Saznajte kojim čudom sva djeca u vrtiću jedu za stolom, spavaju i slušaju vaspitačice dok je kod kuće potpuno druga priča.
Dok se uporno trudite da naučite dijete da vas posluša, da sjedi dok jede, zaspi samo i nauči osnovna pravila, čini se da vaspitačice to rade uz pomoć nekog čarobnog štapića.
„Sjećam se prvog roditeljskog sastanka u jaslicama i začuđenih izraza lica nas roditelja dok nam je vaspitačica pričala kako djeca sama legnu u svoj krevet, pokriju se i spavaju. Tada se još ni jedno dijete iz grupe kod kuće nije samo uspavljivalo“
„Kod kuće ništa neće da jede, osim kad ga vijam po stanu ili dok gleda televizor. Zanijemila sam kad sam ga vidjela da sjedi sa drugom djecom u vrtiću i jede sam, kao veliki“
„Čini mi se da je nemoguć samo u mom prisustvu. Vaspitačice ga hvale i govore kako je divno dijete i sve ih sluša. A ja ga kod kuće skidam sa plafona“
Ovo su samo neke od čestih izjava roditelja. Zašto je to tako i kako su vaspitačice nabavile te čarobne štapiće kojim učine da sva djeca jedu u isto vrijeme i to za stolom, spavaju kad im se kaže da je vrijeme za spavanje, poslušaju iz prve šta im se kaže, a nama to nikako ne uspijeva.
Otkrivamo vam samo neke tajne čarobnih vaspitačica.
Mame kao sigurna zona
Drage mame, opustite se. Niste krive i ne treba tako da se osjećate. Majka je osoba koja dijete voli bezuslovno i dijete to osjeti.
Voljećete ih kako god da se ponašaju. Takođe vi ste sigurna zona u kojoj dijete napokon poslije dugog dana i mnoštva doživljaja može da izbaci iz sebe sve ono što je trpjelo i preživljavalo.
Zato su djeca često nemoguća u prisustvu mama, a ostale ljude moraju da pridobiju za sebe pa ih slušaju.
Vršnjaci- uticaj grupe
Grupa ima veliki uticaj na ponašanje djeteta, a dijete potrebu da se u tu grupu uklopi.
Kad vidi da svi idu da spavaju ne želi da odstupa.
Na predškolskom uzrastu česte su i imitacije pa dijete oponaša ponašanje druge djece.
Jedan od razloga zbog kojih tako mirno sjede za stolom je zato što to i druga djeca rade ali i zbog još jedne važne stvari, a to su stroga i dosljedna pravila.
Stroga pravila koja se ponavljaju – rutina
Vrtić je prava mala vojska za djecu. Uvijek se u isto vrijeme doručkuje, ruča, spava, užina, igra, a slobodnog, nestruktuiranog vremena je jako malo.
Koliko god se trudili, ni u jednoj porodici ne važe ovako striktna i čvrsta pravila. Ponavljajući iste radnje svakodnevno stvara se rutina i dijete više i ne razmišlja šta treba da radi.
Mada je u svakodnevnom životu teško držati se pravila i discipline, ukoliko uspijemo barem donekle da ih se držimo i kod kuće, olakšaćemo našem djetetu, a i sebi.
Djeca vole strukturu čak i ako vam se tako ne čini.
Kad uplove u rutinu sve je mnogo lakše, a i adaptacija na vrtić će proći bolje.
Sa druge strane ako u kući ne postoje baš nikakva pravila, vrtićka disciplina za dijete će biti veliki izazov.
Pokušavaju da oduševe vaspitačice
Vjerovatno ste već primijetili to vrckavo zavođenje drugih ljudi.
Djeca su mali halapljivci za pažnjom i ljubavlju. Za razliku od udobnosti sopstvenog doma gdje su uvijek u centru pažnje ili eventualno imaju braću i sestre za konkurente, u vrtiću ima puno onih koji se takmiče da zadobiju pažnju autoriteta (vaspitačice).
Kako bi ih naučile lijepom ponašanju vaspitačice će svojom pažnjom, pohvalom, osmijehom, potkrijepiti poželjno i sa druge strane povišenim tonom, ignorisanjem i sl. kazniti nepoželjno ponašanje.
Kada ih zavole, djeca će učiniti sve kako bi zadobili ljubav svojih vaspitačica. Isto rade i kada odete u goste, kod babe i dede i svih onih ljudi koji nisu mama i ne vole bezuslovno već se njihova ljubav i pažnja zaslužuje.
Umijeće učenja kroz igru
Jedini ispravan način učenja djece je učenje kroz igru i zabavu. Samo prijatne emocije koje se vezuju za ono što dijete radi, učvstiće željeno ponašanje. A u vrtiću je sve upravo tako osmišljeno.
Kada prođu fazu adaptacije i prihvate odvajanje od roditelja, vrtić za djecu postaje pravi mali raj. Tamo su njihovi drugari, nove igračke, uvijek nove igre i aktivnosti, igre bez granice..
Vaspitačice znaju hiljadu igrica i znaju da osmisle još toliko kako bi zadobile pažnju djece i naučile ih i onim stvarima koje se kod kuće čine toliko teškim.
Dakle, više faktora dovodi do toga da se vaše dijete poželjnije ponaša u vrtiću nego kod kuće. To ne treba da vas brine ali po nešto od vrtića možemo da naučimo i da primijenimo i kod kuće, zar ne?
Mada će kod kuće to sve ići malo teže, važno je da ih učimo navikama i lijepom ponašanju.
Ako se barem trudimo da radimo slično, bićemo partneri vrtiću na zajedničkom zadatku, samo će u vrtiću ići malo lakše i brže.
Sa druge strane, roditelji koji vaspitanje prepuste vrtiću, a kod kuće rade suprotno, stvoriće kod djeteta konfuziju, ono će se teško uklapati u socijalno okruženje i na kraju krajeva roditelji će teško izaći na kraj sa takvim djetetom jer ipak se ono iz vrtića svaki dan vraća kući u jezgro iz kog sve potiče.
