Stručnjaci upozoravaju da igračke koliko god bile „pametne“ i lijepe ne samo da često čine nered u prostoru, već i mogu negativno uticati na dječji um.
Djeca od 12 do 36 mjeseci igraju se kreativnije ako je oko njih manje igračaka, navodi se u istraživanju “Ponašanje i razvoj djece”, o čemu piše portal ScienceNews.
Naučnici, koje je predvodila terapeutkinja Alexia Metz sa Univerziteta u Toledu, proučavali su vezu između broja igračaka i načina na koji se djeca igraju, uključujući i vrijeme koje dijete provede igrajući se jednom igračkom. Proučavali su i dječju kreativnost, kao i sposobnost djece da zamisle, npr, dječju kanticu kao bubanj ili šešir.
U eksperimentu je učestvovalo 36 djece uzrasta od 18 do 30 mjeseci. Djeca su se igrala u laboratoriji – igraonici i pritom su ih snimale kamere. Tokom jedne posjete igraonici, u prostoru su bile samo četiri igračke, a u drugom prilikom 16 igračaka.
Kada je u igraonici bilo 16 igračaka, djeca su se igrala koristeći više njih i svako dijete provodilo je manje vremena sa svakom igračkom pojedinačno. Ali kada su ista ta djeca bila u igraonici sa samo četiri igračke, duže vremena su se igrala sa jednom igračkom – nešto više od 15 minuta.
AUTORI EKSPERIMENTA USTANOVILI SU KAKO SU SE DjECA BOLJE IGRALA KADA JE BILO MANJE IGRAČAKA JER SU SE TADA NJIMA KREATIVNIJE SLUŽILA.
Metz i kolege primijetili su da su prvi pokušaji igranja često površni i jednostavni, ali kada se dijete zainteresuje za igračku, tada igra postaje sofisticiranija i pomaže djetetu da razvije pažnju.
Takvo fokusiranje možda se neće dogoditi ako je dijete neprekidno izloženo gomilama igračaka, koje mu odvlače pažnju.
Igračke kojima su se autori poslužili u eksperimentu nisu uključivale električne uređaje i tablete. Samo je jedna od četiri igračke imala baterije, odnosno samo četiri kada je u igraonici bilo 16 igračaka.
IGRAČKE KOJE PROIZVODE BUKU MOGU IZAZVATI POREMEĆAJE, SMANJUJU KONVERZACIJU IZMEĐU RODITELJA I DjETETA, UTVRDILI SU NAUČNICI.
Takođe, električni uređaji poput televizora i tableta odvlače još više pažnje, nego druge igračke.
Autori navode kako bi se djeca možda drugačije ponašala kada bi bila snimana u svojoj kući jer je poznato je kako je “trava u tuđoj bašti uvijek privlačnija”. Pored toga, autori nisu preporučili optimalan broj igračaka za razvoj djeteta.
– Prerano je govoriti ‘ovo je dobro, a ovo loše’ – kaže Metz i zaključuje kako ‘dijete nije ugroženo ako ima premalo igračaka. U stvari, svako dijete koje je učestvovalo u istraživanju, u prosjeku je imalo oko 87 igračaka, a neke porodice nisu ni dale tačan podatak, već su kratko rekle – mnogo’
Izvor: Moj pedijatar
