Autorka nove knjige o umu adolescenata “Mozak tinejžera”, Frensis Džensen objašnjava kako da se roditelji što lakše nose sa ovim prolaznim periodom.
Prije nekoliko godina, Frensisin šesnaestogodišnji sin slupao je automobil, dok se samo nekoliko godina ranije njen drugi sin vratio od drugara ofarban u zeleno. Tada je Frensis Džensen, neurolog na Univerzitetu u Pelsivaniji pokušala da pronađe razlog za čudno ponašanje svojih tinejdžera, te je počela da istražuje tinejdžerske misaone procese.
Ona je otkrila da, iako se puno toga piše o psihologiji tinejdžera, niko nije objasnio neurone i moždane veze koje čine te godine tako jedinstvenim i zastrašujućim dijelom odrastanja.
Mozak tinejdžera je tek nedavno postao predmet ozbiljnog istraživanja, što pokazuje koliko malo se o tome u stvari zna.
Ova mama i autorka knjige “Mozak tinejžera” dala je odgovore na neka najčešća roditeljska pitanja koja ih poprilično zbunjuju:
-
Garderoba razbacana po cijeloj kući, izgubljene stvari, prljavi tanjiri ispod kreveta… Zašto moj tinejdžer ne vodi računa o higijeni i svojim stvarima?
Za urednost je potreban sofisticiran nivo kognitivne kontrole, a način na koji je tinejdžerski mozak povezan znači da njihovo planiranje i nije baš dobro.
Dijelovi mozga međusobno su povezani preko sinapsi, baš kao električne žice. Ta izolacija je zapravo masna supstanca mijelin, koja nastaje tokom vremena. Proces traje godinama, a počinje u zadnjem dijelu mozga i polako se pomijera naprijed.
Posljednji djelići mozga koji treba da se povežu su čeoni, odnosno prednji iliti frontalni, i prefrontalni korteksi, gde se kontrolišu uvid, empatija i preuzimanje rizika. To znači da će vrlo pametni adolescenti raditi veoma glupe stvari na impulsivan način.
Organizacija za većinu tinejdžera ne predstavlja prioritet. Oni imaju druge stvari koje ih brinu, a neuredni su jer ne daju sebi dovoljno vremena da srede stvari prije nego što započnu nešto drugo.
-
Zašto je moja kćerka stalno ljuta, a čini se, posebno na mene?
Zbog mnogo stvari koje se još uvijek ne uklapaju u njihovom mozgu, tinejdžeri mogu da budu isfrustirani zbog mnogih situacija.
Rizično i impulsivno ponašanje se ispoljava zbog toga što još uvijek nemaju pristup svojim frontalnim moždanim režnjevima, pa se javljaju promjene raspoloženja i bijes. Većina roditelja na takvo ponašanje odgovara na isti način. Međutim, kada bi razumjeli šta se dešava u mozgu njihovog pubertetlije, roditelji bi možda imali više strpljenja i pronašli način da i sami zaustave svoje impulsivne reakcije.
Pokušajte da ostanete bliski sa svojim djetetom, čak iako se ono opire. Uvijek izbrojite do deset i razmislite dva puta. Ovo je period kada bijes može da bude paravan za depresiju i druge anksiozne poremećaje.
-
Osjećam da me moje dijete isključuje iz svog života. Zašto ne želi da razgovara lijepo sa mnom?
Tinejdžeri su u godinama kada otkrivaju svijet oko sebe na drugačiji način i kada se susreću sa brojnim novinama, te je normalno da će se malo povući.
Oni treba da postanu nezavisni, ali mi živimo u vrlo kompleksnom svijetu, i nijedna druga tinejdžerska generacija u istoriji nije imala toliki podsticaj i nije bila toliko izložena svim potencijalnim stresovima koje uzrokuje internet.
Zbog toga, roditelji treba da budu na oprezu i da se trude da održe odnos sa njima. Dobar način za komunikaciju je tokom vožnje u kolima, jer u toj situaciji nedostatak kontakta očima dosta olakšava započinjanje razgovora o osjetljivim stvarima.
-
Zašto moj tinejdžer kasno odlazi na spavanje?
Za ovaj problem postoji biološka osnova. Kod mnogih drugih vrsta sisara, kao recimo kod beba glodara, obrasci spavanja se mijenjaju u periodu adolescencije.
Od puberteta do kraja tinejdžerskog doba, biološki sat je zapravo programiran tako da se na spavanje odlazi i budi tri do četiri sata kasnije od odraslih. To je problem, jer djeca budu relativno nenaspavana kada ih probudite u osam ujutru.
Ovo je, takođe, nešto o čemu bi kao društvo morali da razmislimo, a posebno bi to trebalo da razmotri obrazovni sistem, jer nedostatak sna svakako ne pomaže tinejdžerima da obavljaju svoj najvažniji zadatak, a to je da idu u školu.
Ovo bi takođe mogao da bude i razlog za preveliku impulsivnost, jer jačanje sinapsi je otežano ako je mozak lišen sna.
-
Moj tinejdžer uopšte nije zainteresovan za školu. Kako da ga motivišem da više uči?
Za većinu tinejdžera mnogo je zanimljivije igranje video igrica ili Fejsbuk nego domaći zadaci. To je problem koji svi uočavaju u današnjem modernom svetu, ali ozbiljna demotivacija može biti simptom problema sa učenjem ili problema obrade informacija. U tom slučaju, tinejdžerske godine su idealno vrijeme za dijagnozu bilo kakvih problema i rada na istim kako bi se unaprijedili kvaliteti, ali i slabosti.
Tinejdžerski mozak ima više sinaptičkih veza nego mozak odraslih, jer svaka nova informacija koju mozak primi, stvara nove sinaptičke veze, čija je funkcija da memorišu određeni podatak.
Ljudi su vjerovatno uvjereni da je za njihov kapacitet akademskih dostignuća presudan najraniji uzrast, ali to se dramatično može promijeniti u periodu adolescencije.
-
Zašto tinejdžeri mogu da idu bez jakne, čak i po hladnom i vlažnom vremenu?
Nije sigurno da postoji biološka osnova za ovo. To bi mogao da bude primjer njihovog nedostatka izvršne funkcije zajedno sa impulsivnim ponašanjem – oni ne planiraju unaprijed. Njihovi prioriteti nisu u skladu sa zdravim razumom, to će tek da postanu. Takođe, tinejdžeri će učiniti mnoge čudne stvari kako bi se uklopili u masu vršnjaka ili ih čak zadivili.
-
Moj tinejdžer stalno igra video-igrice. Kakav uticaj one mogu imati na njegov mozak?
Video-igrice su još jedan izvor stimulacije na koju tinejdžerski mozak reaguje. Ali kako njihov mozak mnogo jače reaguje na stres od mozga odraslog čoveka, oni moraju da nauče da ono što rade i vide u video-igri stave u drugačiju perspektivu.
Kao što je već rečeno, frontalni režnjevi odraslih su spojeni, pa samim tim u svemu možemo da budemo umjereni. Ako je okupiranost video-igricama kod tinejdžera tolika da on više i ne komunicira sa pravim ljudima, onda je to problem.
Moždane ćelije djece koja intenzivno igraju video-igrice iste su kao kod kockara, jer stvaraju jednu vrstu zavisnosti.
-
Kako da pazim na mentalno zdravlje svog tinejdžera?
Potrebno je da ostanete povezani sa njim. Konzistentni socijalni problem mogu značiti da možda postoji anksiozni poremećaj ili neki drugi problem, kao što je depresija, koja sve češće počinje da se pojavljuje u ovom uzrastu. Bipolarni poremećaj i šizofrenija se njačešće javljaju pred kraj tinejdžerskog doba i ranim dvadesetim godinama.
Zato, kada se djeca povuku u sebe, dobiju višak kilograma ili ih naglo izgube, kada se zapuste i ne vode računa o svom izgledu, roditelji treba da budu svjesni, jer bi to mogao da bude prvi znak nekog dubljeg problema.
Ironično, u ovim godinama ako djeca imaju bilo kakav psihički problem, njihovi vršnjaci neće to primijetiti ili razumjeti kao što bi odrasli, baš zbog toga što nemaju razvijene vještine empatije.
