“Kod nas je nekako običaj da se jedno rodi, za drugo se aplaudira, za treće se podižu obrve, a za četvrto već nema uzdržavanja nego se odmah pita: Šta će ti tolika djeca?”, priča tridesetjednogodišnja Angelina, majka četvoro dece i diplomirani ekonomista, za portal Jugmedia.
Na ulazu uređene kuće četiri pokretna dječja automobilska sjedišta, po hodnicima i sobama ukusno namještenog sprata igračke uredno složene, a tu negdje uklapa se i gomila spremljenog veša za peglanje. Između trčkaraju djeca, četvoro.
To je dom i to su djeca bračnog para Angeline i Jovana Prokopovića iz Leskovca, jednog od rijetkih parova koji su odlučili da imaju četvoro djece, veliku planiranu porodicu.
Najstariji Aleksej ima 6,5 godina, Aleksandra 5, Jovana 3 a Anuška je rođena 1. marta ove godine.
“Kada si mlad ništa nije nemoguće, da rodiš četvoro djece, da ih odgajaš, da kuća bude uredna i obroci spremljeni na vrijeme”, odgovora na naše čuđenje, zapravo, neizgovoreno pitanje.
Angelina je diplomirani ekonomista. Fakultet na državnom univerzitetu završila je za četiri godine, upoznala Jovana i poslije kraćeg zabavljanja oboje su, kaže, znali da su jedno za drugo. Jovan ima svoj privatni posao van Leskovca, pa je kod kuće samo vikendom.
“Nekako mi je bilo logično da najprije rodim makar jedno dijete pa poslije toga da mislim na posao. Kada smo osjetili toplinu roditeljstva, brzo smo se odlučili na drugo, pa na treće, a četvrto nam je bog poslao. Doduše, mislili smo da će Anuška biti dječak, da pravi društvo najstarijem Alekseju, ali nije, pa je sada brat kao jedini muškarac blažen među svojim sestrama”.
“TVRDIM DA FINANSIJE NISU PRESUDNE ZA VIŠE DjECE JER SE GARDEROBA PRENOSI, KAO I KNJIGE, VEĆ SPREMNOST DA SVOJE AMBICIJE STAVIŠ U DRUGI PLAN”, PRIČA MAMA ANGELINA.
Iako su djeca mala, na tridesetjednogodišnja Angelini se ne vidi umor, a trčkaranje po kući održava joj kondiciju i vitku liniju.
“To je zato što troje starije djece ide u vrtić. Ja sam veliki pobornik boravka u vrtićima, posebno što su leskovački vrtići odlični. Dijete se tamo druži, ima redovne obroke, nauči se redu i brže progovori. Osim toga, u čuvanju djece, pomaže mi majka koja je preko dana kod nas, a tu je i svekrva”.
Kako otac nije svakoga dana sa djecom, Angelina je morala da gradi autoritet tako što je uvela disciplinu.
“Svako od njih ima obavezu da sredi sopstvene igračke i da samo sebi pere ruke, lice i zube. Dvoje starije ide do prodavnice za hljeb i mlijeko, ili do apoteke, a Jovana je zadužena da mi pomaže oko bebe, da prinese pampers, kremu i slično. To ne znači da je ne mazim svoju djecu. Naprotiv, ali red se mora znati jer na taj način ne olakšavam posao sebi već njih pripremam od malih nogu za život”, objašnjava.
Ova porodica nerijetko izaziva čuđenje u društvu, na ulici, u trgovinama…
“Kod nas je nekako običaj da se jedno rodi, za drugo se aplaudira, za treće se podižu obrve, a za četvrto već nema uzdržavanja nego se odmah pita: Šta će ti tolika djeca?. Kako da ljudima objasnim ljepotu velike porodice, radost i toplinu koju ti pružaju ta djeca, a svako od njih je ličnost za sebe”, pita se i ujedno objašnjava.
Svjesna je, kaže, da djeca brzo rastu i da već za tri godine može aktivno da se uključi u posao svog supruga, kome sada pomaže svekar.
“Za karijeru nikada nije kasno, za djecu jeste”, zaključuje Angelina Prokopović koja je rasla sa bratom i uvek željela da ima sestru, zapravo, veliku porodicu.
Izvor: Jugmedia
