Roditelji se puno puta bore sa nesigurnošću i grižom savjesti, jer ne znaju zasigurno da li postupaju pravilno. Najbolji savjeti dolaze od stručnjaka koji su ujedno i roditelji.
Izdvajamo upravo jednu takvu filozofiju roditeljstva.
Nedavno smo saznali za dr. Tovu Klajn, koja je i sama majka troje djece i ima pozamašno iskustvo u istraživanju dječjeg ponašanja koje se broji u decenijama. Njena filozofija roditeljstva je utemeljena na mišljenju da djeca nisu minijaturne odrasle osobe.
Provešćemo vas kroz ključne tačke razumijevanja male djece uzrasta od 2 do 5 godina prema spomenutoj filozofiji koju ona opisuje detaljno u svojoj knjizi.
Potpuno smo sigurni da će vam svih pet tačaka pomoći da razumijete svoje dijete, bolje nego što jeste do sad.
Djeca nemaju osjećaj za vrijeme
Svaki roditelj koji je izgubio strpljenje pokušavajući da dočara svom djetetu da iz kuće treba krenuti “SAD”, zna da djeca nemaju dobar vremenski rezon.
Da budemo precizniji, nemaju osjećaj za vrijeme, uopšte.
Njima je vrijeme relativan pojam. Ono što vjerovatno niste znali jeste da još uvijek nemaju razvijen dio mozga koji se brine o vremenu. Osjećaj da treba upravljati vremenom još uvijek ne postoji, kao ni kontrola nad impulsivnim osjećanjima.
Maloj djeci je vrijeme uvijek “SAD”, oni su bića sadašnjeg trenutka.
Kada im saopštite da uskoro krećete, jedino što znaju jeste da ne kreću sad, ovog momenta. Zato uvijek dobijate povratno pitanje s njihove strane u obliku “da li mogu da gledam crtani još 5 minuta dok ne krenemo”.
Rutina koja je dosljedna kao i korišćenje vremenskih sekvenci – prvi, poslije, sljedeći, zatim – su alati koji uče djecu konceptu vremena, ali ga neće naučiti sa sigurnošću do polaska u osnovnu školu.
I dijete treba da ima malo kontrole
Zamislite svijet onako kako ga vaše dijete vidi. Pokušajte da sagledate sve elemente iz njegove perspektive. Djeca imaju veoma ograničen uticaj na bitne stvari u svom životu. Mi određujemo šta će oni jesti, kada će jesti, šta će raditi, gdje će ići. Roditelji drže svu kontrolu i imaju svu moć odlučivanja.
Šta dijete može da kontroliše?
Ono će probati da uspostavi neki oblik kontrole i upravo tamo gdje pokuša javljaju se razilaženja sa roditeljima.
To se dešava kod pitanja šta će obući, koju će hranu jesti, kada će ići u toalet. Iako su ovi momenti borbe oko kontrole izazovni i naizgled neproduktivni, treba ih pustiti da se odviju i da njihov proizvod bude da se djeci dozvoli da imaju što više stvari koje će moći da kontrolišu.
Kada vaše dijete odugovlači oblačenje i spremanje, pitajte ga šta bi voljelo prvo da obuče, koje cipele želi da upari sa odjevnom kombinacijom. Ukoliko je vaše dijete probirljivo što se tiče hrane, pobrinite se da je makar jedna stvar koju voli na tanjiru.
Kada djetetu pružite priliku da bira, iskazujete poštovanje i pomažete mu da makar djelimično kontroliše situaciju. Ono što uspijevate kada delegirate kontrolu jeste da prestajete da igrate igre moći sa djetetom, opuštate atmosferu i sve postaje znatno lakše i otvoreno za dogovor.
Sreća je sigurnost
Djelovaće kao da se podrazumijeva ali nije zgoreg spomenuti da su djeca najsrećnija onda kada se osjećaju sigurno.
Kada im pokažete da ih razumijete, kada pokažete empatiju, kada naglas sročite emocije, učite ih raspoznavanju emocija.
Kada imenujemo ono što osjećamo, savladali smo emocije u velikoj mjeri. Ovakav obrazac ponašanja im stavlja do znanja da mogu sve, da je njihovo emotivno stanje važno, da je sve savladivo i rješivo.
Mala pomoć s vaše strane kako bi prevazišli neki izazov, a može biti u obliku zagrljaja i ramena za plakanje, znači mnogo i ima uspjeh na duge staze.
Uspjeh se uči kroz neuspjeh
Želimo da zaštitimo našu djecu, želimo da obojimo svijet u lijepe boje za njih, ali već znamo da baloni od sapunice ne traju dugo i nemaju efekta.
Moramo da ih pustimo da pogriješe, padnu, ogule koljena i podignu se sa suzama u očima. Greške ih uče kako se prevazilazi neuspjeh, kako se postaje odgovoran i kako se razvija upornost.
Odrstanje je utemeljeno na greškama, uspjesima i neuspjesima, pokušajima i upornosti.
Ukoliko ne nauče da rizikuju, živjeće po strani neprestano štiteći sebe od “opasnosti” koje vrebaju iz novih prilika.
Život nije ništa drugo do skup neistraženih avantura.
Kako bi se sve one istražile i proživele potrebni su dobri podsticaji, a to su hrabrost i sloboda.
Danas iritantno, sutra isplativo.
Nezavisnost, ljubopitljivost, znatiželja, strast, tvrdoglavost i upornost su veoma naporne karakterne osobine kod djece nižeg uzrasta.
Nažalost, mi roditelji ih vidimo kao jedan skup inata.
Ali, kako odrastaju te karakterne osobine su fantastične za odraslu osobu, jer im daju žar i volju za životom, a time otvaraju mnoge prilike.
Imajte to na umu!
Za sada zažmurite na jedno oko i ponavljajte sebi da su to osobine kakve želite da vaše dijete čuva u sebi i da ne izgube na intezitetu.
