Pisanje je jedan mađioničarski posao. Ta magija i igra riječi, koja me je u djetinjstvu obuzela i očarala, zauvijek traje u meni – kaže Ljubivoje Ršumović, dječačić od 75 godina i jedan od najvećih pjesnika današnjice.
– Prema mlađem bratu i meni tata je imao ispravne pedagoške metode zato što – nek mi Bog oprosti – nije imao svoje roditelje. Njegova majka je umrla na porođaju sa 18 godina, a posle tri dana i otac. Prababa Anika mi je pričala da je presvisao od tuge za suprugom. U stvari, umrli su 1918. godine kada je 70 miliona ljudi u Evropi umrlo od španske groznice. Ali meni više odgovara verzija da je Ljubiša umro od tuge za Ivankom. Tako ja za sva vremena imam babu od 18 godina i dedu od 19. Odrastao sam na selu, a na selu se rađaju djeca ljudi, a ne djeca kućni ljubimci, kakav je slučaj sa gradskom djecom. To znači da smo brat i ja bili potrebni porodici i od malih nogu dobijali zaduženja u kući i na polju – objašnjava Ršumović.
Iako mlađi, brat je više radio, a Ršum se izvlačio da bi pisao pjesme. Vadio se na bolešljivost budući da je sa četiri godine preležao tešku upalu pluća.
– Sjećam se, oblačili su mi potkošulju natopljenu kozjim lojem, jer se tako nekada liječila upala pluća. Zbog neprijatnog mirisa koji sam širio oko sebe bio sam prilično usamljen (smijeh). Upalu pluća sam okrenuo u svoju korist, pa umjesto da radim u polju, pisao sam stihove – objašnjava uvijek vedri i nasmijani Ršum.
A U NASTAVKU PROČITAJTE ŠTA O NEKIM TEMAMA KAŽE POPULARNI RŠUM:
• KUĆA
Otac mu je govorio da svaki čovjek za života mora da zasadi dva voćnjaka i da sagradi dvije kuće. Za voćnjake ga je poslušao, ali ne i za kuće. Sagradio je čak pet!
– To su zapravo tri kuće i dva stana, ali, dobro, jeste pet krovova nad glavom. Imam tri sina i troje unučića, a uskoro, daće Bog, i četvrto. Nisam ja te stanove i kuće pravio za sebe nego za sedam građana Srbije. I oni će, nadam se, učiniti nešto za svoje potomstvo – priča Ršumović.
• VIKENDICA
Svojevremeno, dok su mu sinovi još bili mali, porodično su pravili kućne novine „RŠUM“, što je značilo: Radostan, Šaljiv, Uman, Mudar. To su bile novine za pokazivanje gostima, a koštale su: jedan osmijeh.
Kaže da je na taj način želio da nagovori svoju djecu da ostanu djeca celog života.
Izgleda da je uspio u tome. I danas kada se porodično okupe, sve zvoni od smijeha, šale i radosti. Najčešće se sastaju u kući u Baćevcu, 30 kilometara od Beograda.
– Vikendica se nalazi u šumi, među pticama, vjevericama i fazanima, što je dobro, ali nažalost i među lopovima, što nije baš dobro. Svaki put kad idemo tamo, strijepimo da ćemo naći sve razvaljeno i odnijeto. Kuću smo pravili sa mnogo ljubavi kao što se pravi gnijezdo – priča Ršum i opisuje svu ljepotu čarobnog trenutka kada u zoru izađe iz kuće i bos stane na zemlju.
• STIHOVI
Generacije i generacije su iz njegovih stihova saznavale da „ima jedna pećina stroga u kojoj živi babaroga“, te da je miš čim je dobio grip sjeo u džip i „prevalio put dugačak da ga pregleda doktor mačak“. Učili smo od Ršuma, pored ostalog, i to da „djecu ne donose rode, već ih rađaju majke“, a njegova pjesma „Djeca su ukras svijeta“ postala je dječja himna.
– Ne dijelim ljude na djecu i odrasle. Sve su to ljudi, samo su jedni mali, a drugi malo veći. A što se pameti i inteligencije tiče, često su ovi mali pametniji i inteligentniji. Tako sam smislio poslovicu: Odrasli nisu dorasli djeci – kaže Ršumović.
Na pitanje kako vaspitavati djecu, odgovara stihom:
„Dijete treba da posmatraš,
al‘ mu nemoj na put stati,
što ga prije čovjekom smatraš,
prije će čovjek i postati.“
Izvor: Balkan press
