Pred polazak školu roditelji su opterećeni raznim dilemama, a još mnogo prije nego djeca sjednu u klupe uče ih da čitaju, pišu, osnovnim matematičkim funkcijama… Ubijeđeni da je to najvažnije kao pripema za polazak u školu, zanemaruju neke osnovne stvari, a zapravo je najvžanije koliko je dijete samostalno.
Polazak u prvi razred bitan je događaj i za dijete i za cijelu porodicu. Tada mališan ulazi u ozbiljniji svijet u kom ga čekaju prve zvanične obaveze. Kako će se on nositi s njima, zavisi prije svega od toga koliko je samostalan. Ako ne umije sam da koristi toalet, sam da se oblači, vezuje pertle ili pravilno govori, zaostajaće za drugarima, a to može dovesti do nesigurnosti, povučenosti i pasivnosti.
Koliko djeca ne znaju osnovne stvari, najbolje ilustruje primjer iz jedne beogradske osnovne škole.
– Činjenica je da su nam djeca sve nesamostalnija, i to u oblačenju i obavljanju higijenskih navika. Na primjer, prošle godine u OŠ „Lazar Savatić“ u Zemunu, u kojoj radim, prilikom upisa budućih prvaka od njih 120 samo sedmoro je znalo da veže pertle. Poenta je da djeci sve više činimo, a zapravo im tako samo uskraćujemo priliku da se osamostale i na vrijeme razviju osnovne životne vještine – ukazuje Branka Tišma, koja godinama radi kao psiholog u ovoj školi.
Koliko su neka djeca nesamostalna sa sedam godina, govori i primer djece kojima problem predstavlja i presvlačenje za čas fizičkog vaspitanja.
A neke druge stvari ih nauče pogrešno
I umjesto da ih roditelji prvo nauče takvim stvarima, oni ih uče da čitaju i pišu, a to takođe može da bude problem.
– Djeca najčešće kod kuće naopako nauče da pišu slova. Tačnije, oni samo znaju mehanički da ih prepisuju, ne povezujući da je svako slovo simbol za neki glas. Kad krenu da uče pisana slova, to dolazi do izražaja jer učitelji prate razvoj misaonog procesa, dok oni koji su laici to ne znaju – kaže Tišma.
Kad je riječ o problemima sa izgovorom pojedinih glasova i uopšte govorom, objašnjava dalje, sve zavisi od generacije do generacije preškolaca. Generalno, mališani koji se više igraju bez tehničkih pomagala imaju bolje razvijen govor.
A evo šta zapravo budući prvaci obavezno treba da znaju prije nego što krenu u školu.
Da se sami oblače i vezuju pertle
Samostalnost djeteta je veoma važna jer doprinosi lakšem snalaženju u novinama koje škola unosi u njegov život. U tom smilu važne su ove četiri vještine:
– Trebalo bi da roditelji omoguće djetetu da samostalnost stekne u porodici. Kad krene u školu, prvak treba da zna da se samostalno obuče, da vodi računa o svojim stvarima, da vezuje pertle i da samostalno obavlja higijenske navike – ukazuje Katarina Stamenić Stanojević, diplomirani pedagog.
Da pravilno drži olovku
Pedagozi su složni u vezi s tim da djecu prije škole ne treba opterećivati učenjem čitanja i pisanja. Većina mališana predškolskog uzrasta pokazuje interesovanje za slova i za brojeve – i na tu zainteresovanost svakako treba odgovoriti, ali nikako nije preporučljivo insistirati da se dijete opismeni prije polaska u školu. Djelotvornije je podsticati razvoj sitnih mišića šake i time vježbati grafomotoriku.
U okviru pripremnog predškolskog programa djeca se susreću sa zadacima koji prvenstveno doprinose vježbanju grafomotorike i pravilne artikulacije glasova. To su dva osnovna preduslova za pravilno usvajanje čitanja i pisanja.
Pitanja na koja moraju da znaju odgovore
Predznanja djece koja polaze u školu vrlo su raznolika, ali svaki prvak bi ipak trebalo da zna:
- svoje ime i prezime
- imena članova porodice
- adresu stanovanja
- broj telefona roditelja
- da imenuje boje
- da zna koje je doba dana
- da zna da broji do 10
- kako da pozdravi njemu poznate osobe
A što se tiče brojki i slova, to je svijet koji tek treba na pravi način da upoznaju, zato škola i postoji. Zato, ako vaše dijete još nije savladalo ove vještine i ne zna odgovor na ova pitanja, imate još sasvim dovoljno vremena da ga tome naučite do 1. septembra.
