Gledam te kako se nemarno odnosiš prema sebi.
Sutra ćeš. Prekosutra ćeš. Zakazala bi se ti, ali dugo se čeka.
Zaboravljaš se. Zaboravljaš svoje zdravlje u ranim jutarnjim časovima na šankovima. Zaboravljaš svoje zdravlje u ladici s potkošuljama. Zaboravljaš svoje zdravlje na sastancima gdje živce daješ i onom ko ne traži. Zaboravljaš svoje zdravlje u zaboravljanju doručka. Zaboravljaš svoje zdravlje u stalnom biranju sjedenja umjesto kretanja.
Zavaravaš se. Zavaravaš se da se tebi to ne može desiti, to se dešava tamo nekim ljudima. Zavaravaš se da to ima samo na filmovima. Zavaravaš se da tvoje tijelo ne treba da prepipavaš ti, pa što bi? Zavaravaš se da i to nešto što si osjetila, ma to je zbog PMS-a.
Ne razmišljaš. Ne razmišljaš o posljedicama zaboravljanja i zavaravanja. Ne razmišljaš o sebi, jer si toliko zauzeta razmišljanjem o tome o čemu drugi razmišljaju kad razmišljaju o tebi. Ne razmišljaš o tome kad si posljednji put kontrolisala svoje zdravlje, jer čekaš da te zdravlje podsjeti da ga trebaš kontrolisati. Ne razmišljaš o tome da je ponekad kraći put spriječiti, a ne liječiti. Ne razmišljaš, sebičnjakinjo, o ljudima koji te vole i koji ne mogu svoj svijet zamisliti bez tebe, i da si, ako već nisi sebi, dužna njima da budeš zdrava.
Gdje ti je glava?
Gdje ti je zdravstvena knjižica?
Gdje ti je dojka?
Svuci se do pola. Stani pred ogledalo, bez upaljene kamere na telefonu. Gledaj svoje dojke. Gledaj ih kao da su najvažnija stvar na svijetu. Jesu li simetrične? Ima li udubljenja? Nepravilnosti? Jesu li ti bradavice normalne boje? Perutaju li se?
Uzmi je u ruku. Jagodicama prstiju prepipavaj je kao da tražiš nešto, a nadaš se da ništa nećeš naći. Kružnim pokretima od areole bradavice, prema gore na zamišljenom satu do pozicije 12h. I nazad. Uradi to i sa dijelom ispod pazuha.
Nježno pritisni bradavicu. I nadaj se da ništa neće iz nje izaći.
Ako su ti ova pitanja i pipanja dala razlog za brigu, skloni se od ogledala i trči doktoru. Kaži mu, htjela si ti i ranije doći, instinkt te nagovarao, ali neka ti je buka u glavi ovih dana, kao da ti svijest prolazi kroz tunel, pa nema signala između dijelova tvog tijela.
I nemoj čekati mjesec u kojem svi pričaju o dojkama, grudima, sisama i tome kako ih trebaš i ti sama pipati, ne samo on(a).
Gledam i te tvoje drugarice. Zaboravile su gdje im se nalazi ginekolog, ne mogu se sjetiti posljednje kontrole, na kafama pričaju o svemu i svima, a ne sjete se podsjetiti jedna drugu da bi mogle da malo rašire noge i na ginekološkoj stolici. Čekaju da ih zaboli zub da bi krivile zubara za svoj strah od njega. Čekaju da ih nemoć natjera na kontrolu krvi i urina.
Da ti kažem, nekulturna si. Nekulturne ste. Dio osnovne kulture je briga o sebi. Kulture tijela. Kulture življenja.
Kompletna krvna analiza i analiza urina nije ni 20 KM.
Prepipavanje dojki jednom mjesečno je besplatno.
Godišnji kontrolni pregle kod ginekologa nije više od 100 KM.
Kontrola kod zubara najviše 30 KM.
To znači da svaki dan, ako te pare muče, treba da skloniš po pola KM da bi sve ovo za sebe uradila.
Shvati, ne postoje izgovori. Sem u tvojoj glavi s raščupanim mislima. Nemoj biti jedna od 135 000 žena koje svake godine obole od raka dojke, a možda su ga mogle spriječiti. Svaki dan 100 žena umre zbog sise koja ih je izdala, prodala se bolesti. Svaki dan bar hiljadu ljudi ostane bez onih bez kojih ne mogu zamisliti svoj život, bez neke svoje nezamjenjive žene. A moglo se bez te sise, da je na vrijeme shvatila da nije više njena.
Idi, prepipaj se. Nek tvoje dojke, tvoje tijelo znaju da ih voliš. Jer ko će, ako nećeš ti?
Brankica Raković – Krempitushka
