“Svaki put kad dodirnem svoj stomak koju ubrzano raste, osjećam kako se povezujem sa svojom bebom, a ona mi na dodir odgovara malim udarcima i ručicama. Sad sam u sedmom mjesecu trudnoće, tako da se beba dosta okreće i pomijera sa jedne strane na drugu. Za sada, ovu posebnu povezanost dijelimo samo beba i ja. I samo ja znam kada beba spava, pomijera se i šutira me.
Beba spava ispod mog srca, gdje veselo provodi dane. Moj veliki stomak me svakodnevno podsjeća na to koliko sam srećna što ću biti mama. Uskoro ću pokazati svoju bebu svijetu i moraću da se odreknem ekskluzivnih prava na bebu. Pomalo sam tužna kad pomislim da neću imati svoju bebu samo za sebe. Ona će rasti i na kraju postati nezavisna, sa toliko faktora koji utiču na nju. Nadam se da ću biti dobra mama.“
Ovo sam napisala u dnevniku o trudnoći 5. februara 1987. godine.
Jednog divnog prepodneva 8. decembra 2017. godine, moja ćerka i njen suprug su mi poklonili divno upakovanu kutiju kao rani božićni poklon. Nestrpljivo sam je otvorila i odmah me je zbunilo ono što sam vidjela.
Unutar kutije je bila lutkica bebe koja je u rukicama držala ispisan tekst:”Bako i deko, jedva čekam da se upoznamo u junu.” Nisam odmah mogla ni da razumijem te riječi. Za tako mali tekst, imale su ogroman značaj.
SjEĆAM SE KAKO SU MI MISLI PRAVILE VRTILOG U GLAVI I POLAKO SAM SHVATALA: TO ZNAČI DA JE MOJA ĆERKA TRUDNA.
To znači da ću biti baka!
Baka po prvi put. Osjećala sam kao da se moj život odjednom promijenio od uobičajenih, prigušenih nijansi do najljepših, živahnih duginih boja. Radost mi je preplavila cijelo tijelo dok sam stajala tamo držeći taj maleni poklon, tu lutku bebu – najavu prave bebe koja nam dolazi. Počela sam da skačem od sreće, ne obazirući se na to kako čudno izgledam.
Tada sam pogledala svoju ćerku, moju bebu, koja je, iako sad već udata žena, i dalje imala onaj osmijeh djevojčice koji sam toliko voljela.
SAZNANJE DA ĆE MOJE DijETE POSTATI MAJKA BILO JE ZAISTA VELIKO!
Čestitala sam joj i potom se okrenula i čestitala i svom zetu. On je divan muž i sigurno će biti i izvanredan otac. Jedva čekam da vidim kako će njih dvoje zakoračiti u nove uloge – uloge mame i tate.
U nedjeljama i mjesecima nakon ova divne vijesti, bila sam pomalo u strahu. Čitav život sam provela kao „mama“, pomažući svojoj ćerki da se kreće po uzburkanim vodama života. Biti majka je bio moj omiljeni posao. Kao majka, uvijek sam mislila da je moj posao da budem osoba koja je najglasnija u publici. U moru ljudi, željela sam da me uvijek vidi. Željela da zna da sam uvijek tu za nju – sa svime što joj je bilo potrebno. A to je sada njena trudnoća.
DOK SAM GLEDALA SVOJU ĆERKU I TO KAKO JOJ STOMAK RASTE, PITALA SAM SE – KAKO JE PROŠLO TOLIKO VREMENA?
Toliko, da ću uskoro biti nečija baka. Bilo je kao treptaj oka od trenutka kada se moja ćerka igrala slovima sa 18 mjeseci do njene diplomske svečanosti. Vrijeme leti, zar ne?
Sada je red na moju bebu da bude mama.
Moram da se vratim u publiku. Znam da će se sve tapšanje, mentorstvo, učenje i ljubav nastaviti i kad stupim u ulogu bake. Sa svakim mjesecom kako moje unuče raste unutar stomaka, ja gledam u svoju ćerku sa velikim iznenađenjem. To je lekcija u stvarnosti da je život krug – kako se naša porodica širi, takođe će se promijeniti. To je jasna poruka koja ukazuje na značaj vremena.
Njena trudnoća u meni je izazvala i veliko osjećanje nostalgije, pa sam pregledala kutiju sa uspomenama i našla baby odjeću i ćebe koji su bili ručno pleteni za izlazak moje ćerke iz bolnice. Spakovano je pored njenih haljinica i jedne divne haljine kad je imala šesnaest godina. S ljubavlju sam sačuvala sve ove dragocjene uspomene, pokušavajući da ih zadržim što duže mogu.
Svaki put kad vidim svoju ćerku, pričam sa bebom. „Zdravo, to sam ja, tvoja baka!“
SAMO ŽELIM DA MOJE UNUČE ZNA DA SAM OVDjE – I DA ĆU UVijEK BITI. ZA SVE ŠTO IM TREBA. ZAUVijEK.
Lijepe, sjajne promjene kod moje ćerke utiču i na mene, pa razmišljam kako će to uticati na moj život i našu porodičnu dinamiku. Sve naše porodične vrijednosti i običaji nastaviće se sa sljedećom generacijom. Praznici i tradicija koje sam prenijela na svoju ćerku tokom godina, značiće joj još više jer će ih ona od sada dijeliti sa svojim djetetom.
(I moje unuče će vjerovatno, dok je tinejdžer, roditelji nervirati, kao što su i njegovu mamu nervirali, a zatim će ih prihvatiti kao dio porodice kad bude odraslo. Sve je to dio života.)
Ćerki sam svoj dnevnik o trudnoći dala odavno. Zaboravila sam mnogo detalja o kojima sam pisala, pa smo se smijale zajedno dok smo ga čitale. Toliko stvari je bilo slično u oba naša iskustva. Bilo je to dirljivo putovanje kroz rijeku uspomena i divan pogled u našu budućnost.
Za mene, to da ću postati baka je najljepši blagoslov koji jedna mama može ikada dobiti.
Mislila sam da ništa ne može biti ljepše od toga što sam postala mama, a sada jedva čekam da postanem baka!
Izvor: Motherly
Pripremila: Dragana Martinović
