Bebe uče i prije rođenja, naročito u posljednja tri mjeseca trudnoće tako da možemo da ih umirimo ili pobudimo kada se rode na isti način kako su to mame radile dok su bebe bile u stomaku: milovanjem ili nježnim lupkanjem, ljuljanjem ili nošenjem, kretanjem koje im je već poznato.
Još dok je beba u stomaku njen razvoj između ostalog zavisi i od fizičke aktivnosti majke. Ako zbog određenih okolnosti žena mora da miruje, njena beba će takođe biti manje aktivna.
Zato je važno da trudnice koje ne smiju da idu na posao, puno se kreću ili rade nešto teško znaju da je neophodno da se umjereno kreću po kući ili odlaze u kratke šetnje napolju kako bi podstakle svoje bebe na aktivnost.
Ili ako moraju da leže u krevetu onda češće mijenjaju položaj, okreću se sa jedne na drugu stranu, izvode lagane vježbe koje ni na koji način neće ugroziti trudnoću.
Bebe koje su neaktivne u stomaku često su i nakon rođenja previše mirne i slabo zainteresovane za interakciju sa roditeljima i okruženjem.
Nasuprot tome, ako je žena stalno aktivna, u pokretu je, rijetko se odmara, njena beba će veći dio vremena takođe biti aktivna, nekada i preplavljena hormonima stresa pa će često biti uznemirena i kada se majka umiri.
Ovim bebama će biti teško da se umire kada se rode jer nisu imale dovoljno iskustava odmaranja u stomaku. Nekada imaju problem da se uspavaju ili se često bude i mogu da se smire samo dok ih roditelji nose u rukama i šetaju sa njima.
Bebe uče i prije rođenja, naročito u posljednja tri mjeseca trudnoće tako da možemo da ih umirimo ili pobudimo kada se rode na isti način kako su to mame radile dok su bile u stomaku, milovanjem ili nježnim lupkanjem, ljuljanjem ili nošenjem, kretanjem koje im je već poznato.
Da bi dijete učilo potrebno je da prvo postigne optimalno stanje pobuđenosti, spremnosti za akciju.
To znači da prije svega mora da bude sito i naspavano a zatim dovoljno smireno i zainteresovano da uči nešto novo.
Tu je roditelj ili odrasli koji brine o detetu da vodi računa o pravilnim ritmovima spavanja i hranjenja kao i o aktivnostima primjerenim djetetu, njegovom uzrastu, razvojnim potrebama ali i specifičnim karakteristikama samog djeteta.
Svako dijete ima jedinstveni način kako prima i obrađuje informacije koje dolaze iz spoljašnjeg okruženja ali i iz njega samog i kako prilagođava svoje ponašanje u obliku odgovora na stimulanse.
Neka djeca bolje reaguju na vizuelne, druga na auditivne a treća na taktilne doživljaje. Tako će prvi najradije da gledaju nešto, drugi da slušaju a treći da dodirom upoznaju nove stvari.
Ukoliko dijete nema posebno izraženo izbjegavanje nekog načina primanja informacija, ili nema jaku potrebu da isključivo na jedan način doživljava predmete i ljude već ima samo preferencu prema jednom od sistema preko koga najviše uči, znači da se radi o uravnoteženom senzo-motornom razvoju.
Uloga roditelja i odraslih koji brinu o djetetu je da tu individualnost uoči i da je poštuje kada aktivno stimuliše dete.
To se odnosi na uređenje okruženja u kome dijete boravi, prostor, igračke koje mu nudimo, ritam hranjenja, spavanja i budnosti. Prostorija u kojoj dijete provodi najviše vremena kada je budno mora da bude prilagođena njegovim potrebama da istražuje u skladu sa njegovim uzrastom.
Djeca do 3-3.5 godine uče senzo-motorički, znači da sve sa čim su u kontaktu mora prvo da prođe kroz njihova čula a to su čulo vida, sluha, dodira, mirisa, ukusa, ravnoteže, osjećaja tijela u prostoru (propriocepcija).
Zato je važano da okruženje bude pripremljeno na način koji odgovara djetetovoj individualnosti kako bi njegov razvoj tekao uravnoteženo.
Svako prenaglašavanje određenih stimulacija koje nisu u skladu sa djetetovim potrebama i načinom na koji ono uči nove stvari može da poremeti djetetov razvoj.
Kada govorimo o aktivnoj stimulaciji to nikako ne znači da dijete neprestano treba podsticati da nešto radi, kupovati mu edukativne igračke ili ga voditi na određene aktivnosti kojih je danas previše i često mogu negativno da utiču na dijete.
Naročito ne treba dijete zatrpati gomilom igračaka, slikovnica i ostaviti ga da se u tome mnoštvu samo snalazi ili ga prepustiti nekom vidu zabave.
Aktivna stimulacija podrazumijeva prije svega dobro poznavanje djeteta, njegovih sposobnosti i preferenci, poznavanje razvojnih potreba na određenom uzrastu i omogućavanje djetetu da se razvija na zdrav i uravnotežen način u sretnu i samostalnu osobu.
Snežana Milanović, dipl.fizioterapetut
SI pedagog
Centar za korektivnu gimnastiku
Izvor: mojpedijatar.co.rs
