Danka Mirjanić je predsjednica Udruženja roditelja prijevremeno rođene djece u Republici Srpskoj “Mrvice”, koje svojim humanitarnim radom nastoji da podigne svijesti građana o prijevremenom rođenju i da olakša borbu za život ovim malim herojima i njihovim porodicama.
Danka je i sama majka jedne “mrvice”, prijevremeno rođene bebe, a danas dvogodišnje djevojčice Dunje. U 11 godina braka, ona i njen suprug su Dunju čekali skoro 9 godina. Nakon svih bolnih iskustava i dugogodišnje borbe, ova majka hrabrost ističe da nadu nikada nije gubila i da je ona ipak pobijedila, ma koliko u nekim momentima bilo teško.
Po zvanju diplomirani geograf-turizmolog, Danka je zaposlena u jednoj banjalučkoj turističkoj agenciji, a od februara mjeseca stoji na čelu spomenutog udruženja, koje će nizom humanitarnih aktivnosti tokom mjeseca novembra da obilježi Međunarodni dan prijevremeno rođene djece. Humanitarni rad je ispunjava, ali iznad svega uživa u dugo iščekivanom majčinstvu, a kako provodi vrijeme sa svojom kćerkicom, pročitajte u intervjuu koji slijedi:
MamaKlik: Kada počinje a kada završava Vaš dan?
Danka: Moj dan počinje u 6 časova ujutro a završava oko 22 časa.
MamaKlik: Koji vam je nadraži dio dana?
Danka: Najdraži dio dana je kada dodjem po Dunju i vrijeme koje provedem sa njom.
MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?
Danka: Mogla bih reći da nemam vremena za sebe jer sve vrijeme koje sam slobodna nakon posla trudim se da posvetim kćerkici. A kada se nadje neki slobodan momenat, volim da pročitam dobru knjigu ili posvetim se sređivanju frizure, manikiru i slično.
MamaKlik: Vaše vrijeme sa kćerkom izgleda…?
Danka: Oko 17 časova dolazimo suprug i ja po nju kod bake koja ju preuzima iz vrtića oko 15 časova. Ručamo zajedno i uglavnom se trudim da je izvedem napolje da budemo u parku ili se igramo ukoliko je ružno vrijeme. Trudim se da kroz igru radimo na edukaciji koja je za njen uzrast.
MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?
Danka: Očekivala sam trudnoću jer smo bili u postupcima vantjelesne oplodnje. U momentu kada sam saznala da je transfer uspio bilo je i radosti i straha jer sam prije Dunje imala nekoliko spontanih pobačaja.
MamaKlik: Kako je prošla Vaša trudnoća?
Danka: Morala sam mirovati čitavu trudnoću tako da je bilo dosta ljenčarenja koje i nije previše prijatno. Do 6. mjeseca sam mirovala kod kuće a onda sam morala na bolničko mirovanje. Urađen mi je i serklaž ali nije ni on bio dovoljan da spriječi moju Mrvicu da dođe na ovaj svijet kada je ona isplanirala.
MamaKlik: Kako biste opisali Vaše prve dane sa bebom?
Danka: Pošto je Dunja rođena u 26. nedelji tj. 25+5 sa 800 grama, prvi momenti su bili puni strepnje i straha da li će ona da se izbori i pobijedi u svojoj bici za život.
Koliko god je bilo neizvijesno, ja sam na neki neobičan način osjećala da će ona da se izbori i vjerovala sam u nju. Isto tako je razmišljao i suprug, iako je sa mnom prolazio i krize i strahove ali jednostavno smo znali.
Trudila sam se kada stojim kraj njenog inkubatora da joj pjevam i pričam, a pjesme koje su obilježile te momente bile su “Čuvam te” od Aleksandre Radović i “Meni trebaš ti” koju su prepjevale Frajle.
MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?
Danka: Samo hrabro i vjerujte u te male hrabre životiće.
MamaKlik: Kako uspijevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?
Danka: Nekako se postiže, ali mi je jedino žao što najmanje vremena provedem sa kćerkicom. Mislim da smo mi žene sebi nametnule previše obaveza u želji za ravnopravnošću sa muškarcima i iz tog razloga smo uskratile sebi privilegiju da više vremena posvetimo djeci kako bi trebalo da bude bar dok su mali.
MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?
Danka: Lično volim potaž od brokule i pilećeg mesa: isjeckati glavicu luka i 200 g pilećeg bijelog mesa. Sve prodinstati, kada je upola gotovo dodati brokulu, posoliti, povegetiti, začiniti sa malo bibera, izblednati štapnim mikserom i ko voli može dodati pavlaku na kraju.
Ovo volimo Dunja i ja, ali tajo nam nije ljubitelj ovih čorbica.
MamaKlik: Vaš životni moto?
Danka: Glavu gore koliko god da je neki momenat težak, sve bude i prođe.
