Počinjemo od bebe koja je stigla u dom i donijela radost. Ona treba lijepo da napreduje – prije svega u težini, pa evo nekih tipičnih zabluda koje su vezane za ishranu novorođenčeta.
Poslije svakog podoja, potrebno je bebi dati malo vode – mlijeko može da bude «prejako» za bebu u prvim nedjeljama života.
Potpuno pogrešno, i odavno napušteno!
Bebi koja sisa – ne treba voda poslije podoja! Mamino mlijeko ima sve što je bebi potrebno, pa i vodu. Zdrava beba ne prekida dojenje dok se dobro ne najede, a kada se najede – ne treba joj ništa osim zdravog sna ili mamine i tatine ljubavi.
Voda, data poslije podoja, samo zauzima nepotrebno mesto u bebinom stomaku i može da dovede do bljuckanja ili povraćanja.
Nema veze što je prošlo tek sat vremena od prethodnog podoja, čim dijete plače – znači da je gladno. Zato mu «gurni siku», pa nek’ se dobro najede.
Ovaj «stručni savjet» nije dobar, jer bebe ne plaču samo kada su gladne. Ako je beba lijepo jela, mogućnost da je gladna poslije sat vremena – praktično je nikakva.
Pa zašto onda plače?
Može da plače zato što traži da se presvuče ili ima kolike (grčeve). Ovo drugo je ubjedljivo najčešći razlog plakanja poslije podoja kod beba koje nemaju zdravstvene probleme (bez povišene temperature i drugih simptoma, a lijepo jedu i spavaju).
Ako bebi koja ima grčeve date «siku» kada nije gladna, samo pogoršavate situaciju! Tada beba «cokće» na bradavici, umjesto mlijeka (koje joj ne treba) guta vazduh, koji se nagomilava u crijevima i pogoršava grčeve.
Zato, ako beba plače poslije podoja, prvo provjerite stanje u peleni, a potom je nježno «nosajte» i smirite.
Ukoliko beba već mora da se dohranjuje – najbolje je da se odmah koristi bočica sa «cuclom». Jer, to je najbrži način da se nahrani.
Nažalost, ovo nije dobro za bebu!
Dohranjivanje bebe (kada za to postoje medicinski razlozi) «na flašicu» jeste najbrži način da se nahrani, ali i najbrži put ka potpunom prestanku dojenja! Jer, kada beba sisa, ona mora da se dobro pomuči kako bi izvukla mlijeko iz bradavice. Ovo je najvažnija stvar i za bebu i za mamu, kojoj ovaj bebin «trud» omogućava proizvodnju mlijeka (laktaciju). Nema boljeg podsticaja za laktaciju od sisanja!
Međutim, kada bebi date flašicu – ona lako, bez truda izvuče mlijeko. To brzo nauči, pa neće da se muči da sisa, kada zna da je poslije čeka fast food iz flašice. Tako beba provodi sve manje vremena na «siki», što polako smanjuje stvaranje maminog mlijeka, pa dojenje polako prestaje.
Ovo, naravno, nije dobro za bebu. Zato je jedini dobar način dohrane «na kašičicu», a ne «na flašicu». To traži malo više strpljenja i truda, ali će sačuvati mamino mlijeko, za koje nema zamjene!
Već sa mjesec dana života, bebi treba dati rižu za večeru – bolje će da spava.
Ovo se pre dvadesetak godina često savjetovalo mamama, iako je i tada bilo potpuno neopravdano!
Bebin organizam, pa i organi za varenje su «satkani» za mamino mleko! Zato se odavno zna da u prvih šest mjeseci bebinog života ništa nije potrebno osim majčinog mlijeka!
Riža je dobra hrana, ali u drugoj polovini prve godine života, a ne u drugom mjesecu!
Neko će, možda, reći: «Ali, na kutiji piše da može da se daje». Naravno da piše, proizvođač ima snažan ekonomski interes da se proda što više proizvoda! Ipak, ogromna većina uglednih kompanija koja se bavi proizvodnjom hrane za bebe ne savjetuje rano davanje pirinčanih kaša!
To da li će beba bolje da spava ili ne, ne zavisi od pirinča, već od bebinih potreba za mlijekom. Nije riža zamjena za mamino mlijeko, i ne može da bude! Ima vremena, rižina kaša će doći na red.
Čim beba uđe u drugi mjesec, treba joj izbaciti noćni podoj – neka se dere koliko hoće. Treba samo biti uporan, pa će beba prestati da plače, ali i da sisa noću.
Potpuno pogrešno!
Beba traži da jede onda kada je gladna, a u prvim mjesecima života, noć je takođe vrijeme za jelo! Dok beba ne «ojača», nema dovoljan kapacitet stomačića, pa ne može dobro da se najede za večeru. Zato se budi noću da jede!
Ako bebi u prvim mjesecima života uskratimo noćni podoj, to je ravno izgladnjivanju, a ako je pustimo da dugo i neutješno plače – to je varijanta zlostavljanja! Zato pustite bebu da sama izbaci noćni podoj kada za to dođe vrijeme, a «noćno vaspitavanje» treba ostaviti za kasnije!
Autor: dr Tatjana Vukomanović
Moj pedijatar
