Vaš sin se najviše voli igrati lutkama i traži od vas da mu nalakirate nokte? Iako ne želite biti staromodni i isključivi, ipak se možda pitate treba li ovo da podržite i hoće li to uticati na razvoj njegove polne orijentacije?
U vrijeme kada tradicionalno razmišljamo o poklonima, poput rođendana i novogodišnjih praznika, možemo se naći u dilemi ukoliko naše dijete poželi igračku “namijenjenu za drugi pol”.
I dok smo djevojčicama još više-manje skloni dopustiti da se igraju bratovim autićima i kamionima, često je mnogo veći problem kada se interesi dječaka vrte oko lutaka, roze boje i lakova za nokte.
Tada se suočavamo s pitanjima: Je li u redu da se moj sin voli igrati lutkama? Što to znači za njegov razvoj? Treba li da mu zabranim? Hoće li to uticati na razvoj njegove polne orijentacije? I može biti praćeno većom ili manjom zbunjenošću ili zabrinutošću odraslih.
Terapeutkinja igrom Sanja Ivanušević Grgas odgovara na sve ovakve nedoumice:
Igračke za djevojčice i igračke za dječake
Kada posmatramo dječju igru i odabir igračaka za djevojčice i dječake, vidimo vrlo jasnu polnu podjelu. U trgovinama su jasno podijeljene police – kamioni, autići, superheroji za dječake; lutke i kućanski rekviziti za djevojčice; plava za dječake, sve nijanse roze za djevojčice.
Zaista, kada u prosjeku gledamo igru djevojčica i dječaka, u globalu možemo vidjeti razlike – igra djevojčica je mirnija, tipično usmjerena na izražavanje bliskosti i osjećajnosti, a prevladavaju igre s lutkama, igre kuće, igre u ulogama, njega, razmjena osjećaja.
U prosjeku, igra dječaka praćena je višom razinom energije, igraju se u većim grupama, a igra uključuje aktivne i fizičke igre, lovice, igre superheroja, ratovanja i takmičarske sportove.
No, mnoge djevojčice i dječaci žele se igrati svih igara ili preferiraju one “za drugi pol”. Je li to dobro za njih i trebamo li im to dopustiti?
Iako su razlike u igri djevojčica i dječaka kombinacija bioloških tendencija i snažnog društvenog pritiska što je prikladno za pojedini pol, podjela igračaka na ženske i muške u potpunosti je nametnuta našim očekivanjima i rodnim stereotipima, dakle onime što smo odlučili ili naučili da je prikladno za određeni pol.
A to uopšte ne mora odgovarati istini.
No ukoliko djeci damo priliku, bez prenošenja očekivanja ili zabranjivanja, vidjet ćemo da će se djevojčice igrati kockama, autićima i super-junacima, a dječaci lutkama, kuhanja ručka i frizera, na primjer.
Istraživanja i praksa pokazuju da ne samo da korištenje raznolikih i drugom polu namijenjenih igračaka nema veze s negativnim uticajem na razvoj, već mu i te kako doprinosi.
Tako naučne studije (Dr. Elizabeth Sweet, University of California) potvrđuju da će ta umjetna podjela igračaka na muške i ženske ograničiti djecu u njihovoj igri, a time ograničiti razvoj vještina, interesa i talenata koje djeca u najvećoj mjeri razvijaju upravo kroz igru.
Takođe, očekivanja temeljena prema polu (ili bilo kojoj drugoj karakteristici) i naši pritisci da se djeca ponašaju prema onome što bi trebalo, a ne što zaista jesu, vrlo snažno djeluju na njih i oblikuju ih te često imaju mnoge negativne posljedice.
Zbog čega je dobro da se dječaci igraju lutkama?
Naime, iako igra izgleda kao nešto banalno, radi se o biološkom nagonu koji se javlja kod sve djece urednog razvoja i predstavlja glavni način učenja i komunikacije djeteta.
A to možemo podržati osiguravanjem širokog spektra igračaka i spontani odabir djeteta.
A igra s lutkama, i za djevojčice i dječake, omogućava izuzetno mnogo učenja:
- razvija se fina motorika (manipulacija s lutkama, oblačenje…)
- stvaranje priča s lutkama razvija simboličku igru koja je izuzetno važna za cjelokupan razvoj, uključujući i inteligenciju, razvoj govora, način izražavanja osjećaja i rješavanja problema
- saradnja s drugom djecom u toj igri dprionosi razvoju socijalnih vještina, vještinama pregovaranja, rješavanja konflikata…
- teme njege i brige koje su zastupljene u toj igri, uče našu djecu, bez obzira bile djevojčice ili dječaci, kako biti empatični i brižni u stvarnom životu
- igra dječaka s lutkama ne uzrokuje promjenu spolne orijentacije djeteta već potiče razvoj
Dakle, radi se o razvojno kompleksnoj igri koja potiče cjelokupan razvoj.
Njenim kontrolisanjem ili zabranjivanjem smanjujemo prilike za učenje što može negativno uticati na opšti razvoj, odnos između djeteta i roditelja, kao i stvaranje emocionalne nesigurnosti.
Naime, s obzirom na to da je igra primaran način na koji se djeca izražavaju, kontrolisanje ili ograničavanje načina igre jednako je kao i da odrasloj osobi pokušamo “narediti” što da misli i govori.
S druge strane, time izravno djetetu poručujemo da ga ne prihvatamo istinski onakvog kakvo jeste.
A upravo roditeljsko prihvatanje i način na koji to pokazuju postaje djetetova slika o sebi samom i dio njegovog identiteta.
Izvor: Klokanica
