Vezanost za oca je trajna, ćerka ga rijetko napušta čak i onda kada je svjesna da on nije dobra osoba. Odnos sa ocem najviše utiče na to kako će ćerka da izgradi samopouzdanje, ali i na to kakve će partnere da bira
Odnos oca i ćerke oduvijek je poseban i drugačiji, ispunjen naročitom vrstom emocija i obožavanja. Počinje da se gradi u najranijem djetinjstvu, kada ćerka, još nesvjesno, počinje da pravi suštinsku razliku između majke i oca. U svijesti malenog bića majka se podrazumijeva, za nju je tu i uvjek, dok je otac nešto nedostižno i uzvišeno za čiju ljubav i naklonost očigledno treba da se bori. Zašto ćerke toliko vole očeve i kako nastaje ta trajna neraskidiva veza među njima, objašnjava psiholog i psihoterapeut Aleksandra Janković:
– Ovde se potvrđuje Frojdova teza koju prolaze djeca sa roditeljima suprotnog pola. Za djevojčice je majka u porodičnom miljeu stalno prisutna figura koja brine o hrani, oblačenju i drugim svakodnevnim stvarima. Otac je neko poput ministra koji brine o krupnijim stvarima, a prije svega o novcu. Ćerke to u najranijem uzrastu, tačnije od treće godine prepoznaju, ali još ne mogu jasno da iskažu. U njihovim očima on je često idealizovana figura koja se pojavljuje poslije svih završenih obaveza i tada slijedi vrijeme za ljubav i igru. Očevi su najčešće ti koji se bave samo “lijepim” stvarima, rijetko kritikuju i vaspitavaju u pravom smislu te riječi.
Najveća podrška
– U odnosu na majku koja zbog svih obaveza često reaguje kritički i pomalo neprijatno, otac se javlja kao izvor prijatnosti, spreman da se sa njom poigra, da sasluša sve njene “važne” priče i pokaže najljepše emocije. Za nju se njegova ljubav podrazumijeva. Kako vrijeme njenog odrastanja odmiče, tako se ona sve čvršće vezuje za tatu. Za ćerku je mišljenje oca izuzetno važno, jer utiče na izgrađivanje sopstvenog samopoštovanja i samopouzdanja. Njegovo mišljenje je za nju zakon, jer je otac njen idol, šarmantan, neodoljiv, pun kvaliteta… Odnos prema sebi i nivo poštovanja gradi na osnovu poruka koje joj on šalje – kaže naša sagovornica.
NESVJESNA KALKULACIJA– U adolescentnskom dobu ćerke prave neku vrstu nesvjesne kalkulacije. Počinju da shvataju svoje mjesto, otkrivaju simpatije, stvaraju prijateljstva. Potom dolazi do zaljubljivanja, pa pretjerana vezanost za oca, čak i za oba roditelja, naizgled slabi. Kažem naizgled, jer je to stanje, zapravo, privremeno. U tom periodu postoji nešto više od onoga što daju roditelji, pa i otac. Tada se otvaraju neki novi vidici i budi do tada nepoznata radoznalost. Taj most iz djetinjstva do odraslog doba prelaze manje više na sličan način, bez pretjerane želje da iskustva dijele sa roditeljima. Ali bliskost i vezanost za oca se vrlo brzo vraćaju i ostaju konstanta – kaže naša sagovornica.
Baš zbog toga što se majka i njena ljubav bezuslovno podrazumijevaju, a tata je osoba čija ljubav mora da se zasluži i stalno osvaja, stvara se ta posebna ljubav. U kulturi zapadne civilizacije je to posebno izraženo. Od ćerke se očekuje da bude lijepa, darovita, pametna, samopouzdana, što se bez podrške oca, kaže naša sagovornica, rijetko dešava:
– Očevi, učite ćerke o važnosti unutrašnje ljepote koja je važnija od spoljašnje. Ovo je veoma bitno, jer djevojčice u mlađem uzrastu postaju svjesne fizičkog izgleda koji može da stvara pritisak. Zato joj govorite da je uvijek lijepa, ali da pored toga treba da bude i dobra osoba. Muškarci su u ovoj vrsti podrške svojim ćerkama uglavnom nesebični, jer oni u životu, po definiciji, najviše vole majku pa ćerku. To su jedine žene koje su uvijek tu za njih. Zato je za ćerku, naprosto, nedopustivo da u bilo kom dijelu života napusti oca. Vezanost za njega ostaje čak i kada je svjesna da on nije dobra osoba, zbog čega nesvjesno često donosi i sudbinski loše odluke – kaže Aleksandra.
To se događa kada je otac alkoholičar ili grubijan, pa kao po pravilu, ćerke za brak, kao po ključu, biraju isti tip muškarca.
Niko kao tata
– Sa druge strane, u situacijama gdje očevi iz nekog razloga trajno napuštaju porodicu, ćerke ih i dalje glorifikuju, a zbog ogromne čežnje kod njih se stvara osjećaj krivice, iako za to, objektivno, ne postoji razlog. Neprihvatanje ili hladan odnos im izuzetno teško pada, što može loše da se odrazi i prilikom uspostavljanja partnerskih odnosa.
Zato je veoma važno da se otac bavi svojom ćerkom i o tome, kaže naša sagovornica, treba brinuti od rođenja:
– Ma koliko da je otac zauzet poslom, treba da se bavi ćerkom. Ako se on sam ne sjeti, majka je ta koja treba da ga uključi u svakodnevne radnje oko bebe kada god ima vremena. To znači da treba da se uključi u proces podizanja svog djeteta, koji podrazumijeva kupanje, povijanje, hranjenje… Zajedničko vrijeme i nježnost će na ovaj način da probude sve emocije koje i grade tako specifičan i lijep odnos otac-ćerka – zaključuje naša sagovornica.
MUŽ UVIJEK LIČI NA OCA
Zaštitnički nastrojen muž i brižan otac koji otvoreno ispoljava ljubav svojim ponašanjem utiče na to da ćerka traži iste kvalitete u svom budućem suprugu. Istraživanja pokazuju i da su ćerke koje imaju dobar odnos sa ocem manje sklone da eksperimentišu sa drogama i alkoholom, rjeđe ispoljavaju delinkventno ponašanje, kao i depresiju.
Po mišljenju psihologa dr Dženifer Kromberg iz Kalifornije, odnos očeva prema ćerkama je vrlo važan, jer im oblikuje i svjesna i podsvjesna očekivanja. Iz njihovog ponašanja one grade sliku svijeta, od uspjeha u školi, do društvene angažovanosti i budućih ljubavnih veza… U emotivnom smislu nije dovoljno da je otac pažljiv samo prema svojoj mezimici, a prema drugim ženama iz okruženja ne. U takvim okolnostima ona podjednako upija ono što se direktno njoj pruža, ali i loše ophođenje prema drugima. To nije dobar model.
U odnosu otac-ćerka najvažnije je da se istinski ostvari poštovanje i razumijevanje, te da se veza zasniva na iskrenom razgovoru, na stalnom emotivnom povezivanju i edukativnom djelovanju. Čak i onda kada odrasla ćerka iz nekog razloga ne slijedi isključivo očev primjer, ističe dr Kromberg.
