Većina roditelja misli da ni u čemu ne griješi kada je vaspitanje djece u pitanju, ali naučnici kažu da kada su u pitanju kazne za određeno ponašanje roditelji i te kako ne znaju šta treba da rade.
Većinu vremena odrasli ne mogu da se kontrolišu pa kažnjavaju djecu i više nego što ona to zaslužuju. To onda ima negativne posljedice po dijete pa ono razvija strahove i stereotipe zbog čega mu je mnogo toga u životu teže da uradi. Eksperti savjetuju da se u tim trenucima poslužite nekom od sljedećih taktika.
Ako dijete nije imalo zlu namjeru, ne treba da ga kaznite
U većini situacija djeca ne žele nikoga da povrijede, već samo žele da otkrivaju nove stvari. Kada dijete želi da uči, podržite ga. Kada kažnjavate dijete zbog nekih nesrećnih okolnosti koje su se iznenada desile, onda dijete izrasta u neodlučnu osobu.
Prijedlozi i naređenja su dvije različite stvari
Ove situacije se nazivaju stereotipne akcije. Roditelji misle da su tradicionalni načini vaspitanja najbolji jer su tako postupali i njihovi roditelji. Ali, postoji ogromna razlika kada kažete “Mislim da ne treba da igraš tu igru” i “Nemoj da igraš tu igru”. Ukoliko dijete ima jaku ličnost ovo ga neće mnogo pogoditi, ali ukoliko je osjetljivo onda će ga i te kako povrijediti. Kada porastu, slušaće naređenja svih ljudi koje poštuju – iz straha od posljedica.
Kazna ne smije da bude emotivna
Ako je dijete neposlušno, neki roditelji se ljute i ne mogu da se kontrolišu čak i ako vole svoje dijete. To je često posljedica velikih očekivanja koja roditelji imaju od djece, a kada se ta očekivanja ne ispune, roditelji se ne osjećaju zadovoljno. Takve emocije treba potisnuti.
Javno kažnjavanje je neprihvatljivo
To ponižava i vrijeđa djecu, a čini ih da se pored toga osjećaju bijesno. Tako će se dijete uvijek osjećati postiđeno, poniženo ukoliko se situacija ponavlja. Kasnije mogu da postanu u potpunosti zavisni od mišljenja drugih ljudi.
Ispunite svoje prijetnje
Ako obećate djetetu da ćete ga kazniti onda to i uradite. Obećanje da ćete izvesti kaznu je gore nego ne kazniti dijete uopšte. Djeca brzo uče da su to samo prazne riječi koje njihovi roditelji koriste i sa time se mire.
Kada ne znate ko je kriv, kaznite sve
Ako niste sigurni koje od dvoje ili više djece je krivo za neki nestašluk, kaznite oboje ili sve. Tako se djeca neće osjećati odvojeno, a ni krivac se neće izvući.
Djeca treba da odgovaraju za sadašnje nestašluke, ne i za one od prije
Jedna od najvažnijih taktika je kazna – oproštaj – zaborav. Dijete koje je stalno pod kaznom jer je nešto uradilo prije, ne može da bude jaka osoba.
Kazna treba da bude u skladu sa godinama i hobijima
Sistem kažnjavanja treba da bude jasan i izbalansiran. Nemojte da dajete iste kazne i za loše ocjene i za slomljeni prozor. Male stvari zaslužuju male kazne, a veliki nestašluci zahtijevaju veće kazne.
Ne koristite loše i uvredljive riječi
To se dešava kada su ljudi veoma emotivni. Mnogi roditelji ni ne primjećuju da rade to. Psiholozi predlažu neutralni rječnik. Osjetljiva djeca mogu da imaju problem sa samopouzdanjem zbog toga. Mogu da zapamte kada su im otac ili majka rekli koju uvredljivu riječ, a to je mnogo opasnije po djevojčice nego po dječake, pa vam savjetujemo da posebno sa njima budete oprezni.
