Kada počinjete svoj roditeljski put, ni ne pomislite da biste mogli da vičete na svoju djecu. Pa to su samo divne, male bebe, tako nježne i nevine. Kako vaša slatka beba raste ona postaje malo dijete, pa predškolac i sve jače i jače testira vaše granice i strpljenje. Ubrzo shvatate da niste savršeno strpljiv roditelj kojim ste sebe smatrali.
Uhvatite sebe kako se raspravljate sa tom malom osobom koja zvuči veoma zrelo, ali je zapravo vrlo nezrela u svom razvoju. Testira vas na načine na koje niste ni znali da je moguće. Ali, vaša djeca su slična vama u neku ruku, bilo po ličnosti ili temperamentu. Ove vaše zajedničke karakteristike su dio onoga što njima olakšava da se igraju sa vašim strpljenjem.
Dobre vijesti su da smo mi odrasli zreli i da mi možemo sebe da izvadimo iz lošeg trenutka i ponesemo se primjereno u stresnoj situaciji. Ovo je ono čega u tim trenucima, kada biste radije povikali, treba da se sjetite:
Sjetite se da su djeca mala
Ovo izgleda jednostavno, ali ponekad je mnogo teže nego što zvuči. Mi smo po cijeli dan angažovani oko djece. Znamo šta njihov mali jezik znači, znamo šta (većina) plakanja i kukanja signalizira. Koliko to bilo dobro, to znači da ponekad zaboravimo koliko su mali i nezreli.
Čak i tako mala, naša djeca toliko mogu da urade – da se pentraju na razna mjesta, slušaju priče, crtaju i igraju se. Tokom dana, međutim, i ona moraju da prođu kroz mnogo promjena i upravljaju kompleksnim ljudskim interakcijama.
U nekom momentu, ona to jednostavno više ne mogu i izgube se. To je trenutak u kom treba da se sjetimo koliko su naša djeca zapravo mala i dozvolimo im da to i pokažu. Samo kada ovo imate na umu, to daje drugi pogled na sve tantrume i kukanje.
Kako bi autorka knjiga o dječjem razvoju Dženet Linsburi rekla – „Tokom ranog uzrasta, naše najrealnije očekivanje je nerealno. Ako očekujemo ludilo, mnogo je lakše ostati normalan i smiren.“
Budite primjer kontrole emocija
I ovo, naravno, zvuči mnogo lakše nego što jeste. Dovoljno smo pametni da znamo da naša djeca uče iz svake riječi i postupka koji vide od nas. Ipak, u određenim momentima kada naleti žuta minuta, može biti jako teško kontrolisati se.
Istraživanja su pokazala da djeca, čiji roditelji pretjerano burno reaguju na dječje tantrume, imaju tendenciju da vremenom pojačaju svoja negativna ponašanja. Drugim riječima, roditelji koji ne pretjeruju, već umjesto toga pokazuju da mogu dobro da kontrolišu svoje emocije, zaista pomažu i svojoj djeci da steknu tu vještinu. Važno je napomenuti da je ovo istraživanje rađeno kod jako male djece (18-27 meseci), kada su tantrumi vrlo česti.
Ono što nam ovo govori jeste da čak iako su mališani u ovom uzrastu skloni napadima bijesa, uz naše smijernice i dobre emotivne reakcije, to ponašanje ne mora da bude norma duži vremenski period.
Brojte
Svi smo barem jednom čuli savjet da, kao roditelji, treba da brojimo do deset da bismo se smirili. Ovo može da upali, ali još efikasniji može biti trik brojanja sa djecom.
Nije stvar u tome da se ograniče dječje emocije, ta strategija ne pomaže. Djeci treba dati šansu da poprave svoje ponašanje.
Na primjer, ako vaše dijete radi nešto što je protiv pravila i ne prestaje poslije više opomena sa vaše strane, možete početi da brojite. Recite nešto poput „Brojim do tri, i ako ne prestaneš da se penješ po nameštaju, ideš u kaznu“ (navedite onu koju vi smatrate adekvatnom mjerom).
Iako jako jednostavna, i vjerovatno su je koristili i vaši roditelji, ova taktika je efikasna kod male djece jer odgovara njihovoj ograničenoj zrelosti.
To im daje vrijeme da procijene i obrade situaciju. Ponekad zaboravimo da mališanima treba više vremena da obrade informacije nego nama. Ovo im daje malo vremena da razmisle o onome što rade prije nego što preduzmete sledeću akciju. Ova taktika pomaže i vama jer možete da ostanete smireni i ne počnete da vičete.
Razumite zašto vikanje ne funkcioniše
U trenucima naleta nervoze, vikanje obično izlazi iz naših usta kao vatra, a da nismo zapravo ni razmislili o uticaju takve reakcije. Razmislite samo na trenutka kako se vi osjećate kada neka druga odrasla osoba viče na vas? Tužno? Uplašeno? Ljuto? Sada pokušajte da te emocije stavite u tijelo malog djeteta. Ne baš prijatno iskustvo, zar ne?
Istraživanja pokazuju da ljudi imaju tendenciju da se bolje sjećaju riječi koje su izgovorene u neutralnom tonu nego onih koje su izgovorene tužnim tonom.
Iz istraživanja, i iskustva, znamo da je vikanje kontraproduktivno. Psiholozi su pokazali da ljudi, uključujući i djecu, imaju mnogo više problema da zapamte stvari ili kognitivno dobro funkcionišu kada je njihov mozak preplavljen stresnim emocijama poput anksioznosti ili straha.
To je razlog zašto je manje vjerovatno da će dijete ispuniti vašu komandu kada je viknete. Samo saznanje da je vikanje neefikasno može biti dovoljno da vas natjera da napravite pauzu prije nego što nastane verbalna paljba.
Odvojite malo vremena za povezivanje
Baš kao i odrasli, i djeca se ponekad loše ponašaju kada se osjećaju isključeno od strane onih koji ih vole. Kada se svađate sa partnerom, da li osjećate da možete da date sve od sebe na poslu? Vjerovatno ne. Djeca su isto takva.
Vikanje ne pomaže da se ljudi osjećaju povezano, ali kvalitetno vrijeme i te kako da.
Kada jednom prođe tenzija, često pomaže provođenje vremena jedan na jedan sa djetetom kako biste sredili odnose. Imajte u vidu da djeca, za razliku od odraslih, možda neće imati verbalnu ili emotivnu zrelost da kažu da im je potrebno vrijeme sa vama. Umjesto toga će možda malo pobjesniti. To treba da vam je znak da odvojite malo vremena i smirite situaciju i radite nešto što vaše dijete voli.
Igra je zaista najbolji način da se ponovo povežete sa svojom djecom.
To ne mora da bude ništa grandiozno – možda samo nekoliko minuta fokusirane igre sa kockicama ili slično. Ako vaše dijete uživa da boji i pravi razne stvarčice, onda malo rada na nekom projektu može biti pun pogodak. Poslije toga ćete vidjeti da ste i vi i vaše dijete manje napeti i mrzovoljni.
Uz malo truda, kontrole i nekoliko dobrih strategija, vikanje ne mora da postane stalni aspekt vašeg roditeljstva.
Autor teksta je Ejmi Veb, doktor nauka koja je trenutno domaćica i odgaja dva mališana. Na svom blogu The Thoughtful Parent, prenosi akademska istraživanja o dječjem razvoju roditeljima. Ne tvrdi da je guru za roditeljstvo već više prevodilac akademskih istraživanja u praktično znanje koje roditelji mogu zaista i da koriste.
Izvor: NajboljaMamaNaSvetu
