Ništa vas ne može stvarno pripremiti na to kako ćete se osjećati nakon što se porodite.
Ova mama sa nama dijeli svoje iskustvo o prvim nedjeljama nakon porođaja, pa ćete dijelom znati šta možete da očekujete.
Devet mjeseci sam otkrivala kako izgleda (srećom) prijatna trudnoća sa mojim sinom. Išla sam u školu joge, pratila sam veliku rastuću grudvicu i znala sam da je u 21. nedjelji moja beba bila približno veličine jabuke. Osim alkohola i sirove ribe koje nisam konzumirala u trudnoći, kao i odjeće koja mi više nije sva odgovarala, moj život je uglavnom ostao isti.
Znala sam da je daleki termin porođaja “veliki dan” kada će moja beba biti ovde. Recimo da je priprema za taj dan bila opsežna. Bila sam fascinirana samim rođenjem i stvarno sam željela da imam nemedikovan porođaj, prirodan što je više moguće.
Čitala sam priče i knjige o rođenju, pohađala časove pripreme za porođaj i unajmila dulu. Imala sam viziju o tome kakvo bi bilo moje iskustvo na dan porođaja, ali nisam provodila puno vremena razmišljajući o tome kako će se moj um i tijelo osjećati nakon porođaja.
Razmišljala sam mnogo o roditeljstvu, ali nikada nisam mnogo razmišljala šta će se desiti sa mnom u danima i nedjeljama nakon što će se beba roditi.
Sjećam se razgovora sa ženom koju znam, gdje je pominjala kako ću se osjećati “loše” nakon što se porodim. Sjećam se i da sam klimnula glavom i razmišljala “oh, zaista, hm, to je zanimljivo”, ali nigdje u svom trudnom mozgu nisam imala prostor da te misli čuva ili internalizuje. Trudnoća je bila lagana i planirala sam prirodni porođaj. Jednostavno nisam mogla da shvatim kako da poslije porođaja osjećam nešto drugo osim oduševljenja što je moja beba stigla.
Ako ste kao ja, Instagram slike i promotivne fotografije trudnica vas navode da mislite da ćete poslije porođaja izgledati ovako:
… i možda mislite da se slika podudara sa tim kako ćete se osjećati.
Nepotrebno je reći da nisam bila spremna za ono što je moje tijelo i um prolazilo u minutima, satima, danima i nedjeljama nakon što se moj sin rodio. Dakle, ovdje sam da vam kažem kakav je postporođajni period.
Ako vaš porođaj protekne dobro, u najmanju ruku ćete se osjećati bolno, bolesno, iscrpljeno i emocionalno nakon kontrakcija i porođaja. Mnogi mame doživljavaju “cijepanje” tokom porođaja, što dovodi do šavova. Ne na obrvi kao što ste imali u 3. razredu nakon što ste se udarili loptom tokom treninga, već tamo dole. Boljeće vas da sjednete. Ako hodate previše (kao što biste prešli od vaše spavaće sobe do kuhinje), boljeće vas. Može da vas peče kada odete u kupatilo. Moraćete da koristite i pakovanje leda u toj regiji. Šta mogu da kažem?
ROĐENJE djeteta MOŽE BITI LijEPO, ALI SIGURNO je da se poslije toga ne osjećate SEKSI.
Žena sa kojom sam razgovarala tokom trudnoće bila je u pravu. Osjećala sam se loše. Bila sam iscrpljena. Nisam se osjećala kao ja. Ne samo da sam se osjećala kao da me je udario kamion, jer je mali čovek upravo stigao do otvora koji je uobičajeno veličine novčića, isto tako me je i moj fizički položaj pogađao emocionalno. Osjećala sam kao da je moje tijelo uništeno nakon što sam dobila bebu. Kao prvorotka, nisam imala pojma da ću sve tako doživjeti, i još više, da ću biti toliko uplašena.
Živeći u društvu u kojem se od žena očekuje da će uvek izgledati najbolje, uprkos okolnostima (zapamtite taj model slike iznad), za mene je bilo teško da se osjećam mnogo manje lijepom u danima i nedjeljama nakon rođenja mog sina.
Uvijek sam se ponosila izgledom i pokušavala da izgledam lijepo bez obzira na to da li idem da se vidim sa prijateljima ili da radim. U nedjeljama nakon što je beba došla kući, u ogledalu bih vidjela umornu mamu sa podočnjacima, bez šminke i u izbljuckanoj odjeći. Kao da sam odustala od mogućnosti da ponovo izgledam atraktivno.
Kada bih vidjela druge žene kako su čiste i dotjerane, bila bih sigurna da nikada neću nositi drugu odjeću osim kućne garderobe, šminkati se ili srediti svoju kosu. Iako sve ovo zvuči površno, stvarno sam imala osjećaj da je dio mog identiteta oduzet i to je bilo uznemirujuće.
Kada bi se sastavile negativne misli, ekstremna iscrpljenost koju sam doživljavala me je stalno pitala da li je ona Loren prije bebe potpuno nestala od kad je postala mama. Tajno sam se pitala da li će moje tijelo ponovo biti isto. I nisam mogla da razumijem zašto mi niko nije rekao da ću se osjećati baš ovako!
Mnoge žene doživljavaju melanholiju ili promjene raspoloženja nakon što dobiju bebu. Dovođenje bebe u kuću je veliko životno prilagođavanje i tu učestvuje mnogo hormona. Za mnoge majke, ova osjećanja nestaju nakon nekoliko njedelja i počinju sve radosti majčinstva.
U to vrijeme nisam mislila da je nešto ozbiljnije od toga u pitanju i mislila da sam u nekog magli jer sam bila tako umorna. Ali u retrospektivi, pitam se da li sam doživljavala nešto ozbiljnije što jednostavno nije dijagnostikovano.
Između 10 i 20 procenata novih mama doživljavaju postporođajnu depresiju – zato pozivam sve majke da stvarno razgovaraju sa svojim ljekarom, partnerom, roditeljima i prijateljima o tome kako se osjećaju, tako da mogu da dobiju potrebnu podršku i stručnu pomoć ako je potrebno.
Srećom, vremenom sam uspjela da ponovo ugradim aspekte života koji su bili skrajnuti dolaskom mog sina. Jednom kada su mi rane zaliječene, mogla sam da hodam bez osjećaja bolesti, a mogla sam i da sjednem bez nelagodnosti.
Počela sam da se osjećam kao „stara ja“.
Uložila sam napor da izađem iz kuće i sretnem se sa prijateljicama nekim danima. Ako ne bih mogla da izađem, barem bih razgovarala sa prijateljicama telefonom. Mislim da je veliki dio mojih negativnih osjećaja u vezi sa mojim identitetom pogoršao osjećaj izolacije koja je toliko česta za nove majke.
Povezivanje sa prijateljima stvarno je pomoglo u ublažavanju tog osjećaja usamljenosti.
Poslije nekoliko mjeseci, moj sin je počeo da spava više, što je značilo da sam se osjećala manje iscrpljeno. Vikendom bih se organizovala da odem na manikir ili masažu kako bih dobila “vrijeme za sebe”. Pokušavala sam da nađem vremena da izađem ili pročitam knjigu kada bi moj sin uveče zaspao.
Moje porodiljsko odsustvo je završeno i vratila sam se na posao.
Moj sin je dobar u toku dana. Muž i ja smo ponovo počeli da izlazimo uveče. Ali istina je da se nisam osjećala potpuno kao „stara ja“ dok moj sin nije imao skoro godinu dana.
Jasno se sjećam dana kada se to dogodilo. Sjedila sam za trpezarijskim stolom nakon što sam uspavala sina i telefonirala sa prijateljicom. Taj osjećaj iznenada me je obuzeo, kao “opet sam normalna”! Još uvijek imam crnu liniju na stomaku od trudnoće, moji mišići nisu toliko u tonusu kao što su bili prije bebe i, uprkos tome što je moj sin spavao cijelu noć, ja sam i dalje bila mama kojoj je nedostajao san.
Sigurno se nisam osjećala kao u vrijeme prije pre bebe – ti dani su davno prošli – ali znala sam da sam dostigla novu normalu i osjećala sam se dobro.
Postati mama je ogroman blagoslov i ima toliko neopisivo savršenih momenata koji su vam na raspolaganju. Ali to ne znači da treba ignorisati ili poništiti manje lijepe ili izazovne dijelove iskustva.
Želim svim trudnim mamama lak porođaj i oporavak, kao i unutrašnju snagu da podsjetite sebe da su divne i da će teška vremena proći!
Izvor: Parents.com
Prevod: Dragana Martinović
