Pitate se kako podići optimistično dijete? Djeca koja vide čašu kao polupunu bolje se nose sa životnim izazovima – i srećnija su .
Postoji mnogo razloga da se podstakne optimizam kod djece, uključujući dugotrajne pozitivne uticaje na njihovo mentalno i fizičko blagostanje. Recimo, da li ste znali da je optimistima mnogo veća vjerovatnoća da će živjeti preko 100 godina? Evo šest savjeta koji će vam pomoći da im razvijete vedar pogled na život i odgojite optimistično dijete.
Ali kako odgojiti srećno i optimistično dijete?
Primijenite, za početak, ovih šest savjeta i posmatrajte efekte koje će imati i na ostatak vaše porodice.
1. Ako želite da vaše dijete bude optimistično dijete, prije svega prestanite da se žalite!
Melisa Baldauf često zatekne sebe kako glasno, dok vozi sinove, uzrasta od dvije i četiri godine, kroz kišu u Sijetlu, izražava brigu. “Nikada nećemo stići tamo”, govorila bi, ili “Uvijek krenemo kasno”.
Fokusiranje na negativne misli i frustracije klasični je pesimizam. Što više jadikujete zbog novca ili teškog dana na poslu, veća je vjerovatnoća da će vaša djeca naučiti isto.
Umjesto toga, pokušajte da pričate o stvarima koje se odvijaju u dobrom pravcu (“Danas je baš bilo dobro na poslu” ili “Danas sam imala divan susret u pošti”).
Tokom večere Džen Mekriri, majka iz Filadelfije, igra “ruže i trnje” sa svojim devetogodišnjim blizancima. Svaki učesnik otkriva najbolju i najgoru stvar koja im se dogodila tog dana. Cilj je da se usredsredite na pozitivne, umjesto da se vajkate oko negativnih stvari. Omiljeni dio za Mekriri je posljednji krug: “Svi iskažemo po jednu nadu za sutra”, kaže ona.
2. Postavite visoka očekivanja
Čak i prije nego što su joj sinovi pošli u vrtić, Prisila Bejker je počela da postavlja listu zadataka iznad prekidača za svjetlo u dječjim sobama, podsjećajući ih da srede krevet, da se obuku, operu zube i urede sobu.
“Nije im bilo dozvoljeno da dođu na doručak dok ne obave sve zadatke”.
Bejker je brzo shvatila da njeni momci takođe imaju koristi od rutine. “Sišli bi dole svi uzbuđeni i rekli: ‘Mama, stvarno smo dobro namjestili krevet. Dođi provjeri’. Osjećali su se tako ponosno”, kaže ona.
Djeca neće razviti optimističan “mogu da uradim” stav, ako nemaju priliku da dokažu svoju vrijednost. “Povjeravanje zadataka djeci čini da se osjećaju sposobnim”, napominje profesor Tamar Čanski, dječji psiholog i autor knjige “Oslobađanje djeteta od negativnog razmišljanja”.
Dužnosti moraju biti primjerene uzrastu, pošto je poenta da djeca uspiju da ih ispune. Dvogodišnjak može da pokupi svoje igračke, trogodišnjak može da stavi prljavu odjeću u korpu, četvorogodišnjak može da nosi tanjir do sudopere, petogodišnjak može da isprazni kantu za smeće, a šestogodišnjak može da sortira veš.
3. Podstičite razumno preuzimanje rizika
Svi se borimo s tim koliko da zaštitimo našu djecu od povređivanja (ili osjećaja povređenosti). Krajnje je neugodno pred prijateljima pasti sa prečki sa kojih treba da visite ili da se pridružite hokejašima kada ne znate da kližete, pa je sasvim prirodno da želite da zaštitite svoje dijete od ovakvih situacija.
No, obeshrabrivanje da se bavi aktivnostima u kojima možda nije tako uspješan kao druga djeca podriva djetetovo samopouzdanje, a ohrabruje pesimizam.
Jednostavno, morate da počnete da popuštate uzde, naglašava porodični savjetnik doktor Majkl Tompson, autor knjige „Porodična bolest i sreća: Kako odvojenost od roditelja može pomoći djeci da rastu“.
Dozvolite vašem predškolcu da se samo igra u dvorištu ili da bez vas ide na izlet sa vrtićem. Vremenom, povećavajte rizike, poput penjanja na kameni zid ili odlaska na kampovanje s noćenjem. “Ne želite da se vaše dijete plaši da proba nove stvari”, kaže dr Tompson. “Želite da dođe kući i kaže: Mama, uspio sam!”
4. Ako želite optimistično dijete, malo sačekajte prije nego što reagujete
Kad je doktorka Rejvič čula da je vršnjakinja nazvala njenu ćerku debelom, prva pomisao joj je bila da pozove roditelje djevojčice, ali se tu zaustavila. “Željela sam da naučim Šejnu da sama bude svoj zastupnik”, kaže ona, pa su razmatrale šta bi Šejna mogla da kaže sljedeći put u takvoj situaciji.
Kada se situacija ponovo dogodila, Šejna je imala pripremljen scenario: “Broj jedan, nisam debela. Broj dva, to nije lijepo reći prijatelju.”Druga djevojka se izvinila, a Šejna je došla kući osjećajući se osnaženom.
Ograničavanje zaštitničkog poriva “mame medvjedice” zahtjeva ogromnu samokontrolu. Kada vaše dijete pokušava da izgovori novu riječ ili dugo uklapa dio u slagalicu, lako je brzo intervenisati. “Ali puštanje da dijete pokuša da rješava stvari bez vaše pomoći povećava njegov osjećaj dovršenosti zadatka i čini ga optimističnijim u odnosu na to šta će moći da učini u budućnosti”, kaže dr Rejvič.
5. Prihvatite borbu
Kada se moja Bler, prvak, trudi nad radnim listom, često uzvikuje u razočaranju: “Ja sam loša u matematici!”. Nažalost, i samo jedan neuspjeh može biti dovoljan da se u djetetu zakuva trajni osjećaj vlastitih nedostataka: “Nisam pametan”, “Nula sam za fudbal”, “Ne umijem da crtam”.
Da biste spriječili donošenje ovakvih zaključaka, pokušajte da promijenite djetetovu perspektivu, kaže psiholog dr Endru Šate, kreator programa obuke za nošenje djece sa izazovima.
Da biste pozitivno preusmjerili njegove misli, možete reći: “Novi sportovi su u početku teški za učenje”, ili “Znam da još ne možeš da očitaš vrijeme, ali moći ćeš.”
Stavite mu do znanja da on nije jedini (“Mnogo djece u tvom razredu se osjeća frustrirano kao i ti “, ili “I meni je bilo teško kad sam počeo da učim oduzimanje”). Pomozite mu da očuva nadu navodeći druge vještine kojima je ovladao: “Sjeti se kada nisi umio da čitaš i koliko je to tražilo napora. Uspjećeš i u ovome!”.
6. Budite realni ako želite optimistično dijete
Kada se porodica Trejsi Rajnert preselila na Floridu, njen šestogodišnji sin Met imao je početnih problema da se uklopi. “Nemam prijatelje”, žalio se majci. Da bi ga ohrabrila, namjerila je da mu kaže: “Imao si puno prijatelja u Nju Džersiju, a kada djeca saznaju kakav si fenomenalan dječak, utrkivaće se da budete drugari.”.
No, ugrizla se za jezik jer nije htjela da mu da lažnu nadu. Pametan potez. “Djeca mogu da prozru takvu vrstu jačanja samopoštovanja”, kaže Dr Šate. Ironično, uvjeravanje vašeg djeteta da će sve ispasti odlično često ima suprotan efekat. “Optimizam zapravo zahtjeva da razmišljanje bude više realistično nego pozitivno”, dodaje dr Čanski. “Na taj način vaše dijete je spremno za sve sa čime se bude suočilo.”
Na kraju krajeva, ako djeca u Floridi ne bi počela da se druže sa Metom, on bi mogao da zaključi da on baš i nije tako sjajan momak. Umjesto toga, majka je s njim obavila iskreni razgovor.
“Izazov je preseliti se u novo mjesto i iznova početi”, objasnila je ona. “Za stvaranje prijateljstva potrebno je vrijeme.”Nakon toga je Met prestao da se žali i preduzimao je aktivne korake da riješi problem.
Zamolio je mamu da ga odvede do najbližeg igrališta nakon škole i da ga pusti da vozi bicikl po naselju kako bi upoznao djecu koja su živjela u blizini. U sljedećim sedmicama stekao je nekoliko novih drugara.
“Odjednom je shvatio da će stvar da profunkcioniše”, kaže Rajnert, “a kroz to je i mene naučio nekim stvarima o optimizmu.”
Izvor: Parents.com
Prevod: MamaKlik.com
