Koji model i materijal odabrati, kako “ubosti” pravi broj, kako se u svemu “izboriti” sa nestašnim, radoznalim švrćom u trgovini…
Prvi dječji koraci predstavljaju jedan od najznačajnijih događaja, ne samo u djetetovom, već i u životu roditelja.
Ovaj uzbudljivi trenutak označava pravu prekretnicu u sticanju samostalnosti, momenat kada vaša mirisna bebica iz kolica postaje formirano djetešce koje se konačno dočepalo svojih nožica i postalo radoznali istraživač šarenog svijeta.
Naravno, potrebno im je obezbijediti adekvatne cipelice-hodalice koje će pružiti punu podršku sićušnim, nespretnim stopalima.
Međutim i prva – premijerna – ali i svaka sledeća kupovina dječjih cipela, cijelu priču podiže na sasvim novi nivo.
Koji model i materijal odabrati, kako ubosti pravi broj, kako se izboriti sa nestašnim, vrpoljivim švrćom i istovremeno komunicirati sa osobljem trgovine, i tako dalje i tako dalje… Imenujte sve ono što podrazumijeva šoping sa djetetom.
Drage mame, iako je sa djecom osnovno pravilo da pravila nema, multitasking vam nije nepoznanica i izborićete se i sa ovim. A evo kako:
- Prvo, obavezno povedite dijete u kupovinu. Šopingovanje napamet može proći kada su benkice ili gegice u pitanju, ali sa cipelama nema zezanja.
- Ponesite ili obujte djetetu čarapice one debljine kakvu će inače nositi na odabranu obuću, da vas čarapica ne bi zavarala u pronalasku pravog broja.
- U kupovinu idite siti i odmorni, u periodu kada nema gužvi.
- Povedite sa sobom nekog naoružanog strpljenjem, ko umije sa djecom, da vas rastereti dok birate model ili razgovarate sa trgovcima. Boravak u prodavnici ne mora da vam se svede na slaganje porušenih izloženih modela, jer je malac bez kontrole naprasito odlučio da se bavi enterijerom!
- I, zaboga, ponesite omiljenu igračku! Nigdje bez igračke! :))
Veličina cipelica:
Kada je riječ o samoj veličini, odgovarajući broj cipela prije svega podrazumijeva to da one ne budu ni prekomotne ni tijesne.
Kada obujete djetetu cipelice, nemojte ga ostaviti da sjedi. Postavite dijete u stojeći položaj, kako bi se stopalo u obući u potpunosti raširilo.
Provjerite njihovu dužinu tako što ćete pritisnuti vrh cipelice ispred palca ili drugog najdužeg prsta. Ako pritiskom ustanovite da postoji prazan prostor oko jednog centimetra, dužina je odgovarajuća.
Zatim, sa zadnje strane zavucite vrh malog prsta svoje ruke, da biste provjerili da li pete imaju mjesta. Ako nema mjesta za vaš mali prst, cipele će biti tijesne, a ako ima više mjesta – biće velike.
Pored dužine, možete provjeriti i širinu cipele tako što ćete da je štipnete na mjestu gdje taban prirodno pravi svoj luk. Ako je obuvena cipela sa unutrašnje strane smreškana i ako možete da uhvatite više materijala – obuća je preširoka i prevelika, a ako uopšte ne možete da štipnete cipelu sa strane, definitivno će biti preuska.
Slično pravilo vrijedi za dublje gležnjerice – ustanovite li da ima viška prostora oko dječjeg članka, sasvim je izvjesno da ste odabrali veći broj.
Ako još nije sigurno na nogama, pomozite djetetu da prohoda po trgovini i pratite kako šeta, da li mu cipelice spadaju ili se prstići ocrtavaju.
Možete da provjerite i dječja stopala poslije testiranja željenog para cipelica – primijetite li da je koža na nogama crvena, moguće je da prave neželjeni pritisak.
Radi vlastite sigurnosti, možete krojačkim metrom da izmjerite dužinu dječjeg stopala (dok stoji) i uporedite sa dužinom unutrašnjosti cipele. Većina modela na jeziku ima oznaku veličine u centimetrima, pa nećete morati gurati metar u cipelu.
Pojedine prodavnice imaju specijalizovane mjerače stopala – zamolite trgovca da vam pomogne u mjerenju i pri izboru broja.
Postoji i jedan mali trik, pod uslovom da se uložak može izvući iz obućice: izvadite ga, stavite na pod i postavite dječje stopalo preko njega. Tako ćete steći pravi uvid u to šta se dešava u unutrašnjosti cipelica.
Obavezno testirajte i lijevu i desnu, jer stopala ne moraju biti identične dužine.
Kakvu obućicu odabrati:
Cipelice bi trebalo da su izrađene od prirodnih materijala, poput kože ili platna, da bi nožice disale, kako se ne bi preznojavale i kako se ne bi stvorile gljivične infekcije.
Ukoliko kupujete obuću za zimu, pazite da je nepropusna, da nije kruta i oštro sječena u predjelu listova.
Đonovi bi trebalo da su lako savitljivi i lagano izbrazdani, da bi olakšali hodanje i spriječili klizanje. Savijte cipelicu oberučke – dobićete uvid u elastičnost potplate.
Jako je važno da petni dio bude ojačan iznutra, kako bi stabilizovao noge, a poželjno je da prednji dio bude širok i polukružan kako bi prstići imali dovoljno mjesta.
Za one malo starije švrće, birajte cipele “na čičak” – lakoća zakopčavanja podstaći će ih da se sami obuvaju.
Ma koliko padali u iskušenje, ne kupujte obuću unaprijed. Dječje noge u ranom periodu rastu munjevitom brzinom, ali neujednačenim tempom; moguće je da se preračunate i da fensi-šmensi pape, koje ste ošacovali prije vremena, završe nenošene, jer su tabančići odlučili da prebrzo ili presporo rastu, pa ste preskočili sezonu.
Svakako, šoping će se ponavljati svako malo, pa ćete se brzo ispraksati.
Ponavljaće se i oni trenuci kada u trgovini silom prilika, po bog zna koji put, izvodite joga pozu “Pas koji gleda dole”: Purpurnog lica visite naopačke, dok vam krv jurca u glavu i znoj rosi nausnice, a dijete grčevito čupa brižljivo namještenu frizuru (da, vašu), nezainteresovano gurajući lijevu nogu u desnu cipelu…
E, tu vam ne možemo pomoći 😀
Još jedan mali savjet: puštajte mališane da hodaju bosonogi kad god je moguće, to je zaista najzdravije za pravilan razvoj stopala!
E.Bučinski
