Odgojiti djecu jedan je od najtežih zadataka na svijetu, slažete se, zar ne? No kada se taj posao hendla iz dana u dan, lakše se gura, osim kada shvatite da nastupa neka nova faza djetetovog razvoja pa vas zaokupe pitanja: Što je sad to, otkud sad to, kako sad to?
Faze razvoja su neminovne, a da biste znali što možete očekivati od svog djeteta, u zavisnosti od njegovog uzrasta, ili na šta morate paziti kako bi faza u kojoj se nalazi vaše dijete mogla biti dobra predfaza za sve sljedeće faze, donosimo vam neke osnove – šta sve možete očekivati i čemu morate posvetiti veću pažnju.
Djeca jesu individualna. Ma individualni smo i mi sami, ali svako će dijete proći sve te faze. Neko malo prije, neko malo kasnije.
To je znak da oni rastu i roditelji jednostavno moraju shvatiti da, uprkos tome što su još uvijek mali, svaka faza i svaka dob imaju svoje zakonitosti, tokom kojih treba znati sa čime se djeca bore u svakoj od njih. I oni imaju svoje male demone koji ih tište kako postaju svjesni života oko sebe.
Bez obzira govorimo li o bebama ili tinejdžerima, ako budete bolje razumjeli šta se sve to mota po glavicama mališana, lakše, bezbrižnije i opuštenije ćete im pomoći da razumiju prvenstveno sebe ali i svijet oko sebe.
Donosimo vam stoga tablicu po fazama, no nemojte je uzimati tako strogo kako piše, jer zaista, kod djece nije toliko važna ta određena dob, važno je gledati ih prema njihovom individualnom razvoju, pa se tako neke faze definitivno neće poklapati s tablicom.
Ovo je samo okvirni pokazatelj šta očekivati i kakvu će podršku djeca trebati od vas.
Bebe od rođenja do godine dana
Od otkrivanja vlastitih ekstremiteta do sazanja kako se njima koristiti.
Ovo je faza u kojoj djeca uče najbrže i gotovo svakodnevno otkrivaju nešto novo, što je vidljivo svakom roditelju. No ono što se odvija u bebinoj glavi manje je uočljivo, a to je ovih nekoliko činjenica:
Bebe komuniciraju plačem kojim traže ono što trebaju – a znajte da nikada ne traže više od onoga što trebaju. Dakle, bebe ne manipulišu.
One imaju potrebe, a kako se bliže prvom rođendanu, imaju i sve više strahova. Prvi i najveći javlja se onda kada u svojoj blizini ne vide poznate osobe. Zato vas uvijek vole imati na oku, iako vam se možda čini da vas ponekad ne primjećuju dok su zauzete zurenjem u druge osobe.
O da, bebe jako vole posmatrati lica ljudi – sebe u ogledalu, ljude oko sebe i knjižice s nacrtanim ljudima. To je faza kada je očito zurenje i više nego dozvoljeno.
Kakva im podrška treba?
S obzirom na spomenute strahove, u ovoj je fazi jako važno djetetu ulijevati što više povjerenja u stvari i ljude sa kojima se susreće. Sa prvim strahovima pojavljuju se i prvi osjećaji potrebe za sigurnošću – i to je u ovom trenutku razvoja jedna od najvažnijih stvari na kojima morate raditi.
Kako bi se beba osjećala sigurno, treba uvijek biti u blizini, ako su gladni – nahraniti ih, ako su željni pažnje – pomaziti ih, ali to ne znači biti stalno u kontaktu s njima. Tako neće ni upoznati osjećaj straha, ali ako ste uvijek tu negdje, ta će im sigurnost biti vjetar u leđa da puni povjerenja i samopouzdanja krenu u sljedeću istraživačku fazu.
Od 1. do 2. godine
Bebe sada postaju interaktivnije, a sve što rade, rade bez razmišljanja o posljedicama. Do faze razmišljanja o konsekvencama jednostavno još nisu došli, ali su zato postali izrazito znatiželjni i definitivno još nisu osvijestili pojam dijeljenja.
Zapravo, u ovoj su dobi kao mali šefovi – vide samo sebe, samo su oni važni, ne žele ništa podijeliti i poprilično su posesivni. Neke od prvih riječi već sada su im “moje” i “ne” (osim “mama” i “tata”), a jedne od najgroznijih riječi koje ne žele čuti od drugih takođe su “moje” i “ne”.
U ovoj su fazi već poprilično istraživački nastrojeni, a najveći izvor frustracija ne predstavlja im to što nešto ne mogu napraviti, već što ne znaju reći šta žele. To je glavni izvor svih njihovih tantruma (to, i kada im kažete “ne”). Zato znajte da njihov plač u ovoj dobi nije zato što vas žele naljutiti, već zato što se ne znaju artikulisati vlastite potrebe, pa su uglavnom ljuti na sebe.
Kakva im podrška treba?
Kako ne biste stalno hodali za njima i govorili im “ne”, budite mudriji i njihovu pažnju sa opasnih i zabranjenih stvari usmjerite na ono što smiju dirati i raditi.
Podarite im osmijeh kada rade nešto dobro i pokudite onda kada rade nešto što nije dobro. Tako se uči, no kako se proces njihovog učenja u ovoj fazi bazira na ponavljanju, ne brinite zbog toga što im za neke stvari morate uporno govoriti “ne i ne”.
I ne shvatajte to ozbiljno. Oni možda sve više razumiju šta se od njih traži i očekuje, ali da će to napraviti svaki put – to jednostavno zaboravite i ne uzimajte k srcu.
A ovo posebno zapamtite – djeca u ovoj dobi zaista pokušavaju dati sve od sebe, pa ih stoga nježno i s puno strpljenja vodite i učite, i nikako od njih ne očekujte više od onoga što su u mogućnosti dati i napraviti. Oni se svojski trude, a svako vaše nezadovoljstvo nakuplja se u njima kao talog – sloj ljutnje, sloj tjeskobe, sloj nemoći.
Tri godine
Ako su do sada istraživali svijet oko sebe uz vas, odjednom žele istraživati bez vas. Polako ulaze u fazu – želim sve sam, ja sam veliki i idem sam preko velike ceste.
Žele sami kontrolisati stvari i situacije i učiti. Ako im ne date – ljute se, a ako im njihov naum ili to nešto što pokušavaju sami ne uspije – ljute se još više, i to na sebe. U ovoj fazi polako počinju pokazivati i osjećati razočaranje.
Ovo je poznata faza “ne”, ali postoji još nešto što je sada svojstveno, a to je da ni sami ne znaju jesu li veliki ili mali pa vrludaju od onoga da sami žele rezati hljeb do onoga da vam jasno priznaju da su sada mali i žele da ih nosite.
Uprkos svadljivosti, ako nisu dobili šta žele ili ako se baš zainate s tim svojim slavnim “ne” – evolucija im je podarila sposobnost da ostanu neodoljivo slatki. I izuzetno su svjesni toga da su jako slatki. O da, sada već dobrano manipulišu svojim šarmom i snagom svoje volje da se stvari postave onako kako su oni zamislili.
Uz to, još uvijek nemaju razvijen osjećaj dijeljenja, pokazuju čak i ljubomoru ako nekom drugom posvetite više pažnje, a polako počinju osvješćivati i neke skrivene fobije i strahove.
Kakva im podrška treba?
Ako im sada dozvolite da tako slatko sprovode isključivo svoju volju, zapamtite da neće zauvijek biti takvi. Uostalom, oni se trude biti dobri i raditi sve kako treba i to zato da od vas, roditelja, dobiju podršku, pohvalu i osmijeh. Oni nisu po prirodi zločesti. Ponekad su nestašni, a ako žele raditi nešto ne smiju, to je samo zato što još uvijek nisu svjesni opasnosti ili jednostavno ne razumiju činjenicu da se to nešto tako ne radi.
Zato sa njima budite nježni, strpljivi, vodite ih i ne zadajte im previše pravila. Radije imajte dva-tri jasna pravila, kojih ćete se držati uvijek i svuda! S obzirom na to da ćete u ovoj fazi i vi i dijete često koristiti riječ “ne”, neka vaše “ne” češće bude preinačeno u: “nemoj to, ali svakako možeš ovo”. Tako će da nauče da svako “ne” ima dobru alternativu.
Dajte im dovoljno slobode i prostora za igru po njihovim pravilima – oni sada intenzivno uče i nema baš ništa loše u tome da sami dolaze do zaključaka i rade po svom.
Rutina je sada izuzetno važna, a da bi svaki korak odradili bez moljakanja i cviljenja, dajte im izbor te svaku radnju koju od njih očekujete najavite unaprijed: “još se malo igraj pa ćemo ići spremiti igračke prije spavanja”.
Četiri godine
U ovoj dobi djeca postaje sve više kritična i sve više dijele ljude, stvari i situacije na dobre i loše. Isto tako postaju kritični i prema sebi te sve više spoznaju moć vlastitih riječi kojima pokušavaju kontrolisati, čak i izvrtati situaciju u svoju korist.
Takmičarski duh im postaje sve važniji, a ne libe se ni lagati da bi malo ukrasili istinu i pokazali se u nekom super herojskom svijetlu. Još uvijek istražuju svoju samostalnost te sve više pokušavaju pomijerati granice roditeljskih odluka.
Već sada počinju osjećati da roditelji nekada nisu fer, jer im ne daju sve što žele, a jako ih frustrira ako im ne daju nešto za što oni sami smatraju da su sada već dovoljno veliki. Zato njihove igre postaju sve odmetnutije i odmetnutije, iako će biti trenutaka, naravno, kada će vas pažljivo slušati i biti najbolja djeca na svijetu.
A, kako rastu i kako o svijetu znaju sve više, tako rastu i njihovi realni strahovi: od mraka, likova o kojima im pričamo kroz priče, likova koje vide na televiziji ili internetu.
Kakva im podrška treba?
Kada postavljate pravila, obavezno im objasnite čemu ta pravila služe, šta njima želite postići, kao i to šta bi se dogodilo kada pravila ne bi bilo. To ne znači da će oni sve odmah razumjeti, ali će s vremenom zadovoljiti svoju želju za znanjem i polako početi shvatati kako funkcioniše svijet.
Ako možda do sada niste primijetili veliku dječju tajnu – otkrićemo vam je: dijete, a posebno u ovoj dobi, ima nevjerovatnu želju da vas čini sretnim. Čak i kada napravi nešto “veliko”, a posljedice su te da vi morate da spremate i čistite, podarite im osmijeh i ohrabrujte njihovu samostalnost. Oni su zaista imali najbolju namjeru.
Nemojte vikati na njih, ma zapravo, čak i onda kada zaista zabrljaju, uprkos tome što ste im milion puta rekli da to ne rade, ne vičite i ne ljutite se. Imajte strpljenja i objasnite im. Oni sada već znaju dosta i o posljedicima koje donosi njihovo ponašanje pa imajte strpljenja da nastavite da im objašnjavate. Uostalom, to je sada vaš najveći zadatak – budite dosljedni i u pravilima i u njihovom tumačenju, odnosno razgovoru.
Pet godina
Ovo je doba kada pravila postaju fleksibilna jer oni stalno pomijeraju granice. Ne nužno u lošem smislu. Neka pravila možda više ne vrijede jer su sada već veliki, a neka će vrlo vješto početi izbjegavati i čak vam argumentovano reći da tako nešto više nema smisla.
Sada će već konstantno tražiti partnera za igru, za takmičenja i rivalstva, gdje će pak uvijek željeti da budu pobjednici i da se igra po njihovim pravilima.
Dakle, u ovoj dobi već jako dobro znaju čemu služe pravila, a ako ona neće biti na njihovoj strani, pokušaće ih promijeniti u svoju korist. Mali mudraci – šta drugo reći.
Ova faza odrastanja karakteristična je i po početnim empatijama i shvatanjima kako ljudi nisu isti, kako drugi razmišljaju drugačije. To je faza i dobrovoljnog dijeljenja s drugima, iako su najdraže stvari još uvijek mali problem, ali ako shvate, na primjer, da će doživjeti kritiku od drugih ako ne posude svoju najdražu igračku, daće je samo da izbjegnu taj osjećaj kritike od drugih.
Dakle, djeca sazrijevaju, a sazrijeva i njihov smisao za humor. Počinju lagano smisleno zezati sve oko sebe i definitivno se počinju praviti jako pametni.
Kakva im podrška treba?
U ovom uzrastu, djeci treba mnogo ohrabrenja da se igraju, da razvijaju svoju maštu, smisao za timske igre, boravak u prirodi, na zraku, sport. Sada im treba puno kretanja i puno društva gdje će razvijati svoje komunikacijske vještine, empatiju, učiti se zajedništvu, kompromisima, pobjedama i porazima.
Iako su u ovom uzrastu već poprilično veliki i samostalni, nikako ne zanemarujte njihovo društvo – ovo je period kada stičete ulaznicu u njihov svijet – razgovarajte sa njima što više, upoznajte ih s osjećajima, jer su sada već spremni spoznati da nije sve crno ili bijelo.
Što se tiče pravila, i dalje se držite osnova: pravila nikada ne smije biti previše niti smiju biti komplikovana, a ako im želite usaditi dobre radne navike, sada je dobar pristup “podmićivanja”: “ako mi pomogneš da pospremim sto, moći ćeš dobiti fini desert!”
Šest godina
Iako su sada već zaista “veliki” i igraju se već svakakvih strašnih igara, dječaci pogotovo, noć i mrak donose im prave strahove. Noćne more su dosta česte u ovoj fazi razvoja, a one čak ne moraju uključivati duhove i čudovišta, već neke stvarne životne prilike, jer ako su do sada spoznali kritiku – sada je se počinju polako plašiti.
U ovo predškolsko doba djeca se polako počinju pripremati za to novo životno razdoblje, a kako još uvijek nisu zaista veliki, tako ih ni roditelji još uvijek ne gledaju kao velike. A to ih frustrira, što donosi nove faze ispoljavanja bijesa i plača, postaju razdražljivi i sve više vas počinju na neki način ucjenjivati.
Guranje granica još nije završilo, a to je djelimično zato što se još uvijek dosta traže i teže tome da budu dobri u svemu pa si tako uzimaju za pravo da sami odlučuju o sebi.
Kakva im podrška treba?
Svakodnevno ih podstičite na samostalnost i na nova iskustva, i svakako ih pohvalite za svaki njihov trud. To im je nagrada od vas, mada već ionako postaju svjesni jesu li u nečemu dobri ili ne. No, koliko god to znali i sami, vaše će im bodrenje podsticati samopouzdanje, što je vrlina koja im je itekako potrebna.
To ne znači da ćete ih hvaliti običnim frazama, već ciljanim pohvalama za svako pojedino djelo koje naprave kako treba. To će im jako dobro doći za životno razdoblje koje je pred njima i s kojim, uprkos tome što će i dalje biti mali, dolazi kraj njihovog prvog, nevinog i slatkog djetinjstva.
