Pink nijansu prate neopravdane predrasude, po kojima je ona deklarisana kao njanjava boja za šmizle i neozbiljne djevojčice, simbol rodne stereotipizacije i površnog poimanja ženstvenosti.
Paralelno sa tim, modna industrija joj prognozira povratak i najavljuje je kao “novu crnu” koja će procvjetati u proljeće 2018. Wrong! Pink, ružičasta, roze ili roza, kako je kolokvijalno zovemo, nije njanjava, uvijek je prisutna i ne može biti nova crna. Može biti samo i jedino pink.
Ružičasta jeste ona dobra djevojčica, iz susjedstva boja, koja se dobro slaže sa svima, naročito podržana bijelom ili sivom, ili u kotrastu sa crnom.
U kombinaciji sa džinsom i smeđim detaljima djeluje prefektno, gotovo avanturistički, a ide pod ruku i sa intenzivnom crvenom ili narandžastom sa kojom je krunisala živahnu estetiku hipi pokreta.
Pomirila se i sa introvertnom, kraljevskom bordo nijansom, a u toj kombinaciji djeluje naročito smjelo i ekstravagantno.
I mada se u zapadnim kulturama smatra bojom djevojčica, nije oduvijek bila rezervisana samo za žene. Rokoko era, predvođena Madam Pompadur, ludovala je za pink bojom, koju su nosili i muškarci i žene.
Muškarci zato što je crvena bila muška boja, a ružičasta njen nasljednik, a žene zato što je neodoljiva. Negdje u međuvremenu, tokom 19. vijeka, ušunjala i u religijsku sferu i postaje liturgijska boja katoličke konfesije, a nose je i budistički monasi iz Burme. I to baby pink 😀 Kao boja za dječake zadržala se u Švajcarskoj, Belgiji i Holandiji do ’70-ih godina 20.vijeka.
Podsjeća nas na flamingose, rozi kvarc, čarobne zalaske sunca, na ružičasti kadilak i pink pantalone Elvisa Presleyja, kojem nježna boja nije umanjila muževnost dok je izvodio svoj prepoznatljivi energični scenski ples.
Naravno, proslavila ju je Jackie Kennedy, za koju se tvrdi da ju je zvanično uvela u visoku modu 20. vijeka. Ipak, podsjećamo da ju je preduhitrila dražesna Merlinka koju pamtimo u intenzivnoj roze haljini u filmu “Muškarci vole plavuše”, sa kojim je svijet bacila pod noge.
Stigma površnosti je došla neopravdano sa knjigom Lynn Peril “Think pink: Becoming a Woman in Many Uneasy Lessons”, u kojoj autorka nudi analizu ove boje ističući da ona istorijski sublimira ideje i stavove koji čine “poželjno žensko ponašanje”, a aludirajući na ograničenost žene na modu, ljepotu, brak i porodicu.
Pojedine dame cijelu su priču razumjele pogrešno, svodeći feminizam na intervenciju u imidž i bježeći od ružičaste glavom bez obzira.
Demantij je stigao ’70-ih u vidu punk ikonografije koju je dobrim dijelom krasila upravo ova boja, i to u svojim najintenzivnijim tonovima.
Supkultura koja je isticala individualnost i zvala na pobunu protiv bajatog sistema vrijednosti, dobrim je dijelom bila ružičasta: rozilo se sve, od frizura, modnih detalja, odjeće pa do omota albuma. Kombinovana sa crnom, ružičasta je konačno pokazala stav i svoje drugo lice.
Ona generalno podiže raspoloženje, djeluje umirujuće za nervni sistem, smanjuje agresivnost, šarmantna je i pitoma, a u psihologiji simbolizuje “nadu”.
Pojavljuje se u različitim varijacijama, od puderaste, nježne ružičaste, koraljne, preko francusko roze, pa boje karanfila, ciklama boje, amaranta, žarkoružičaste itd.
Nama je dovoljno da govorimo o blijedim i jakim nijansama, i da u kombinovanju vodimo računa na podton. Recimo, baby pink naginje ka hladnijim, dok je losos roza kompatibilna sa toplijim bojama. To će između ostalog, u kombinaciji sa našim tenom i bojom kose, usloviti izbor roze nijanse.
Napravićemo malu digresiju, kako je podton bitan i u izboru garderobe ali i izboru šminke. Najlakši trik da ga odredite je nakit: zlatni bolje stoji toplom podtonu, a srebrni hladnom. Neutralni podton podnosi obje kombinacije.
Sa pogrešnom bojom možemo da nalikujemo na porciju pudinga ili zapakovanu barbiku sa sve ambalažom, a to nam baš i nije cilj. Ako izaberete pravu, bez brige se možete “uviti” od glave do pete i izgledati graciozno poput flamingosa.
I fora je imati nepokolebljiv gard u ružičastom, a biti slatkica u ozbiljnijim bojama. Kao što je fora otići na svirku u štiklama, a udati se u starkama, ili kao što je fora fići dodati gas, a u mercedesu krstariti 30 na sat. Naravno, samo ako to želimo. Sloboda izbora leži u svemu. A sloboda je i u ružičastom. Jer nam se može. 😉
