Da li roditelj može biti previše dobar? Puno je mama koje misle da pretjerano razmazuju svoju djecu jer im organizuju život. Tu su posjete parkovima i interesantnim mjestima svakog vikenda, svakodnevno čitanje, angažovanje na različitim radionicama u školici i van nje, provjeravanje domaćih zadataka, vožnja na vannastavne aktivnosti, zajednički porodični obroci i sl. Međutim, izgleda da djeca čiji roditelji nisu toliko angažovani izrastaju u mnogo sigurnije i nezavisnije osobe. Ako ste i vi to pomislili za nekog drugara ili drugaricu vašeg djeteta sigurno ste se zapitali da li su sva organizacija i trud uzaludni.
Kako da znate da li se pretvarate u roditelja koji se pretjerano miješa u život svog djeteta? Pročitajte ovih 7 znakova na koje su ukazale čitateljke sajta popsugar.com:
Preterano hvalite svoje dijete
Jedan od najsigurnijih znakova da pretjerujete je kada primijetite da stalno hvalite svoje dijete, umjesto da to radite ponekad.
Djeci jesu potrebna ohrabrenja, ali roditelji nekad pretjeraju. Kao da imaju “nesvjesnu, neprekidnu potrebu da hvale i nagrađuju svoju djecu”, kaže jedna mama. Ona objašnjava: „Mislim da je jedini period kada je djeci potrebno više pohvala jeste onaj kada su sasvim mala, onda kada uče šta je ispravno, a šta ne. Tada im pohvale pomažu da uče. Međutim, ako roditelji pretjeraju i hvale djecu svaki put kada nešto urade, pogotovo ako je to nešto što su uradili po hiljaditi put, ne čine im nikakvu uslugu.”
Pretjerujete sa materijalnim nagrađivanjem
Dok neki roditelji pretjerano hvale svoju djecu, drugi ih razmaze pružajući im previše materijalnih stvarčica. Jedna mama je ovo shvatila kada je njen devetogodišnji sin jasno izrazio nezadovoljstvo novogodišnjim poklonom. Objasnio je kako nije dobio ono što je zaista želio i iskritikovao ono što je dobio. Ova mama je tada shvatila da svojoj djeci pruža previše:
„Ja sam majka koja nosi rančeve svoje djece, koja im kupuje igračke kako bi ih podmitila da se ponašaju pristojno u radnji! Morala sam ovo da promijenim, da se više ponašam kao roditelj, a manje kao pomoćnica.”
Pošto se zaklela da neće dozvoliti da joj djeca ikada više budu nezahvalna za novogodišnje praznike, smanjila je broj poklona tokom godine, a smanjila im je i slatkiše, kako bi mogli zaista da uživaju u njima u posebnim prilikama.
Niska očekivanja
Imajući u vidu obilne školske i vanškolske aktivnosti, neki roditelji oklijevaju da zadaju još više odgovornosti svojoj djeci. Međutim, loš rezultat niskih očekivanja od naše djece je to da ćemo mi kao roditelji raditi stvari umjesto njih.
Niska očekivanja od djece uz pretpostavku da će sjajni rezultati ipak doći, jedna je od čestih roditeljskih zabluda i najčešće je vezana za školu.
Premalo dužnosti
U redu je da očekujemo od naše djece da budu odgovorna za neke zadatke čije obavljanje odgovara njihovom uzrastu.
Od malena mnogi zadaci u kuhinji su odlični za djecu. Ona su sposobna i rado se prihvataju zadatka da donesu svoje tanjire do sudopera kada završe sa obrokom, da pospreme sto, da izbace đubre i da pomognu pri kuvanju, kao i da, naravno, nauče da počiste za sobom nered koji su napravila.
Jednom kada izbijete sebi iz glave uvjerenje da su to stvari koje samo vi možete obaviti na vrijeme, shvatićete da ste povjeravanjem odgovornosti djeci uštedili sebi značajnu količinu vremena.
Povećavanje broja obaveza djeci pruža im najbolje šanse da postanu nezavisni, samostalni, odrasli ljudi. Što više djeca uče da obavljaju svoje zadatke i sama donose odluke, veće su šanse da će voditi produktivniji život.
Često se ponavljate
Jednom kada podijele obaveze, neki roditelji često prave jednu grešku – učestalo ponavljaju uputstva djeci šta treba da rade. Djeca nisu roboti koji će poslušati svaku naredbu, kaže jedna mama. Ona priznaje da ponekad sa svojim četrnaestogodišnjakom i petnaestogodišnjakom pravi grešku i svjesna je toga da im neprestano govori „uradi to i to”:
„Kada će naučiti da, kada vide da nešto treba uraditi, prosto samo to i urade?”, pita se ona.
Ipak, shvata da treba malo da popusti ako želi da odgoji odgovorne odrasle osobe.
„Mene su navikavali da budem nezavisna od malih nogu. Kad sam morala i kad roditelji nisu bili pored mene, znala sam šta da radim.”
Pomažete djeci bez pitanja
Većina roditelja bi pomogla svojoj djeci na prvu loptu, ali nekoliko čitalaca savjetuje da bi ipak bilo mudrije napraviti korak nazad i sačekati da djeca sama zatraže pomoć. Jedna učiteljica kaže da današnji roditelji čine previše za svoju djecu, a da to nije neophodno.
„Vidim kako roditelji nose rančeve svoje djece i sve češće viđam mame i tate koji prate djecu do učionice i prave im društvo dok ne zazvoni za čas,” kaže ona.
Iako priznaje da je vrlo teško ne bdjeti nad njima stalno, ipak, kao neko ko radi na univerzitetu, ona ne podržava takvo ponašanje:
„Vrlo je frustrirajuće gledati kako roditelji zahtijevaju previše od svoje djece, kako prave izbore umjesto njih i osporavaju njihove odluke samo zato što smatraju da nisu bili dovoljno uključeni u proces njihovog donošenja ili zato što se prosto ne slažu sa izborom svog djeteta.”
S druge strane, kad roditelji dozvole svojoj djeci da samostalno donose odluke, često shvate da su ona snalažljivija nego što su mislili. Nije sve u onome što si uradio za svoju djecu, već šta si naučio svoju djecu da urade za sebe.
Pokušavate da spriječite svaku grešku
Naravno, kada samostalno donose odluke, djeca će praviti i greške, ali je zdravo da se greška napravi dok je dijete bezbijedno.
„Oba moja djeteta se paze u blizini šporeta, vrata i fioka. To je zato što sam ih pustila da ih isprobaju kada su imali po šest mjeseci. Čim su bili sposobni da otvore i zatvore fioke, dozvolila sam im da ih zatvaraju (ne previše snažno, naravno), dok su im prsti bili između”, kaže ona. „Umjesto da ih po svaku cijenu čuvam od opasnosti, pustila sam ih da iskuse posljedice (pod uslovom da nije prijetnja zdravlju). Sada znaju šta će se desiti kada pipnu vruć napitak. Kad padnu, znaju da treba sami da ustanu.”, kaže jedna mama.
Napokon, mame i tate mogu izbjeći pretjerano miješanje u život svoje djece tako što će ih podržavati. Biti previše angažovan oko svoje djece, kao i biti potpuno isključen iz svih njihovih aktivnosti, dva su ekstrema koja su podjednako loša. Balans je ključna komponenta u odnosima između roditelja i djece.
„Biti previše zaštitnički nastrojen je česta greška koju roditelji prave”, priznaje jedna majka i kaže da kada sklopi oči, ona pomisli, „Svijete, molim te, budi blag prema mom djetetu”, ali brzo shvata, da svijet nikada neće biti blag, već samo – stvaran, i da će ona, ako pokuša da zaštiti svoje dijete od tih izazova, svom djetetu takođe uskratiti i nagrade koje bi dobilo da ih je samo savladalo.
Autor: Patriša En Tom, popsugar.com
Izvor: Najbolja mama na svetu
