“Za svaki pravi, trajni uspjeh i sreću potrebno je imati viziju, a često i namučiti se i proći mnoge prepreke, ali plodovi su zato ukusniji”, kaže Dijana Šormaz, majka tri kćerke od 21, 17 i 7 godina, profesorica srpskog jezika i književnosti, vlasnica predškolske ustanove “Sreća” iz Banjaluke i pokretač i urednik časopisa “Sreća”, namijenjenog roditeljima predškolaca.
Kada vam jedna dama, poput Dijane, na prvi pogled djeluje tako smireno i fokusirano, onda znate da čuva neku naročitu tajnu uspjeha. U intervjuu za MamaKlik govori o tome kako je postigla balans između obaveza i ličnih radosti, što smatra veoma važnim za kvalitet profesionalnog i privatnog života.
MamaKlik: Kada počinje a kada završava Vaš dan?
Dijana: Uvijek rano ustajem, najčešće oko 6.30h. Za mene se dan završava onda kada više nemam snage ni volje da išta radim osim da idem na spavanje a to je nekada u 10h a nekada u 1 iza ponoći. Između ustajanja i lijeganja trudim se da vrijeme koristim tako da se mnogo trudim oko ljudi i dajem im dio sebe ali zauzvrat to isto od njih i dobijam.
MamaKlik: Koji Vam je nadraži dio dana?
Dijana: Volim jutra, tada imam najviše energije i najproduktivnija sam. Već je postalo uobičajeno da već od 7h komuniciram sa saradnicima. Najviše volim da ustanem rano jer tako najbolje iskoristim dan, u miru pijem prvu kafu, čitam vijesti i planiram dan a ponekad i vježbam ili šetam ako sam na odmoru. Zahvalna sam na ovom daru genetike.
MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?
Dijana: S obzirom na to da je iza mene već pozamašan roditeljski a i poslovni staž, naučila sam da uredim život tako da budem zadovoljna i ja i svi oko mene kojima sam potrebna.
Odmor smatram veoma važnim za fizičko i duhovno zdravlje i trudim se da ga imam dovoljno. Najviše vremena provodim u svom domu, okružena porodicom, gdje nalazim mir i gdje se osjećam najljepše a naravno prijaju mi druženje i povremeni izlasci s prijateljima, kulturni događaji, šoping, putovanja…
MamaKlik: Vaše vrijeme sa kćerkama izgleda…?
Dijana: Sve tri kćerke su u različitim razvojnim fazama i ja im se prilagođavam.
Ivana je studentkinja, odrasla je i mi sada razgovaramo, zajedno analiziramo i planiramo, kao dvije drugarice. Iako sam ja njen roditelj, uvažavam njeno mišljenje i prihvatam sugestiju a vrijeme će pokazati da li su njoj moji savjeti bili korisni.
Srednja kćerka Andreja je drugi razred Gimnazije, ambiciozna je i voli da uči. Nju još uvijek “oblikujem” ali i tu sam već pri kraju posla. Važno mi je da bude iskrena jer u roditeljima ima podršku i savjetnike.
Najmlađa Simona je ješ uvijek mala, đak je drugog razreda osnovne škole i za nju, razumije se, moram imati najviše vremena i strpljenja. Sada prolazi kroz period navikavanja na školske obaveze, uči šta je odgovornost a kako je velika maza, to je ponekad prilično burno. Raduje me to što su joj starije sestre takođe vaspitači, mada nekada budu i previše stroge.
Djecu osamostaljujem i tako spremam za život. Često im kažem da su mama i tata ne tako davno prolazili kroz sve ono kroz šta one sada prolaze. Koristimo svoja iskustva i tako ih hrabrimo i osnažujemo.
MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?
Dijana: Druga godina braka donijela mi je prekrasan dar – prvu trudnoću. Iako sam tada imala samo 22 godine i bila veoma mlada, željela sam dijete. I prije braka zamišljala sam da držim u svom naručju jednu čupavu i milu djevojčicu krupnih smeđih očiju a takvu sam i dobila.
Naredne dvije trudnoće dočekala sam sa podjednakim ushićenjem, a vjerovatno je razlika od 5 i 9 godina učinila da se svaki put osjećam kao da sam trudna prvi put i da se iznova istinski radujem.
MamaKlik: Kako su prošle Vaše trudnoće?
Dijana: Ja sam od onih žena koje uživaju u trudnoći a imaju teške porođaje. Sve tri trudnoće bile su “školske”, s tim da prvu nisam uopšte osjetila jer nisam imala apsolutno nikakve tegobe. U drugoj i trećoj trudnoći imala sam neka ograničenja ali ništa značajno što bi me spriječilo da ostanem fizički aktivna do posljednjeg dana.
Sva tri puta, opravdano, zbog prelaska termina za porod, išla sam na indukovani porođaj. Nekoliko dana prije porođaja, dobijala sam neke posebnu energiju. Tada sam spremala kuću i stvari za bebu a naravno poklanjala sam pažnju i izgledu. Tako psihički i fizički spremna odlazila sam u porođajnu salu i izlazila iz nje s bebom, obično tek nakon 12 sati a prvi put i nakon 24 sata. I uprkos tome, osjećala sam se sjajno. Sve je to priroda fino uredila.
MamaKlik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebama?
Dijana: Pamtim te dane i rado ih se sjećam. Bili su praćeni nekim nevjerovatnim ushićenjem. Osjećala sam sreću zbog toga što je sve iza mene i što je dijete zdravo. Sve drugo smatrala sam prolaznim. Porodi su bili prirodni pa sam se vrlo brzo opravljala.
Imala sam, kao i većina majki, tegobe sa mlijekom, infekcijama, probavom a bebe su od prvih dana imale jake grčiće, bila sam ponekad i nervozna ali vrlo brzo sam se vraćala u normalu.
Djeca su se rađala u proljeće, što sam koristila za šetnje u prirodi, a upravo te šetnje s bebom poticale su popravak raspoloženja i vraćanje mentalne i fizičke snage, poremećene trudnoćom, porodom i promjenom ritma života. Ne mogu da ne spomenem i ogromnu podršku supruga u svim fazama trudnoće i majčinstva.
MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?
Dijana: Dijete mijenja ne samo prioritete žene već i njen život. Da bi ona bila posvećena i strpljiva majka, a jedino takva biće od koristi svome djetetu tokom cijelog života, mora se sačuvati.
Tehničke obaveze oko djeteta mogu se podijele sa suprugom ili partnerom a ponekad i sa ostalim članovima porodice. Na sreću, prošla su vremena kada je odgoj djeteta bila isključivo ženina obaveza. Život je dug a roditeljski zadatak je težak i traje zauvijek samo se mijenjaju njegovi oblici i zato je potrebno da se majka sačuva, odmori, da nađe vrijeme za sebe i svoje sitne radosti.
Ovo je zaista teško postići kada su djeca mala ali oni rastu i vremenom se stiču uslovi da se u život bar ponekad vrate stare navike, kojih majke ne treba da se odriču ako im prijaju a ne škode djetetu.
MamaKlik: Kako uspijevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?
Dijana: Svoj posao stvorila sam sama i organizovala sam ga tako da imam dovoljno vremena za porodicu. Radim često od kuće jer imam odgovorne i samostalne zaposlenike koji svoj posao rade odlično bez obzira na to da li sam pored njih ili ne.
S druge strane, kao vlasnica velikog privatnog vrtića ne mogu povući čvrstu granicu između početka i kraja radnog vremena. Dostupna sam za informacije i razgovore s roditeljima uvijek – i ujutru i popodne i vikendom i praznicima a čak i na odmoru ali zaista volim svoj posao i uživam u njegovim rezultatima.
Uspjela sam postići balans tako da niko ne trpi i upravo to smatram veoma važnim za kvalitet svog profesionalnog i privatnog života.
MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?
Dijana: Često pravim za doručak ili večeru brze i ukusne uštipke za koje je potrebno umutiti 3 jajeta, 2 dl jogurta, 12 do 14 kašika brašna, malo soli i prašak za pecivo. Peku se odmah, u tavi na ulju i na srednjoj temepraturi dok ne porumene. Po želji može se kombinovati bijelo i integralno brašno od različitih žitarica i tako se dobiju zdraviji uštipci koji se mogu servirati sa sirnim namazom, vrhnjem ili marmeladom.
MamaKlik: Vaš životni moto?
Dijana: Privilegija je kada čovjek u životu može biti ono što i kakav jeste. To donosi istinsku slobodu i nesputanost i tek tada se život živi sa zadovoljstvom i punim plućima. Za svaki pravi i trajni uspjeh i sreću potrebno je imati viziju, a često i namučiti se i proći mnoge prepreke ali plodovi su zato ukusniji.
