i liječenju, a to je ono što roditelje najviše zanima, spisak bolesti koji se mogu liječiti matičnim ćelijama svakim danom je sve veći. A ako pričamo konkretno o bankama, tu situacija nije laka jer banke moraju konstantno da prate i ulažu u nove standarde i tehnologije kako bi ostale dio tržišne utakmice, u protivnom gube igru. Tako se neke banke spajaju, udružuju, neke se gase i preuzimaju ih novi vlasnici,… No, moja prognoza je da će na kraju, kao i u svemu, opstati samo najbolji i najjači, a to su one banke koje imaju sposobnost, snagu i viziju da prate najnovije standarde i uvode ih kao svoju praksu. A iskreno, to nama roditeljima i treba.
Kada planirate da se vratite poslu i u kom svojstvu?
TODOROVIĆ-VUJIČIĆ: Poslu ću se vratiti za par mjeseci nakon završetka porodiljskog odsustva sa četvrtim detetom i to će sigurno biti u oblasti koja se bavi roditeljstvom jer smatram da tu imam najviše znanja i iskustva, a ne manjka mi ni energije, a ni ideja i mogućnosti. Glavni posao ostaje i dalje majka četvoro djece.
Izvor: nezavisne.com
