Kako se ponašati u slučaju razvoda braka, kako objasniti djetetu šta se dešava i kako razvod utiče na njega?
Prema zakonu, do razvoda braka dolazi ukoliko su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako se ne može ostvariti zajednica života bračnih partnera.
Sud je dužan da presudom u bračnom sporu odluči o vršenju roditeljskog prava, a može odlučiti o potpunom ili djelimičnom lišavanju roditeljskog prava, te odrediti jednu ili više mjera zaštite od nasilja u porodici, ukoliko je nasilje uzrok razvodu.
Sporazum bračnih partnera o vršenju roditeljskog prava unosi se u presudu o razvodu braka ako je taj sporazum u najboljem interesu djeteta.
Ali kako se ponašati u slučaju razvoda braka, kako objasniti djetetu šta se dešava i kako razvod utiče na njega?
Razvod braka je jedna od najstresnijih situacija u životu, kako za roditelje tako i za dijete. Koliko god roditelji bili u svojim problemima, razvod najviše pogađa dijete.
U trenutku kad se donese čvrsta odluka da će do razvoda doći, sa djetetom treba otvoreno razgovarati, i poželjno je razgovor obaviti u prisustvu oba roditelja.
Dijete ne treba isključivati ili se držati po strani, jer svaka nedoumica i pitanje dovodi dijete u situaciju da pogrešno tumači dešavanja oko sebe ili što je najgore krivi sebe za razvod roditelja.
Roditelji koji su djetetu na pravi način objasnili zašto se razvode, koji nisu osuđivali jedni druge niti se svađali pred djetetom omogućili su da dijete prođe ovaj period bez emotivnih poteškoća.
Takva djeca su maksimalno zaštićena od stresa i nemaju kasnije probleme u svom razvoju i vezama, kao ni pogrešan stav prema braku.
Veoma važan faktor koji utiče na ponašanje djeteta osim pristupa roditelja je uzrast djeteta.
Evo kako djeca različitog uzrasta prihvataju razvod:
Djeca u predškolskom dobu nisu emotivno i mentalno razvijena pa je obično reakcija koja se prva javlja zbunjenost.
Djetetu u ovom period je potrebno mnogo objašnjenja kao i vrijeme da se privikne na novonastalu situaciju.
Ovo je pogotovo potrebno kod djece koja provode vrijeme kod jednog pa kod drugog roditelja. U ovom uzrastu izražen je strah od napuštanja ili je jako izražena tuga za roditeljem koji je napustio kuću.
Djeca od ranog školskog doba pa do adolescencije mogu prolaziti kroz različite faze.
U ranom školskom period obično se javlja ljutnja i bijes, kojim dijete skreće pažnju na sebe i ustvari traži razgovor i objašnjenje.
U ovom period treba biti jako pažljiv i puno razgovarati sa djetetom. Apsolutno je neprihvatljivo međusobno okrivljavanje roditelja kao i kritika u odsustvu drugog roditelja.
Ovakav model ponašanja može dovesti do toga da dijete osuđuje jednog roditelja i veže se samo za drugog.
Takođe u ovom periodu djeca posjeduju jak osjećaj sramote zbog razvoda roditelja, tako da ako roditelji nisu u stanju da mu razgovorom pomognu da ga se riješe, treba da se obrate stručnjaku.
Adolescenti su specifični po doživljavanju razvoda roditelja i obično djevojčice teže podnose razvod.
Kao i sa ostalim dobnim skupinama, razgovor je jako bitan, s tim da treba imati u vidu da je period adolescencije sam po sebi komplikovan.
Tada dolazi do usvajanja sistema vrijednosti pa razvod roditelja može se neadekvatnim objašnjenjem prihvatiti kao negativan stav prema bračnoj zajednici.
U svakom slučaju, kada roditelji odluče da prekinu bračnu zajednicu, bez obzira na to što većina bivših partnera ni poslije prekida braka ne funkcionišu prijateljski, u interesu djeteta trebali bi:
- Zajednički saopštiti svoju odluku djetetu
- Osuđivanje i svađe pred djecom bilo kojeg uzrasta su neprihvatljive i nepoželjne
- Biti spremni pružiti sve odgovore na pitanja djeteta
- Staviti potrebe djeteta ispred svojih
- Potražiti pomoć stručnjaka ukoliko to smatraju potrebnim
- Uvjeriti dijete u maksimalnu ljubav oba roditelja i apsolutno odsustvo njegove krivice za razvod
- Potruditi se da dijete provodi dovoljno vremena sa oba roditelja
- Ne uvlačiti dijete u prepirke, ne ispitivati ga o bivšem partner i njegovom životu, ne koristiti dijete kao sredstvo komunikacije sa bivšim partnerom
- Pred djetetom imati pozitivan ili bar neutralan stav prema bivšem partner, dijete nije krivo za vaše probleme
