Jovana Jeremić, voditeljka emisije “Parovi” na Happy televiziji neko je koga su gledaoci kraj televizijskih ekrana zavoljeli već pri prvom pojavljivanju. Aktraktivna plavuša, plijeni svojom inteligencijom i elokventnošću. Pred kamerama je direktna, otvorena i beskompromisna. Kad nije u studiju, svoje slobodno vrijeme najviše voli da provodi uz supruga i drage prijatelje. Prije nešto više od dva mjeseca život joj je dodijelio i najljepšu ulogu – postala je mama jedna divne djevojčice, kojoj su ona i njen suprug, Vojislav Milošević dali ime Lea. O obrazovanju, karijeri, kćerkici i roditeljskim odlukama Jovana govori za MamaKlik:
Vaša kćerkica se rodila prije nešto više od dva mjeseca. Kako se sada osjećate u odnosu na dane neposredno nakon porođaja? Da li ste više uigraniji, srećniji, ili ste opušteniji i smireniji?
Sada se osjećam mnogo sigurnije u sebe. Kada sam bila u drugom stanju, kao i svaka žena, preispitivala sam se da li ću ja to moći, kako ću se snaći, kakva ću biti sa bebom. Srećom, već u porodilištu su mi sve pokazali oko bebe i to iskustvo mi je bilo dragocjeno. Naučila sam kako da je prepovijam, kupam, dojim. Sada sam potpuno smirena i sigurna u sebe. Dolazak Lee u moj život je unio jednu stabilnost. Promijenio mi se način razmišljanja u odnosu na vrijeme kada nisam bila majka. Promijenili su mi se prioriteti, sada mi je na prvom mjestu da Lea bude srećna i ispunjena, a onda mi to dodatno daje podsticaj za nove pobjede u karijeri i na privatnom planu.
Kako sada izgleda jedan vaš dan, kada ste televizijske kamere zamijenili trenucima sa bebom?
Dani su nam uzbudljivi i lijepi. Imamo svoju rutinu koja je uvek obojena ljubavlju. Lea i ja ustanemo ujutro malo prije mog muža, tada nam slijedi dojenje i presvlačenje. Onda skuvamo kafe, čajeve, tada ustane i suprug i počne naše zajedničko, porodično jutro. Nakon toga, sve troje odemo u šetnju i družimo se. U toku dana trudimo se što više vremena da joj pružimo ljubav, tako da nam puno vremena prolazi u maženju i ljubljenju. Nije roditeljstvo samo mijenjanje pelena, dojenje, hranjenje ili uspavljivanje. Roditeljstvo se najviše krije u poljupcima, zagrljajima, pažnji.
Na Vašim profilima na društvenim mrežama, kao i u mnogim medijima vidjeli smo da Vas je partner obasipao pažnjom tokom trudnoće i da je, nakon porođaja, zaplakao od sreće. Kako se on snalazi u novoj, roditeljskoj ulozi?
Vojislav se sjajno snalazi u roditeljskoj ulozi i mnogo mi pomaže oko djeteta. Obožava da se druži sa Leom i već vidim da najviše voli kada je kod kuće da provodi vrijeme sa njom. Njih dvoje već imaju neke svoje rituale, a to onda ostavlja meni prostora da odem na trening, u kupovinu ili da malo odmorim. Ipak, sve troje najviše volimo kada smo zajedno. Vjerujem da bebe pamte i osjećaju još iz perioda dok su bile u stomaku, tako da se mi trudimo da Leu od najranijih dana obasipamo porodičnom toplinom i ljubavlju.
Porođaj ste jednom prilikom opisali kao iskustvo koja vam potpuno oduzme dah i trenutak koji vas zauvijek promijeni. Porodili ste se carskim rezom, ali ste sve vrijeme bili svjesni. Kako ste se osjećali kada ste prvi put ugledali svoju kćerkicu?
Iskrena da budem, bila sam uplašena zbog carkog reza jer ga nisam planirala. Desio mi se slučajno, faktički sam imala dva porođaja, pošto se Lea rodila dosta nakon termina, pa mi je porođaj bio indukovan. Porođaj je prvo krenuo regularno, čak sam dobila i epiduralnu anesteziju, ali je u jednom trenutku ipak morao da se uradi hitan carski rez. To me je uplašilo jer sam ja neko ko do svoje 27. godine nije primio ni jednu injekciju i pomisao da ću ići na operaciju teško mi je pala. Ipak, tokom carskog reza sam sve vrijeme bila svjesna i tu anesteziju sam izabrala po savjetu ljekara. Ovo mi je bilo sjajan osjećaj, ublažio mi je strah, a i uvećao sreću jer sam odmah mogla da vidim svoju kćerkicu. Kod mene se nije odmah razvio majčinski instinkt, to se desilo tek kad smo došli kući. U bolnici mi je bilo najvažnije da je ona dobro i da je sve prošlo kako treba. A u trenucima kod kuće smo razvile ljubav i uzajamni odnos.
Ostavili ste matične ćelije za svoju kćerku na porođaju. Zbog čega ste se odlučili na taj korak?
Mi kao roditelji se najviše trudimo da djecu materijalno obezbijedimo i nekako nam je to primarno u životu. Ipak, čini mi se da zaboravljamo da je najvažnije da svom djetetu u amanet ostavimo dobro zdravlje, jer je to ono što je najvažnije. Dijete kad je zdravo ono će sutra moći i da radi i da zaradi i da se školuje. Zbog toga najviše treba da vodimo računa o zdravlju i o budućnosti. Sigurna budućnost djeteta podrazumijeva i čuvanje matičnih ćelija. Svim budućim roditeljima preporučujem da se odluče za ovaj korak i to baš u Švicarskoj banci matičnih ćelija, jer saznanje da ste obezbijedili svom djetetu nešto tako vrijedno i važno, nema cijenu.
Koliko dugo ste birali banku matičnih ćelija? Da li je i tu do izražaja došla vaša novinarska crta da svaki izbor prije svega dobro istražite.
Po prirodi sam analitična i prije svakog izbora volim da istražim sve opcije, a pogotovo ako se radi o izboru za moje dete. Kod izbora banke matičnih ćelija, bilo mi je najbitnije da izaberem banku koja mi obezbjeđuje sigurnost i visok kvalitet. Važno mi je bilo da se matične ćelije čuvaju na sigurnom mjestu, a Švicarska je, rekla bih, najsigurnija zemlja na svijetu. Nedavno je u Srbiji donesen i Zakon o ćelijama i tkivima koji propisuje da banke matičnih ćelija moraju da imaju Fact NetCord akreditaciju, a kako Švicarska banka matičnih ćelija ima ovu akreditaciju, za mene sada nema dileme. Znam da sam donijela najbolju moguću odluku.
Odlučili ste se za Švicarsku banku matičnih ćelija. Zbog čega je ona zadobila vaše povjerenje i šta je to što je izvaja od drugih banaka?
Prije svega, tim ljekara i medicinskih radnika koji rade u nihovom predstavništvu ulio mi je povjerenje. Objasnili su mi koliko Švicarska banka matičnih ćelija vodi računa o sigurnosti i kvalitetu svakog uzorka, kako on ne bi promijenio svojstva ni kvalitet tokom godina, ali i kako bi on u svakom trenutku bio spreman za upotrebu i liječenje ako do toga dođe. Već sam istakla i da mi je Fact NetCord akreditacija, sa kojom jedino mogu da posluju banke matičnih ćelija u Srbiji, a koja predstavlja svjetski standard, ulio dodatno povjerenje. Odmah sam osjetila da je Švicarska banka matičnih ćelija jedinstvena na tržištu i bila sam potpuno sigurna u svoju odluku da im ukažem povjerenje.
Vi ste master nauka, a na Pravnom fakultetu u Beogradu ste imali prosječnu ocjenu čak 9,6. Od nedavno ste i član Savjeta za spoljnu politiku Republike Srbije. Koliko Vam je u životu bitno obrazovanje i da li ćete tako vaspitati i kćerku?
Znanje je moć – to je nešto što me je oduvijek vodilo u životu. I kada sam učila, često do jutra, kada sam imala podočnjake, kada su svi oko mene izlazili i provodili se, to je nešto što sam uvijek sebi govorila i bodrila se. Neko sam ko je u Beograd došao sa strane, nisam imala nekog ko će mi pomoći do sebe same i zbog toga sam se uvijek trudila da nadmašim sopstvene granice i da uspijem. Kćerku ću svakako učiti da u znanju leži moć, ali i da je podjednako važno da bude snalažljiva, spremna na rizik i na hrabre odluke. To je ono što čini pobjednike.
Kako usklađujete sve svoje obaveze kao žene koja ima zavidnu karijeru, visoko obrazovanje, a koja je nedavno i postala majka?
Tokom dana pravim raspored, zapisujem svoje ciljeve na nedjeljnom i mjesečnom nivou, a često i na kvartalnom i tako sve stižem i postižem. Raspored mi pomaže i da odredim šta su mi prioriteti. Selektovala sam ljude oko sebe, u smislu da se trudim da poklanjam pažnju samo pravim ljudima, volim da se okupiram, ali samo kvalitetnim obavezama i temama. Ne dozvoljavam da mi nešto što mi ne prija oduzima vreme ili snagu, a to je posebno važno pogotovo sad kad sam majka i kad mi je svaki trenutak dragocjen. Najvažnije je slušati sebe i slijediti svoje osećaje i ciljeve.
I za kraj, Jovana – Znamo da su slobodni trenuci u životu majke male bebe vrlo rijetki. Kako ih vi koristite i koja to sitna zadovoljstva sebi poklanjate?
Mislim da je već poznato da je meni zdrav život veoma bitan. Puno ulažem u zdravu ishranu i treniranje. Kada je moja kćerkica došla na svijet, nisam ni pomišljala da se odreknem treninga. Ne samo zbog toga što je to vrijeme koje posvećujem sebi, već i zbog toga što se, zahvaljujući vježbanju, osjećam srećnije, snažnija sam i lakše koračam kroz sve izazove koje roditeljstvo nosi. Svoje slobodno vrijeme koristim za trening, trenutno idem na pilates. Volim da čitam, da pišem, a kuvanje obožavam. Kuvam svaki dan, to me opušta. Često volim da pravim i kolače, iako ih rijetko jedem, ali obožavam da ih pravim za druge, a posebno za svog muža i porodicu.
Mamaklik
Foto: Privatna arhiva
