Idealno bi bilo spriječiti insekte da napadaju ljude, ali je to u praksi veoma teško. Ipak, razna sredstva protiv letećih napasnika (“tablete” protiv komaraca) i ona koja odbijaju bube neprijatnim mirisom, mogu smanjiti mogućnost kontakta sa dosadnim insektima.
KOMARCI
Ubod komarca rijetko pravi ozbiljnije probleme, ali postoje dvije situacije u kojima je dijete prilično pogođeno.
Kad je dijete alergično na ubode komarca: Kao i većina drugih, alergija može početi bilo kada, pa i na ljetnom odmoru. Tada crvenilo i otok na mjestu uboda mogu biti veoma izraženi. Naročito lako otiču očni kapci i mjesta gdje se graniče koža i sluzokoža. Svrab je veoma izražen, a manja djeca često raščešu kožu, pa je moguće da je i inficiraju.
Kad dijete “ujede” veliki broj komaraca: Brojne promjene na mjestu ujeda su veoma neprijatne.
U obe situacije dijete može da bude veoma uznemireno – razdražljivo, a zbog izraženog svraba desi se da teško spava.
Šta mame i tate treba da urade?
- Kod manjih i običnih ujeda ništa! Sve će lijepo proći samo za par dana.
- Kod izraženih otoka, ili kod velikog broja ujeda preporučuje se davanje sirupa antihistaminika. Smanjiće se svrab i otok, pa će i dijete bolje da spava. Obično je par dana terapije dovoljno da se dijete oporavi.
- Nekada se djeca toliko češu da naprave razderotine po koži. To mogu biti ulazna vrata za brojne bakterije koje normalno žive na okolnoj koži. Ako nastane infekcija mora se tretirati antibiotskom mašću!
Kada se obratiti ljekaru?
- Veoma rijetko je potrebna pomoć ljekara za ujed komarca. To je obično situacija kada nemamo lijek pri sebi, a komarac gricne kapak pa se oko potpuno zatvori a dijete izgleda kao poslije boks meča.
- Izuzetno mali broj djece može imati burnu alergijsku reakciju takoreći cijelog organizma na ujed komarca. Ubrzano disanje, kašalj i malaksalost su prve tegobe koje traže hitni lekarski pregled. Ipak, ovo je zaista malo vjerovatno da će se desiti.
OSA, PČELA i STRŠLJEN
Pčele se rijetko nalaze van košnica tako da je osa (koje skoro svuda ima) zadužena za muke djece i roditelja. Ose obožavaju mjesta gdje se jede, a tu su i djeca pa se desi neželjeni kontakt.
On je, za razliku od ujeda komarca veoma bolan, a otok na mjestu uboda je skoro uvijek veoma izražen. Obično stradaju ruke i noge, jer osa (baš kao i stršljen) najčešće »grize« u samoodbrani.
Šta mogu da urade roditelji?
Idealno je odmah staviti led na mjesto uboda, pa će i bol i otok biti manji. Ostali dio priče se ne razlikuje bitno u odnosu na tretman kod uboda komarca.
Kada se obratiti ljekaru?
UVIJEK ako postoji sumnja da je dijete imalo osu u ustima! Naročito ako bolno viče, ali i ako je neko vidio da osa bježi iz usta. Otok korjena jezika ili grla može biti veoma opasan, jer može da dovede do potpunog prekida disanja. Srećom, ovo je veoma, veoma rijetko (ali se ipak dešava). Tada NE TREBA »čačkati« po ustima da se vidi da li se nešto dešava jer to samo ubrzava oticanje, već ŠTO PRIJE prebaciti dijete u najbližu ambulantu.
Druga, srećom izuzetno rijetka, situacija u kojoj što prije treba stići do ljekara je pojava otoka usana, ušiju i očiju. Tada dijete obično ima i brojne crvene “pečate” po koži. Ako se ne reaguje brzo, dijete počinje otežano i ubrzano da diše pa stanje postaje dramatično. Radi se o rijetkoj, ali veoma opasnoj alergijskoj reakciji cijelog organizma (anafilaksa) koja traži neodložnu terapiju u najbližoj ambulanti ili bolnici. Tu nema čekanja – što prije kod doktora!
KRPELJ
Nema trave bez krpelja, a oni prosto obožavaju nježnu dječju kožu. Obično stradaju noge (potkoljenice), ali i egzotične lokacije kao što su vrat, dio iza uha, pa i kosa, nisu rijetkost (ima krpelja i na drveću).
Šta mogu da urade roditelji?
Najbolje je spriječititi da krpelj stigne na dijete, a to nije lako. Izbjegavati visoku travu, duge pantalone bez bosih nogu (kako po ovoj vrućini) su česti, ali skoro neprimjenljivi savjeti. Prava stvar su repelenti – preparati koji se nanose na kožu i odbijaju insekte. Nevolja je što gladan krpelj umije vješto da nađe svoj “švedski sto” na koži gdje nema repelenta.
Ipak, ako se ipak zakači, šta da se radi?
- NE TREBA iglama i drugim priručnim “alatima” vaditi krpelja na licu mjesta, a ne treba ga čupati ni rukama jer će glava sa rilicom ostati u koži.
- Najbolje je dijete odvesti u ambulantu gdje će se lijepo i brzo, sterilnim instrumentima odstraniti krpelj.
- SVAKO dijete koje ujede krpelj mora da dobija bar dvonedeljnu antibiotsku terapiju! Ona se sprovodi zbog sprječavanja jedne veoma opasne bolesti – borelioze (Lajmska bolest). Svaki treći krpelj u gradu nosi uzročnika ove bolesti na sebi i isporuči ga prilikom ujeda. Iako je van grada broj prokuženih krpelja manji, potrebno je, za svaki slučaj, djetetu dati antibiotik. Obično se prepisuje amoksicilin (za alergične na penicilin – eritromicin), ali je to posao ljekara, koji će odrediti dozu i tačno trajanje terapije.
OSTALI NAPASNICI
PAUCI rijetko prave ozbiljnije probleme. Slično komarcima, na mjestu njihovog ujeda se pojavljuje otok, ali nešto veći i tvrđi i traje koji dan duže. Tako je i tretman isti. Podrazumijeva se da treba pobiti sve paukove u sobi gdje dijete spava (to zahtijeva pomijeranje namještaja i dosta muke).
BUVE su na selu uobičajena pojava. One vole prašinu, ali i kućne ljubimce. Buve »pasu« nježnu dječju kožu, pa su ubodi grupisani u grozdove, nisu pretjerano veliki (do 1 cm), ali veoma svrbe. Brzo dobijaju ljubičastu boju, a nekada traju desetak dana (ponekad i duže).
Tretman je sličan kao za komarce, a rijetko se dešavaju ozbiljniji problemi.
MEDUZE, naravno, ne spadaju u insekte, ali je reakcija kože slična, pa će ovde i biti opisana.
Nisu rijetke u toplim morima, a kontakt sa njima je prilično neprijatan. Na koži se formira lokalna reakcija u vidu crvenila, otoka koji je praćen peckanjem i svrabom. Obično se obrisi meduze vide na koži, a nije rijedak bol koji se javlja nekoliko sati posijle kontakta.
Postoje preparati koji sadrže lokalni anestetik i antihistaminik i preporučuju se za liječenje ovih promjena. Kod nas se teže nalaze, mada ih ima po apotekama u primorskim gradovima.
Kod izraženih reakcija je potreban sirup antihistaminika, koji se obično daje dva do tri dana. Teže reakcije su moguće, ali su veoma rijetke.
Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
