Padovi, posjekotine, gutanje nepoželjnih predmeta… mogu da stvore neprijatnosti tokom igre. Šta raditi?
Odlazak u park i prirodu donose djeci radost, a ponekad, nažalost i nevolje. Zato smo riješili da se malo pozabavimo problemima koj se rijetko dešavaju, ali kada se dogode obično izazivaju “dramu” kod roditelja ili baka i deka.
1. Padovi i posjekotine
Nema odrastanja bez padova i posjekotina! U parku postoji nekoliko kritičnih mijesta (“crne tačke”) odakle djeca mogu da padnu. Penjalice, ljuljaške, klackalice i ivice boksa sa pijeskom zahtijevaju posebnu pažnju.
NE ISPUŠTAJTE dijete iz vida i nađite se UVIJEK u blizini, pa će se vjerovatnoća da se povrijedi svesti na minimum.
Ako se ipak desi, ubjedljivo su najčešće posjekotine i ranice.
Šta onda da se radi?
Ako se radi o običnim – površnim ranicama sa minimalnim krvarenjem NE TREBA RADITI NIŠTA! Ako ima slabog krvarenja dovoljno je sterilnom gazom pritisnuti ranu. Ako nemate gazu može poslužiti i čista maramica.
Ako rana više krvari, potrebno je zaustaviti krvarenje pritiskom na ranu “grudvom” napravljenom od sterilne gaze (ili nekim drugim priručnim, ali čistim materijalom).
Pritisak treba da je umjereno jak, i da traje najmanje 5 do 10 minuta prije prve provjere da li je krvarenje stalo.
Poslije zaustavljanja krvarenja treba osmotriti ranu, pa ako ivice rane “zjape” – odmah kod ljekara. Naravno, da se kod obimnijih krvarenja odmah treba uputiti ljekaru, a usput treba vršiti pritisak na ranu kako bi se ono zaustavilo.
Rijetki su “veliki” padovi u parkiću, ali ako dijete padne na glavu sa penjalice ili ljuljaške nemojte se odmah uplašiti ako snažno plače – to je reakcija na iznenađenje od pada i bol koji je mališan osjetio.
Opasno je ako je palo dijete pospano, ne plače, ili ne daj Bože ne reaguje na poziv. Tada mora ODMAH u prvu bolnicu!
Većina padova u parkiću je bezazlena i poslije par minuta plakanja dijete će se smiriti. Tada treba motriti na mališana, i ako se normalno ponaša “kao da ništa nije bilo” – nema razloga za brigu.
Ako dijete poslije pada počne uporno da povraća ili se neobično ponaša, treba ga ODMAH odvesti kod pedijatra ili dječjeg hirurga.
2. Prljavština iz pijeska
Nažalost, pijesak u parkićima je izvor brojnih infekcija. To je mjesto gde napuštene životinje (nekada i kućni ljubimci) ostavljaju fekalije koje mogu biti izvor zaraze. U prigradskim naseljima tuda mogu prolaziti i glodari koji, takođe, nose mikroorganizme koji uzrokuju bolesti kod djece.
Obično se radi o parazitima koji mogu napraviti crijevne probleme kod djece, mada su i bakterije različitih sojeva čest gost pješčanih “bazena”. U ljetnjim mjesecima i enterovirusi (to su oni virusi što napadaju želudac i crijeva) mogu biti stanovnici pijeska.
Nema potrebe da vas zamaramo detaljima, dovoljno je znati da je pijesak u našim parkovima “zabranjena” zona za djecu. Jednostavno NE DAJTE djeci da se igraju u pijesku!
3. “Strano tijelo” u ustima
Nevjerovatno je šta sve djeca vole da trpaju u usta! Od opušaka, preko bačenih drščica od sladoleda do “zanimljivih” kamenčića. Zato je potrebno paziti manju djecu, naročito do treće godine života (mada i stariji nisu gadljivi).
Ako primijetite da dijete “prevrće” nešto po ustima, ODMAH vašim prstima očistite usta.
To radite tako da je djetetova glava nagnuta unaprijed. NEMOJTE izazivati povraćanje, to može biti veoma opasno!
Najgore je da neki sitan predmet “odluta” u dušnik. Tada djeca uporno kašlju, krkljaju, ponekad i teško dišu! To je znak da se ODMAH potraži pomoć ljekara. Srećom ovo se ipak veoma rijetko dešava.
Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar, dr Tanja Vukomanović, pedijatar
Moj pedijatar
