Samo 15 minuta čitanja dnevno omogućava djetetu da za godinu dana čuje milion riječi.
Roditelji bi trebalo da djeci čitaju knjige i razgovaraju s njima već od prvog dana, jer slušanje riječi pomaže da se izgradi bogata mreža riječi u bebinom mozgu.
Roditelji u prosjeku počinju da čitaju djeci tek kad im je devet mjeseci ili više, a trebalo bi mnogo ranije.
Kod ranog čitanja djeci ne radi se samo o njihovom učenju govora. Radi se i o osjećaju zbrinutosti, kažu stručnjaci, napominjući da je reprezentativno istraživanje pokazalo kako petina djece ostane bez tog iskustva.
Roditelji i staratelji treba što više da razgovaraju s bebama, da im pjevaju pjesme i čitaju knjige.
Razvoj pažnje
Čitanjem se uspostavlja veza između stvari koje beba najviše voli, a to su roditeljski glas i slika iz knjige.
Kada mu oni čitaju, pjevaju ili pričaju, ona čuje mnogo različitih emocija i zvukova, što je podstiče da gleda, pokazuje, dodiruje i odgovara na pitanja.
Stručnjaci kažu da to pospješuje razvoj pažnje, sposobnost razmišljanja, učenje jezika i uspostavljanje bliskog odnosa sa drugima.
Osjećaj bliskosti
A da čitanje spada u obrazovanje, to je za većinu roditelja samo po sebi razumljivo. Ipak, kod mnogih roditelja je primjetna greška u razmišljanju kada je u pitanju čitanje djeci.
Roditelji imaju poprilično trezven pogled na čitanje i misle da dijete treba već nešto da zna kako bi imalo koristi od čitanja. Ipak, oni potcjenjuju emotivnu komponentu ovog rituala.
Zajedničko prelistavanje slikovnica ili knjiga doprinosi stvaranju bliskosti, a pritom kod djeteta izaziva osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.
Dugoročne dobrobiti
Tromjesečna beba nije u stanju duže da posmatra slike ili sluša priče. Na samom početku mnogo toga ide preko dodira. Djeca bukvalno upoznaju predmet knjigu. I nije strašno ako je koji put i zagrizu.
Prve dječje knjige su ionako od robusnijeg materijala poput plastike, tekstila ili drva, a to su materijali koje djeca preko dodira već poznaju preko svojih igračaka.
Kada se kasnije sretnu s pravom knjigom ona više za djecu nije strani nego dobro poznati predmet koji je sastavni dio životne sredine.
Ako se djeci često čita i ako i sama čitaju, onda im je kasnije u životu lakše da razumiju tekstove. Navika roditelja da čitaju djeci nije samo stvar obrazovanja nego i ličnih iskustava iz djetinjstva.
