Istinski srećna djeca imaju više šanse da postanu zadovoljni, uspješni i ostvareni ljudi
Na pitanje šta je to što žele za svoje dijete, većina roditelja odgovara – sreća!
Ono što je najbitnije kod srećnih ljudi je da oni ne samo što su uspješniji, imaju bolje poslove na kojima više zarađuju nego su i zadovoljniji sa svojim vezama i životnim postignućima.
Ukoliko pogledamo oko sebe, vidjećemo da nema puno odraslih koji su istinski srećni pa tako i odgojiti srećno dijete predstavlja svojevrsni izazov.
Jelena Pantić, psiholog koji se već 10 godina bavi emocionalnom inteligencijom, smatra da je u odgoju srećnog djeteta presudan naš sopstveni osjećaj sreće jer dijete najvećim dijelom uči po modelu, odnosno posmatrajući ponašanje bliskih ljudi iz okoline.
Česte su situacije kada dijete krivi roditelje za svoje nezadovoljstvo i nedostatak sreće, a na to dr Zoran Milivojević daje pojašnjenje:
“Zadatak roditelja nije da svoju djecu učine srećnom nego da ih nauče kako da sami sebe usreće.”
Ono na šta nas upućuje sve veći broj stručnjaka iz različitih oblasti je problem prezaštićivanja djece.
Uroš Petrović, proslavljeni pisac za djecu kaže: “Prezaštićivanje je direktno upereno protiv djeteta, bomba sa odloženim ali dugoročnim dejstvom. Prepreke i problemi pokreću. Tamo gdje je sve potaman, izostaju stimulansi za razvoj.”
Roditelji vjeruju da su uspješni roditelji samo ako su im djeca uvijek nasmijana i zadovoljna, i onda na svaki znak nezadovoljstva svog dijeteta hitaju u pomoć i čine sve samo da mali princ ili mala princeza ponovo budu nasmijani i zadovoljni.
Trude se da, što je moguće više, olakšaju život svojim potomcima, ne sluteći koliko im na taj način škode; ne sluteći da im na taj način oduzimaju priliku da uče, vježbaju, suočavaju se sa frustracijama i neuspjesima i tako pripremaju za samostalan život.
Srećno dijete, kao ni srećna odrasla osoba, nisu oni koji su uvijek nasmijani i zadovoljni, koji u svemu uspijevaju i u svom riječniku nemaju riječ neuspijeh.
Srećna djeca i srećni ljudi su oni koji sebi dozvoljavaju sva osjećanja i sva životna iskustva. Kako prijatna tako i neprijatna.
Dakle, ako želite da vaša djeca budu istinski srećna i odrastu u samostalne odrasle osobe koje umiju sebe da usreće, najbolje što možete da učinite je da im pokažete sopstvenim primjerom.
Jedan od načina da to postignete je da prihvatite sebe i život u cjelini, sa lijepim, ali i onim manje lijepim stranama, sa uspjesima i neuspjesima. Sa lakoćom i teškim periodima i situacijama.
