Posljednjih par godina pedijatri su promijenili mišljenje kad je u pitanju široki povoj. Da li su bebi potrebne ‘dodatne pelene’ otkriva dr Branka Nestorović.
Do prije nekoliko godina sve bebe nosile su široki povoj prvih šest mjeseci. I oko toga nije bilo dileme među pedijatrima. Međutim, u posljednjih godinu dana sve je više ljekara i kod nas koji tvrde da nema potrebe za širokim povijanjem beba. Ovakva mišljenja ljekara samo su zbunila roditelje, koji ne znaju šta treba da rade kad je reč o ovoj temi.
Dr Branka Nestorović kaže da su roditelji danas uglavnom protiv širokog povoja jer misle da je bebi prevruće i da je zarobljena u tom brdu pelena. Pritom misle da od toga i nema neke koristi za njihovu bebu.
– Problem treba sagledati sa svih strana. Ja uvijek roditeljima objasnim zašto ne treba da bježe od širokog povijanja, a na njima je svakako da odluče. Činjenica je da, otkako je kod nas uvedeno široko povijanje beba, šezdesetih godina prošlog vijeka, imamo veći procenat izlječenja kuka neoperativnim putem. Moj savjet je da roditelji imaju povjerenja u svog ljekara i skinu široki povoj bebi tek kad se s njim posavjetuju – ističe doktorka Nestorović.
Ona kaže da je svaka beba priča za sebe, pa tako i dijeca istih roditelja ne moraju da imaju sazreo kuk u isto vrijeme, te je i dužina nošenja širokog povoja različita. Takođe, treba imati u vidu da je široko povijanje preventivna mera, a ne metod liječenja.
– Tokom razvoja bebe može nastati razvojni poremećaj kuka, a širokim povijanjem se znatno smanjuje taj rizik – i to je naročito važno kod rizične grupe djece. Tu se prije svega misli na prisutan genetski faktor, hormonski poremećaj kod majke za vrijeme trudnoće, karlični položaj bebe, njena mala težina na rođenju ili blizanačka trudnoća – objašnjava naša sagovornica i dodaje da kod širokog povijanja bebe glavica butne kosti bolje naliježe na udubljenje karlične kosti, te samim tim zglob postaje stabilniji. Široko povijanje povećava šansu za pravilan razvoj zgloba kuka i otkako se primjenjuje na našim prostorima, manji je broj operativno liječene djece zbog urođenog iščašenja kuka.
– Na prostorima bivše Jugoslavije postoje krajevi gde su učestaliji slučajevi urođenog iščašenja kukova. Na primjer, u Srbiji je to u mjestu Crna Trava. Inače, problemi s kukovima su četiri do deset puta češći kod ženske nego kod muške djece – otkriva doktorka Nestorović.
Ako dijete ima asimetriju brazda na butinama ili ograničeno širi nožice prilikom izvođenja vježbi za kukove, to bi mogao da bude znak roditeljima da dijete ima problem s kukovima. Najbitnije je da se do bebinog navršenog trećeg mjeseca uoči razvojni poremećaj kuka. Kad se dijagnosticira u tom periodu, izlječenje je sto odsto moguće, dok ako se na pregled prvi put ide tek poslije trećeg mjeseca ili kasnije, smanjuje se procenat uspješnog izlječenja ovog deformiteta.
Izvor: Yumama
