Kreativnost se danas smatra jednom od ključnih vještina za uspjeh u bilo kom segmentu života.
Sva djeca mogu biti istinski kreativna kroz slobodu da se posvete različitim aktivnostima. Ono što je važno u bilo kom kreativnom činu jeste proces samoizražavanja.
Mogućnost da se kreativno izraze doprinosi stvaranju novih osjećanja i iskustava kod djece, što se pozitivno odražava i na njihovo emocionalno zdravlje. Kreativna iskustva mogu pomoći djeci i u tome da se suoče sa svojim osjećajima. Ona podstiču njihov mentalni rast i razvoj, kroz generisanje novih ideja, novih načina razmišljanja i rješavanja problema.
Samim tim, mališani razvijaju i logičko i kritičko mišljenje, te stiču samostalnost, bez kojih nema ni samopouzdanja.
Način na koji se pristupi djeci tokom prvih godina života može značajno unaprijediti razvoj njihove kreativnosti, a učitelji i roditelji mogu lakše da razumiju kako dijete razmišlja ili kako se osjeća. Kreativne aktivnosti podržavaju dječju jedinstvenost i različitost, što je odlična prilika za personalizaciju učenja, razumijevanje djetetovih potencijala i njihov maksimalan razvoj.
O svemu tome razgovarali smo sa Gordanom Botić, vaspitačicom banjalučkog vrtića “Neven” i osnivačicom kreativnog centra “Školica pametnica”.
Teta Goga, kako je mališani zovu, jedna je od onih vaspitačica koju djeca više grle po dolasku u vrtić, nego same roditelje kada se od njih rastaju. Već deset godina radi najljepši posao na svijetu – posao vaspitačice, a kroz različite aktivnosti i projekte njena iskustva u radu sa djecom traju mnogo duže. Sa mališanima pjeva, svira harmoniku, pleše, crta, igra se i skače, a njen najveći hobi je – kako kaže – skupljanje dječijih zagrljaja i osmijeha. Žena iznimne energije, i sama majka dva odrasla dječaka, u potpunosti je posvećena “svoj svojoj djeci”. A razvoj kreativnosti kod najmlađih je ono o čemu posebno vodi računa.
MamaKlik: Danas kažu da je kreativnost ključ uspjeha. Mnogi misle da je to talenat sa kojim se rađamo, ali se sve češće čuje stav da se kreativnost razvija kao i svaka druga vještina.
Gordana: Postoje razne definicije i mišljenja stručnjaka o tome šta je to kreativnost. Kažu da je to mentalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova ili rješenja nekog problema. Neki kažu da je to originalnost, čudo društvene okoline, opet neki da je to osobina koju smo naslijedili, s kojom se rađamo, a neki tvrde da ju je moguće naučiti korištenjem jednostavnih tehnika.
Smatram da je kreativnost sposobnost da se na svoj način snađemo u rešavanju određenih problema i situacija u životu. Neosporno je da je kreativnost ključ uspjeha u svim domenima života i da je ona pokretač mnogih ljudskih ideja i zamisli.
Po mom mišljenju, ona se kod djece može vježbati i razvijati kao i svaka druga vještina. Kao što autorka knjige “Kako razviti kreativnost” Kosjenka Muk piše: “Kao i vožnja biciklom, sviranje, pisanje… kreativnost se može učiti i razvijati… Važno je razumjeti da je potrebno uložiti vrijeme, ustrajnost i interes…”
MamaKlik: Šta uopšte podrazumijeva kreativni rad sa djecom i koje vještine djeca mogu da savladaju?
Gordana: Kreativan rad s djecom podrazumijeva sposobnost da djecu zainteresujete da se bave raznim aktivnostima koje će im koristiti u životu, koje će ih podstaći da se zabavljaju, uživaju, stvaraju, i da manje vremena provode pred ekranima. Da bi djeca uživala u onome što rade, potrebno ih je zainteresovati da savladaju određena znanja, vještine i tehnike, da steknu određene sposobnosti.
MamaKlik: Kako podstaći kreativno mišljenje kod djece?
Gordana: Da bi se ono podstaklo, potrebno je izgraditi osnovne vještine, ohrabrivati ih u sticanju osnovnih znanja, stimulisati njihovu znatiželju i istraživanje, motivisati ih i podržavati u sticanju samopouzdanja. Dakle, potrebni su motivacija, interes i uživanje da bi se kod djece podstakao razvoj kreativnog mišljenja koje dalje utiče na logičko mišljenje, funkcionalno učenje i pozitivno djelovanje na nove izazove iz okruženja.
MamaKlik: U posljednje vrijeme često se daje prednost razvoju krupne motorike koja se dovodi u direktnu vezu sa unapređenjem intelektualnih potencijala djeteta.
Gordana: Da. U posljednje vrijeme se često daje prednost razvoju krupne motorike jer je sve više djece koja zaostaju u razvoju u odnosu na svoj uzrast, zbog fizičke neaktivnosti i pretjerano provedenog vremena pred ekranima.
Pretjerano „buljenje“ djeteta u ekran, ne samo da utiče na razvoj motoričkih sposobnosti već unazađuje i intelekt. Zato se često razvoj krupne motorike dovodi u vezu sa unapređenjem intelektualnih sposobnosti.
Njihova veza nije baš direktna, njihova veza je u tome što imaju isti uzrok koji sputava njihov razvoj kod dece. A to je prerana i nekontrolisana upotreba savremenih uređaja (televizija, kompjuteri, telefoni, tableti,…).
MamaKlik: Da li je sitna motorika stavljena u drugi plan? Zašto je i koliko uopšte važan “rad sa prstićima”?
Gordana: Po mom mišljenju sitna motorika je stavljena u drugi plan, ali se u posljednje vrijeme sve više priča i o njenom velikom značaju. Fiziolozi su dokazali da je stepen razvijenosti dečjeg govora proporcionalan stepenu formiranosti fine motorike šake.
Iz tih istraživanja je proistekla zakonitost koja kaže: „Kad razvoj pokreta prstiju odgovara uzrastu, razvoj govora je uredan, a kad razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i govor“. Pod tim se podrazumijeva da što su djetetu prstići aktivniji, to se bolje ostvaruje njegov govorni, emocionalni i intelektualni razvoj.
MamaKlik: Koliko su djeca sa kojom se uči kroz igru i radi na razvoju kreativnosti u prednosti u budućem školovanju?
Gordana: Za uspješan rast i razvoj djeteta je od velikog značaja razvijanje krupne i sitne motorike kroz igru i kreativne aktivnosti. Djeca sa kojom se radi na unapređenju i razvijanju vještina kroz kreativan rad su u velikoj prednosti u odnosu na onu koja to nisu.
Spomenula sam koliko su bitni “veseli prstići” za razvoj govornih sposobnosti, sposobnosti komunikacije, za intelekt, razvoj funkcionalnog učenja i logičkog mišljenja.
Takva djeca nemaju problema što se tiče socijalizacije pri polasku u školu; imaju dobro razvijene kulturne navike, samostalnija su, nemaju strahove, imaju povjerenje u sebe i svoje sposobnosti, spremna su da se prilagođavaju novoj okolini i pravilima, poštuju pravila lijepog ponašanja, znaju da priznaju greške i dr, a svi eventualni problemi bivaju na vrijeme uočeni i prevaziđeni.
MamaKlik: Boravak u vrtiću je važan period u razvoju i osamostaljivanju djece. Šta djeca treba i mogu da nauče u vrtiću?
Gordana: Jeste! To je period ranog učenja i formiranja ličnosti djeteta koje se razvija do svog optimalnog nivoa. Glavni cilj vaspitanja u vrtićima je da omogući djetetu sredinu u kojoj će se osnažiti holistički (cjelovit) razvoj predškolskog djeteta u skladu sa svojim sposobnostima, potencijalima, osobenostima, potrebama i interesima.
A na nama je, koji se bavimo radom s mališanima, da tu sredinu na što kreativniji način približimo djeci i da im svojim kreativnim sposobnostima pomognemo da, na najlakši način, savladaju životne izazove i pripreme se za život koji ih očekuje.
MamaKlik: Da li je vrtić dovoljan? Postoji li potreba za intenzivnim radom sa djecom van vrtićkog ambijenta?
Gordana: Zbog sveopšteg ubrzanog tempa života, roditelji malo kvalitetnog vremena provedu sa djecom. Zbog toga djeca ostaju uskraćena za neka interesovanja koja žele da prodube a koja su stekla boravkom u vrtićima. Iz toga proizilazi potreba djeteta za dodatnim vanvrtićkim aktivnostima kao što su: škole sporta, kreativne radionice, razne sekcije, gluma, folklor, ples…
MamaKlik: Šta može da “ubije” kreativnost kod djece?
Gordana: Roditelji naročito moraju biti obazrivi u sledećim stvarima kako ne bi narušili razvoj kreativnosti kod dece: ne obeshrabrujte dijete, ako je pogriješilo pustite ga da samo riješi problem ili ako traži Vašu pomoć – pomozite mu u rješavanju sporne situacije; ne ispravljajte dijete, pustite ga da proba samo da se snađe; ne požurujte usvajanje vještina i sposobnosti zbog toga da Vam dijete “ne iskače” iz društvenih okvira.
MamaKlik: Svojevremeno ste vodili i kreativnu radionicu u Debeljacima. Da li mališani iz prigradskih i seoskih područja imaju dovoljno ovakvih sadržaja?
Gordana: Na žalost nemaju! Jedina mogućnost im je da ih roditelji dovode u grad na vannastavne aktivnosti. Postoji volja od strane aktivista da se pokrenu projekti koji bi obuhvatali djecu ruralnih područja i onu djecu koja nemaju priliku da borave u vrtićima. Zasad je to samo na papiru ali se nadamo skoroj realizaciji.
Inače, školica u Debeljacima bila je besplatna i namijenjena djeci predškolskog uzrasta. Projekat je trajao godinu dana i kroz školicu je prošlo oko pedesetak mališana. Kako sam gotovo dvije decenije igrala folklor, ljubav prema njemu i djeci me je podstakla da ga pokrenem i u Debeljacima. Tako je nastalo Kulturno umjetničko društvo “14 februar”, koje i danas postoji i uveseljava veliki broj osnovaca.
MamaKlik: U zadnje vrijeme se povećala potreba za produženim boravkom malih školaraca. Šta pruža produženi boravak u “Školici pametnici”?
Gordana: Posljednjih godina broj stanovnika u Banja Luci se povećao a samim tim i broj djece u školama. Na žalost, Banja luka nema dovoljan broj objekata koji bi pokrili potrebu roditelja za produženim boravkom u školama koju djeca pohađaju. Zato se roditelji odlučuju da svoje pametnice upišu u privatne produžene boravke ili ih čuvaju tete kod kuće.
U “Školici pametnici”, školska djeca mogu da borave onoliko koliko im je potrebno. Odvodimo i dovodimo djecu u i iz škole, radimo zadaću sa djecom, igramo se sa njima kreativnih igara, organizujemo kreativne radionice, folklor i mnoge druge zabavne i korisne stvari. Sa djecom radi stručni tim od dvije učiteljice, dvije vaspitačice i po jedan psiholog i pedagog. Naš rad mogu prepoznati učitelji i učiteljice, jer naše “Pametnice” postižu bolje rezultate nego ranije.
MamaKlik: Kakve aktivnosti imate u planu tokom ljeta?
Gordana: Pored uobičajenog programa, planiramo da organizujemo i pripremnu nastavu za buduće prvačiće. Zabavnu pripremu za školu bismo vodile učiteljica s iskustvom i ja svakog dana od 18 do 20 časova, počevši od kraja juna mjeseca pa sve do septembra. Inače, projekat je podržao Resor za porodicu, Ministarstva porodice, omladine i sporta RS.
MamaKlik: Koliko pohađanje kreativnih radionica olakšava djeci prilagođavanje na novi ambijent? Da li se lakše adaptiraju na polazak u školu?
Gordana: Svaki vid boravka djece sa djecom uz kreativno osmišljene aktivnosti, pomaže mališanima da se socijalizuju i pripreme za polazak u školu na što “bezbolniji” način.
MamaKlik: Da li naš sistem školovanja osmišljen tako da detektuje darovitu djecu?
Gordana: Mislim da jeste ali nedovoljno!
MamaKlik: Šta možete da savjetujete roditeljima čiji mališani ove godine kreću u prvi osnovne ili se upisuju u vrtić? Kako da prvi dani boravka u novoj sredini proteknu bez suza i kako da lakše prebrode period adaptacije?
Gordana: Svim roditeljima čije pametnice kreću u vrtić ili u školu, savjetujem da slušaju i vjeruju učiteljicama i vaspitačicama, jer su one osposobljene da rade najhumaniji, najteži i najljepši posao na svijetu. Da puste ptiće da polete, da što više provedu kvalitetnog vremena sa svojom djecom na otvorenom i da se sa njima igraju. Djecu treba motivisati da sama rješavaju situacije jer pomažući ptiću da izađe iz jajeta, odlažete i odmažete da jednog dana poleti.
Razgovarala: Erna Bučinski
