Ivana Erić je novinarka i voditeljka Radio-televizije BN. Rođena Tuzlanka, koja je sa diplomom engleskog jezika i književnosti dugo živjela u Londonu, sada je nastanjena u Bijeljini, gdje radi i živi jednu posebno čarobnu priču.
Čarolija se zove majčinstvo a glavni protagonista ove priče uz Ivanu je njena kćerkica Srna, malo, nasmijano čudo od nepunih godinu dana, beba za koju kažu da je toliko voljena da gotovo nikada ne plače.
Srna je Ivanina najveća životna inspiracija. “Bebe vam daju odgovore na suštinska pitanja, one su najprirodniji mali mudraci i eliksiri duha, duše i tijela. Sa njima ponovo učite sve što ste u međuvremenu zaboravili”, kaže Ivana, a ovo je njena svakodnevna bajka:
MamaKlik: Kako počinje a kako završava Vaš dan?
Ivana: Moj dan počinje u isto vrijeme u koje je počinjao i prije nego što sam postala mama – u 4:15h ujutro. Završava se – nekada jako kasno, ali ponekad zaspim i oko 22h, zajedno sa bebom.
Prije odlaska na posao je nahranim, iz stana izlazim tačno u 5h a vraćam se između 9:30 i 10h. Ona se budi uglavnom oko 7:30h, mada to nekada zna biti i ranije, oko 6h, a vrijeme dok sam ja na poslu provodi sa jednom predivnom tetom koja još uvijek ne zna kako to zvuči kad Srna plače.
Obožavaju jedna drugu, Srna joj se raduje kad je vidi ujutro, uživa u jutarnjoj šetnji i ljuljanju u dvorištu ali čim me ugleda po povratku sa posla i namiriše moje mlijeko koje joj je i dalje omiljena poslastica, prestaje interesovanje za sve drugo. Tad se prigrlimo i ne puštamo se.
MamaKlik: Koji vam je nadraži dio dana?
Ivana: Meni je jutro oduvijek bilo najdraži dio dana ali sada je to samo onda kada ne radim i kada sam s njom. Ne postoji ništa čarobnije nego biti tu kad se probudi. Srna ima osam mjeseci i čini mi se da na prste mogu nabrojati koliko puta je do sad zaplakala, a plače samo onda kada je baš gladna ili kada joj se baš spava. Ona je uvijek nasmijana i vesela, ali je ujutro, nakon tog noćnog sna, nekako najozarenija.
Ta naša jutarnja maženja, grljenja i valjanja po krevetu, i ta prva zvonkost njenog smijeha od kog život u trenu postane dar kakav niste mogli zamisliti ni u najneskronijim maštanjima, budi, razdrmava, golica, ozdravljuje, boji u milion boja sve u meni…
MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?
Ivana: Još uvije sam u fazi kada za sebe jedino želim što više vremena s njom. Svaki slobodan trenutak koristim da joj se posvetim, a vjerujte nema knjige nakon koje ćete postati mudriji ni kozmetičkog tretmana nakon koga ćete postati ljepši.
Bebe vam daju odgovore na suštinska pitanja, one su najprirodniji mali mudraci i eliksiri duha, duše i tijela. Sa njima ponovo učite sve što ste u međuvremenu zaboravili.
Dragocjeno mi je naravno i vrijeme koje, nakon što ona zaspi, iskoristim da sumiram sve što se dešavalo taj dan. Da prizovem još jednom u misli i utisnem u sjećanje neko njeno novo brbljanje, to kako je naučila da kaže pa-pa i da maše, čemu se smijala. Da sagledam i izanaliziram i sve druge životne segmente i zapitam se koliko kvalitetno se odvijaju…
MamaKlik: Vaše vrijeme sa djetetom izgleda…?
Ivana: To je jako teško riječima dočarati. Nevjerovatno je biti posmatrač tog čuda koje se zove novi život, nevjerovatno je biti neko ko doprinosi njegovom opstanku, neko ko može sebi pripisati bar mrvu zasluge za to što taj novi život iz dana u dan postaje sve divniji…
Uglavnom se sve odvija samo od sebe, a mi postiđeni pred nedovoljnom povezanošću sa svim što nas je okruživalo u vremenu koje je prethodilo tom malom anđelu, često nalazimo odgovore i na vrlo kompleksna pitanja u jednom potpuno drugačijem posmatranju i pogledu na život.
Kako provodimo vrijeme? Grlimo se, mazimo, glupiramo, ljubimo, pričamo, čitamo, pjevamo, plešemo. Svaki dan smo obavezno napolju, šetamo, odemo do parka… Jedva sve stane u jedan tako kratak dan.
MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?
Ivana: To je vjerovatno najveće i najvažnije saznanje u životu svake žene koja je imala sreću da postane majka. Svi za datum tog otkrića uzimaju uglavnom dan kada su pred sobom imali rezultat testa na trudnoću ali neke žene iskuse i trenutak predosjećanja tog malog bića čije će srce kucati pod njihovim.
To je jedan poseban momenat apsolutnog blaženstva, potpuno drugačiji od svih ostalih, u kom kao da osjetite dodir duše koja je izabrala vašu i čiji će otkucaji srca uskoro postati najljepša muzika koju ste ikad čuli. Od tog momenta divniji je bio jedino trenutak kad sam je ugledala. Nakon tog saznanja uslijedilo je devet do tada najčarobnijih mjeseci u mom životu; prvi put sam, brinući o njoj, na najljepši mogući način brinula o sebi…
MamaKlik: Kako je prošla Vaša trudnoća?
Ivana: Volim da se sjetim tog perioda, volim slike iz tog perioda, to su jedine fotografije na kojima sam sama sebi lijepa. Imala sam sreću da stvarno uživam u trudnoći. Radila sam skoro do zadnjeg dana, jer sam se osjećala dobro, bukvalno su me zamolili da odem sa posla da se ne bih porodila u redakciji ili u programu uživo.
Imala sam blage mučnine tokom prva tri mjeseca nakon kojih sam bila u najblagoslovenijem mogućem stanju. Stalno sam bila u pokretu, šetala sam, pješačila… u 8. mjesecu sam putovala u Englesku, pred početak 9. sam bila u Crnoj Gori i priuštila svojoj bebi uživanje u zvuku morskih talasa.
Čini mi se da nikad nisam imala više energije nego tada, kako je trudnoća odmicala ja sam se sve bolje osjećala.
Divno je biti trudan, svi su mnogo fini i nježni prema vama, puštaju vas preko reda i ljubazni su, iako ja zaista nisam imala potrebu da me tretiraju kao nekoga ko treba imati privilegije. Stvar je u tome što vi postanete bolji i nježniji prema sebi, prestanete da se nervirate zbog gluposti, zdravije živite…
MamaKlik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebama?
Ivana: Prvi dani sa bebom se ne mogu opisati. Ja sam njom bila očarana od prvog trenutka. Sve što je sa sobom donijela bilo mi je čudesno. Kako drugačije doživjeti činjenicu da je za stimulaciju mlijeka u majčinim grudima ključna bebina blizina, njen dah… Ne postoji injekcija koja će stvoriti hranu za bebu u grudima, to mlijeko se stvori, samo od sebe.
Navikli ste da u svim drugim situacijama slušate ljekare koji koriste stručne termine i pričaju na latinskom i onda se porodite i čujete ih kako vam najprostijim mogućim jezikom pričaju o tome da morate vjerovati da imate dovoljno mlijeka, da morate biti uporni i stalno bebu stavljati na grudi čak i kad vam se čini da ništa ne izlazi iz njih.
Majčinstvo već tad postaje priča o vjeri i ljubavi.
Dobijete šansu da svojim tijelom hranite novi život, zar to nije čudesno? I što mu više hrane nudite i dajete, više nadolazi i više je imate. Baš kao i ljubav, davanjem se povećava. Ne mislim da ništa manje ljubavi daju mame koje imaju problem sa dojenjem, naprotiv. Ti prvi dani su nešto skoro sveto, tada je sve tako krhko i osjetljivo. Predivno je i prekratko traje. Osjećate se kao da je od cijelog vašeg bića ostalo samo jedno uzdrhtalo srce…
MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?
Ivana: Savjetujem im da slušaju to uzdrhtalo srce više nego sve savjete, preporuke i učenja o roditeljstvu. Svi odgovori su baš tu, u uzdrhtalom srcu. Slušajte svoje bebe. Pravite se da ne čujete ljude kad vam kažu da ćete ih navići na ruke ili razmaziti.
Ne bojte se porođaja, ništa nije toliko strašno koliko su vam napričali da jeste. Ja se znam uplašiti ali na porođaj sam krenula potpuno spokojna i smirena. Kontrakcije su počele u 19h a ja sam u ponoć krenula u porodilište. Porodila sam se prirodno u 3:08h i porođaj mi je takođe bio jedno nevjerovatno duhovno iskustvo.
Zar nije čudesno to, šta je sve žensko tijelo u stanju da izdrži, i zar nije čudesno to kad dobijete najviše snage baš u trenutku kad pomislite da je više nemate ni najmanje. Zar nije čudesno da ta mala bića tek izašla iz utrobe, mirišu, na nešto neopisivo, što vam okadi dušu.
Pripremite se za porođaj, meni je koristilo da znam kako prepoznati kontrakcije, kad krenuti u porodilište… Čitajte mnogo o svemu ali se kritički odnosite prema knjigama i tekstovima i uvijek na kraju sebe poslušajte. Upoznajte dobro sebe i povežite se same sa sobom da biste jednog dana mogle što lakše i ljepše da se povežete sa bebom.
MamaKlik: Kako uspijevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?
Ivana: Kada vam beba dođe u život sve se nekako samo rasplete, sredi i dođe na svoje mjesto. Svi čvorovi se razmrse i odnekud izrone najbolja moguća rješenja. Bebe su anđeli…
Ja sam počela da radim kada je Srna imala samo 4 i po mjeseca, ali po 4 sata, samo jutarnju smjenu. Na poslu sam od 5:15h, odradim jutarnji program i dio pripreme za narednu emisiju, a sa gostima za emisiju se često dogovaram u toku popodneva.
Moje jutarnje odsustvo Srni nije traumatično ni najmanje jer veći dio vremena prespava a kad se probudi vrijeme provodi kvalitetno, sa tetom kakvu nisam mogla ni zamisliti da postoji. Bila sam prestravljena razmišljanjem da ni u koga neću moći imati apsolutno povjerenje kad je čuvanje Srne u pitanju a onda kao da mi je sam Bog poslao nekoga ko je savršena osoba za čuvanje bebe. Sa tim rasterećenjem sve stižem i usklađujem. Još kad bi dan bio samo malo duži.
MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?
Ivana: Jedan za vrele ljetne dane – Skuvate rižu i ostavite da se ohladi. Isjeckate svježe povrće, što raznovrsnije, luk obavezno ubacite, začinite maslinovim uljem i limunom, dodate i neko koštunjavo voće ako imate, feta sir… I onda sve to pomiješate sa rižom.
MamaKlik: Vaš životni moto?
Ivana: Nisam neko kome je jedna određena rečenica moto. Mislim da je smisao u tome da svaki dan tražimo i otkrivamo nešto novo što će da nas inspiriše.
MamaKlik: Koga imenujete kao našu sljedeću gošću?
Ivana: Sljedeća gošća bi možda mogla biti koleginica Brankica Maksimović, mama jedne divne Milice.
