Dijete mora da zna da nije učestvovalo u donošenju te odluke, da nije krivo i da ne treba da ima grižu savjesti
Dijete je do kraja treće godine upijajući um, kao sunđer je. Tada bi otac i majka trebalo najviše da se vole, tvrde psiholozi! Trebalo bi da se vole uvijek, jer “najbolje što otac može da pokloni svojoj djeci je da voli njihovu majku”, ali u praksi to nije uvijek tako. Razvod je potres za cijelu porodicu, ali uglavnom najteže pada mališanima. I nema dobrog trenutka da se to desi. Gotovo sve studije “barataju” istim podatkom – mališanima u bilo kom uzrastu teško padne činjenica da mama i tata više neće živjeti zajedno.
– Dijete će uvijek patiti, ali će tog problema najmanje biti svjesno do treće godine – kaže dječji psiholog Skot Kerol – Što je starije, situacija će biti traumatičnija, posebno oko jedanaeste godine, jer je mališan do tada proživio deceniju sa oba roditelja, a sada shvata da se njihova zajednica urušava.
Psiholog i psihoterapeut Milica Zarin načelno se slaže sa ovom teorijom, ali ističe da ne postoji strogo pravilo.
– Sve je individualno, jer svaki period nosi rizik i nijedno doba nije pravo za razvod – kaže psiholog. – To je kao kada bi vas neko pitao: “Kada biste željeli da vam umru roditelji?”. Odgovor je: “Nikad”. Ali, to se ipak desi. Istina je da je lakše kada je dijete malo, pa ne morate ništa da mu objašnjavate. A, možda je najteže u pubertetu, jer adolescenti grade sopstveni identitet i vrlo su osjetljivi na sve što ih potresa.
A, odluka mame i tate da život nastave na dve adrese, svakako je ogromna promjena. Sagovornica kaže da dječja reakcija zavisi, prije svega, od toga da li je razvod njihovih roditelja funkcionalan ili disfunkcionalan.
– Ukoliko su se razišli na civilizovan način i sarađuju oko vaspitanja djeteta, viđaju ga redovno, pokazuju mu ljubav i nježnost, ne koriste ga kao sredstvo manipulacije, onda će dijete relativno mirno podnijeti tu promjenu. Ali, ako razvod znači ekstenziju patnje, pa se bivši supružnici i dalje svađaju, vređaju, fizički zlostavljaju, onda sve to znači još veću traumu za mališane – navodi Milica Zarin.
Zato roditelji treba da vode računa da dijete ne bude ni oruđe ni oružje, nego neko o kome će nježno i iskreno brinuti kao da su sa njegovom majkom/ocem u harmoničnom braku. I pažljivo mu saopštiti odluku o razvodu.
– Dijete mora da zna da nije učestvovalo u donošenju te odluke, da nije krivo i da ne treba da ima grižu savjesti. Mnoga djeca misle da im se roditelji ne bi razveli da su ona bila bolja, da nisu plakala, pravila im probleme. Ali, taj osjećaj krivice mora da im se skine. Iznesite im pritom i prednosti novih okolnosti, pa im objasnite da će se mama i tata sada manje svađati, a oni će imati dvije sobe, dva puta će slaviti rođendan ili ići na more. Na vama je da učinite sve da im olakšate – savjetuje Milica.
SAČUVAJTE IM RUTINU
Adaptacioni period mališana na razvod traje oko godinu i po, a stručnjaci kažu da je važno da im se do tada sačuva rutina.
– Razvod je sam po sebi stres, a mijenjanje sredine, škole ili vrtića samo “doliva ulje na vatru”. Djeca imaju strah od neizvjesnosti, koji može da ublaži rutina. Neka na spavanje i dalje idu u isto vrijeme, vrate se u “normalan” ritam što prije, jer će to da im pomogne da se naviknu na nove, promijenjene porodične okolnosti – kaže Milica Zarin.
Izvor: novosti.rs
