Skoro da nema razreda u osnovnoj školi da se mame učenika nisu „uvezale“ u vajber grupu gdje zajedno rade domaće zadatke, a preko ovakvih grupa sa đacima komuniciraju čak i neke učiteljice.
Masovna pojava vajber grupa na telefonima, u kojima se odjednom dopisuje više ljudi, preselila se posljednjih godina i u škole.
Đaci prepričavaju dogodovštine sa časova, šalju jedni drugima domaću zadaću, ali svoje grupe oformili su i roditelji, i to najčešće mame, gdje redovno razmjenjuju informacije o dječjim obavezama, zadacima iz matematike, likovnim radovima i školskim priredbama.
Kako roditelji pričaju, djeca su još mala i ne znaju šta su sve radili na času ili šta trebaju sutra donijeti od pribora, pa tu „uskaču“ mame.
– Već u prvom razredu napravile smo svoju grupu, kada smo kupovale zajednički poklon učiteljici za Osmi mart, i tu sada pitamo jedna drugu šta djeca imaju za domaći i kada je lektira, pošto mnogi od njih to ne zapamte. Nekada čak i šaljemo urađene zadatke iz matematike kada su mnogo teški. Gradivo je danas mnogo teže nego kada smo mi bili mali i meni ova komunikacija mnogo pomaže da upratimo sve školske obaveze – ispričala je Maja, čiji sin sada ide u treći razred. Dodala je da svi roditelji imaju i učiteljičin broj i porukama joj javljaju kada su djeca bolesna i neće doći na čas.
Iskustvo grupnog dopisivanja sa nama je podijelila i majka, čije ćerke pohađaju četvrti i šesti razred osnovne škole.
Priznaje da u ovim grupama roditelji često pišu i nepotrebne stvari ili bukvalno rade domaći za svoju djecu i za njih dobijaju ocjene, komentarišu rad nastavnika kada su nezadovoljni, ali da ipak ima i korisnih informacija.
– Čak i moja mlađa ćerka ima vajber grupu sa cijelim razredom u kojoj je i učiteljica. Nije mi u početku bilo prijatno, ne smatram to profesionalnim odnosom, ali vidim da tu pišu samo o školi, i da im učiteljica čak ispravlja i pravopisne greške u porukama – govori ova Banjalučanka.
Vajber grupe sa učenicima su vrlo praktične i ne treba odmah osuđivati ovakav vid komunikacije, ističu pojedini prosvjetari sa kojima smo razgovarali na ovu temu.
– Sa svojim razredom sam oformila zajedničku grupu na telefonu, tu ih obavještavam o izmjenama u rasporedu časova, podsjećam na datume kontrolnih radova ili kada trebaju vratiti svjedočanstva u školu. Sve bi oni zaboravili da im ne napišem u porukama, ali granica i međusobno poštovanje se moraju znati i moji đaci to poštuju – otvoreno nam je rekla profesorica jedne banjalučke srednje škole.
Ekstremnim ipak smatra kada se roditelji miješaju u đačke obaveze, a doživjela je kaže, da joj jedna majka telefonom traži da odgodi kontrolni rad, jer „dijete zbog drugih obaveza nije stiglo sve naučiti“.
Psiholog Sonja Stančić, ističe ipak da, iz iskustva prijatelja i ljudi koji dolaze kod nje na savjetovanje, nije uočila nijedan benefit od vajber grupa roditelja i đaka.
– Ljudi mi nikad ne govore dobre stvari, već samo probleme koji im se dešavaju zbog komunikacije na društvenim mrežama. Kod djece je ta grupa potpuno pogrešna, jer onda nemaju nikakav odmor od škole i školskih drugara. Njihova emocionalna i socijalna inteligencija nije dobro razvijena i komunikacijom isključivo porukama mnoge stvari između njih ostaju nedorečene, a zbog tog nerazumijevanja izbijaju i konflikti – pojašnjava ona i poručuje da djeca treba sama da se nauče i izbore za svoje mjesto u društvu, bez pretjeranog uplitanja roditelja.
– Zašto roditelji treba da znaju baš sve što se dešava u školi? Uglavnom bespotrebno brinu, a djeca to inače brzo riješe između sebe. Za bitne stvari postoje roditeljski sastanci i informativni razgovori sa nastavnicima – kaže Stančićeva.
Vajber gurpe su pogrešne
– Vajber grupe sa roditeljima su potpuno pogrešne. Djeca nam na taj način, prosto rečeno zaglupljuju i umjesto da sami pamte kada imaju domaći, kontrolni, da nauče da raspoređuju slobodno vrijeme i radne navike, sve za njih pamte roditelji, što je kontraproduktivno. Ispada da mame i tate idu u školu i tako čine medveđu uslugu sopstvenoj djeci. Evo, da okrenemo malo stvari, kako bi izgledalo da roditelji imaju vajber grupu sa kolegama i da je dijete uključeno i zna šta sve oni rade na poslu – kaže psiholog Sonja Stančić.
