Rezultati brojnih epidemioloških studija ukazuju kako je broj djece i adolescenata s poremećajima u ishrani posljednjih godina u stalnom porastu, a neki od najčešćih poremećaji su anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje.
Specijalistica pedijatrijske gastroenterologije Orjena Žaja kazala je za Fenu kako su takvi poremećaji jedna od učestalijih hroničnih bolesti adolescenata, i to odmah nakon debljine i astme.
Ti poremećaji pogađaju sve društvene slojeve, bez rasne ili geografske barijere, a javljaju se u sve ranijoj životnoj dobi. Najčešće se, ipak, javljaju kod mladih životne dobi između 15 i 24 godine.
Nezadovoljstvo izgledom tijela i sklonost dijetama danas poprimaju epidemijske razmjere te je skoro nemoguće naći 18-godišnjakinju koja nije isprobala neku vrstu dijete.
Pokazalo se da su upravo dijete važan faktor održavanja kompulzivnog prejedanja.
Držanje dijete povećava psihološku žudnju za hranom i dovodi do pojave intenzivnog osjećaja gladi što potiče osobu na ponovno prejedanje.
Nakon prejedanja osoba ponovno kreće na dijetu i tako se održava začarani krug prejedanja i uskraćivanja hrane.
Anoreksija u sve mlađoj dobi
Posljednje desetljeće posebnu pažnju privlači i pojava anoreksije u sve mlađim dobnim skupinama, u ranoj adolescenciji, prije menarhe ili čak prije puberteta, ocjenjuje Žaja.
Anoreksija je, kaže dr Žaja, bolest duha i tijela kod koje oboljeli svojevoljno odbijaju hranu.
Pothranjenost je glavni klinički znak anoreksije, s pridruženim komplikacijama gotovo svih organa, a neki od najčešćih vanjskih simptoma u okviru anoreksije su gubitak težine ili stagnacija težine u periodu kada se normalno bilježi napredak, gubitak menstruacije ili odgoda pojave menarhe (prve menstruacije), hladni ekstremiteti, pojačana dlakavost, usporen rad srca te gubitak svijesti.
Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi – djetinjstvu (predpubertetska, vrlo rana), adolescenciji (peripubertetska i postpubertetska) te u odraslih (kasna).
Bulimija se, pak, ogleda u ciklusima pretjeranog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane.
Simptomi bulimije su manje očiti s obzirom da ovaj oblik poremećaja nije praćen gubitkom težine, stoga se učestalo povraćanje može dugo provoditi prikriveno. No, neki od vanjskih znakova su: otok žlijezda slinovnica, oštećenje cakline i ožiljci na koži šaka, pojašnjava dr Žaja.
Podtipovi bulimije su “purging oblik” (izazivanje povraćanja, korištenje laksativa, diuretika) te “non-purging oblik” (gladovanje, pretjerana tjelovježba).
“Purging” ili način kontrole težine čišćenjem uključuje povraćanje (samo 30 posto oboljelih od bulimije povraća), žvakanje, bljuckanje i ruminaciju (prožvakana hrana se proguta, vrati u usta i potom opet guta), uzimanje diuretika, laksativa, klizme i pripravaka za mršavljenje, što utječe na rad hormona štitnjače.
Djevojčice do deset puta ugroženije
Anoreksija i bulimija su u osnovi psihoemocionalni poremećaj u kojem je najočitiji gubitak samopouzdanja, pa osoba traži smisao i uspostavu kontrole u svom životu.
Djevojčice odbijaju odrasti, a moguće je i da se u njihovim postupcima odražava haotičnost porodičnog života kad su u pitanju zajednički obroci. Zato je važnost zajedničkih obroka izuzetno velika, pojašnjava dr Žaja. Gledano po spolovima, dr Žaja ističe kako pet do deset puta manje dječaka bude pogođeno tim poremećajima u odnosu na djevojčice.
“Korijene tako značajnih spolnih razlika možemo pronaći u činjenici kako se već djevojčicama nameće težina pojma “biti žena” koje danas podrazumijeva savremeno društvo, a to znači da žena istodobno mora biti majka, kućanica, profesionalno uspješna, lijepa i dotjerana.”
S druge strane, dječaci su teže izlječivi i čak polovica oboljelih ima poremećaj muškog identiteta“, naglašava specijalistica pedijatrijske gastroenterologije.
“Borba s poremećajima prehrane dugotrajna i zahtjevnaNovija istraživanja ukazuju kako se u europskim razmjerima uspješan oporavak postiže u 68 posto anorektičnih pacijentica s mortalitetom od 5,1 posto tijekom pet godina praćenja. Međutim, strategije liječenja koje su pedijatrijski orijentirane postižu uspjeh u čak 86 posto oboljele djece i adolescenata i mortalitetom manjim od 5 posto”, kaže dr Žaja.
“Sam tok liječenja zahtijeva multidisciplinarni pristup koji se sastoji od prepoznavanja i liječenja tjelesnih i metaboličkih posljedica bolesti, realimentacije (enteralnog hranjenja), promjena u obrascu hranjenja te psihijatrijskog liječenja”.
Borba s poremećajima u jedenju, prema podacima svjetske literature, traje prosječno pet do šest godina.
Moguće ozbiljne i dugotrajne posljedice po zdravlje
Posljedice koje ovi poremećaji ostavljaju na organizam su mnogobrojne.
Pothranjenost je neovisno o trenutku kada se poremećaj javi glavni klinički znak anoreksije, s pridruženim komplikacijama gotovo svih organa. Koža je suha, pojačana je dlakavost, kora mozga atrofična, srce je smanjene mase klijetki te su uočljive promjene na srčanim zaliscima.
Zbog svega je moguća i nagla smrt.
Smanjena je funkcija gotovo svih žlijezda s unutarnjim lučenjem, rad jetre i crijeva je opasno poremećen, može se javiti upala gušterače, ruptura jednjaka ili želuca te žučni kamenci.
Česti su i poremećaji bubrežne funkcije s posljedičnim poremećajem ravnoteže elektrolita, pojavom edema ili kamenaca, prisutna je anemija ili leukopenija, smanjuje se gustoća kostiju. Stvarna je opasnost razvoja brojnih poremećaja elektrolita.
Amenoreja ili odgoda menarhe je odgovor tijela na gubitak masnog tkiva i pothranjenost, ali i odraz poremećenog unosa makro i mikronutrijenata, iscrpljujućeg vježbanja, anksioznosti i stresa općenito.
Iz razloga koji nisu poznati, oko 20 posto pacijentica s anoreksijom razvije amenoreju prije značajnijeg gubitka na težini, 50 posto njih razvije amenoreju tijekom dijete, a kod 30 posto menzes izostane tek kod znatnog gubitka tjelesne mase.
Štoviše, amenoreja može perzistirati i kod potpunog tjelesnog oporavka, što je frustrirajuće za mladu osobu koju se ranije uvjeravalo kako će doći normalizacije menstrualnih ciklusa s oporavkom težine.
Većina navedenih metaboličkih poremećaja su kod pravovremenog liječenja prolazne prirode, no neki od njih mogu dovesti do nepovratnih oštećenja, pogotovo ukoliko se kasno započne s liječenjem. Na prvom mjestu postoji rizik od razvoja osteoporoze, poremećaja rasta i u konačnici fertiliteta.
Ukoliko se bolest razvija u vrijeme očekivanog zamaha rasta sredinom puberteta, za očekivati je da će izgladnjivanje dovesti do usporenja ili potpunog zastoja rasta.
Kod bulimije najveća opasnost prijeti od poremećaja elektrolita, dehidracije i oštećenja jednjaka koji u najtežim slučajevima mogu dovesti i do rupture. Uporaba laksativa u svrhu čišćenje u djevojaka s bulimijom može dovesti do metaboličkih poremećaja koji predisponiraju razvoju bubrežnih kamenaca. Uz nagli prekid upotrebe laksativa postoji rizik zadržavanja vode.
Od najranijeg doba graditi zdrav odnos djeteta prema jelu
Zbog “začaranog kruga” prejedanja i uskraćivanja hrane, liječenje od kompulzivnog prejedanja ne uključuje držanje dijete već rad na emocijama, samopoštovanju i suočavanju s problemima te uspostavljanje zdravog životnog stila.
Govoreći o tome šta roditelji mogu učiniti kako bi spriječili pojavu poremećaja u jedenju kod djece, dr Žaja je naglasila kako od najranije dobi treba graditi zdrav odnos djeteta prema jelu i izgledu tijela te njegovati tradiciju zajedničkih obroka.
“Upoznajte svoju djecu, razgovarajte i prepoznajte znakove koje šalju. Opterećenost izgledom, gubitak samopouzdanja, iskrivljen doživljaj izgleda tijela, strahovi, socijalna izolacija i izbjegavanje obroka su pokazatelji da nešto nije u redu. Njegujte tradiciju zajedničkih obroka koji će držati porodicu na okupu”, poručuje gastroenterologinja.
Ukoliko primijete bilo koji od simptoma koji bude sumnju na ove poremećaje roditelji bi se trebali obratiti ljekaru.
Važno je, kaže dr Žaja, naglasiti činjenicu kako su rezultati liječenja bolji ukoliko se pomoć potraži na vrijeme. Šteta koja može nastati ako stvari izmaknu kontroli je nepovratna, upozorava dr Orjena Žaja.
Radio Sarajevo/Fena
