Roditeljski autoritet kod djece i kriza autoriteta: Kako se nositi sa djetetom koje viče i prkosi?

Kada dijete dođe u godine da prvi put ispolji svoju negativnu reakciju na nešto što mu je roditelj rekao, to je samo početak onoga što neminovno slijedi kod svakog djeteta i svake porodice. Naš autoritet kod djece može da dobije “staklene noge”… Zašto dolazi do krize autoriteta, kako riješiti konflikt, te koja je razlika između autoritativnog i autoritarnog stila odgoja, pročitajte u nastavku…

Odgovaranje, prkos i inat, emocionalne uvrede, nepoštivanje, uopšte govoreći – smanjen autoritet kod djece – svaki roditelji čije je dijete starije od 5, 6, 7 godina… ili je u pubertetu, zna o čemu govorimo.

“Svaki roditelj na prvi dječji prkos ostaje zbunjen, ali se s vremenom u roditeljima isto tako počinje stvarati otpor. Rekli bismo – Normalno. Neće meni dijete nametati svoju volju kad god poželi! I tako roditelji djeci počinju da vraćaju istom mjerom, čime se stvara začarani krug nepoštivanja koje dolazi s obe strane. A zaista može biti drugačije”, zaključila je u članku na ovu temu Sharon Silver, za Popsugar.com, objašnjavajući svoje stavove:

Poljuljan i slab autoritet kod djece – otkud to?

Prvo, dopustite mi da kažem da čvrsto vjerujem kako roditelji ne bi smjeli, niti bi trebalo da trpe nepoštivanje i emocionalne grubosti od svoga djeteta, ali se to događa. A, kad se dogodi, roditelj osjeća kao da postoji samo jedna stvar koju može da napravi da se to zaustavi. A to je – kazna! Međutim, kažnjavanje djeteta neće riješiti problem.

Ponudila bih drugi način da se zaustavi nepristojno i uvredljivo ponašanje, a da dijete pritom nauči pozitivne stvari.

Sjećate li se kada je bebin plač bio njen jedini oblik komunikacije? Grubo ponašanje veće djece je isto tako oblik komunikacije. Verbalno nepoštivanje i nepristojne riječi samo su izraz osjećanja koja nisu mogli da ispolje na neki drugi način, a osjećaje moramo osloboditi jer ćemo u suprotnom “eksplodrati”.

Kada dijete vrišti i izgovara ružne riječi, jer ne umije drugačije da artikuliše svoja osjećanja, prva stvar koje morate biti svjesni je da je prirodno da želite da uzvratite vikom i pogrdama. “Kako se usuđuješ da tako pričaš sa mnom! Nemoj da ti padne na pamet da drekneš još jednom! U kazni si!!” Poznato?

Neću vas lagati, ovo je sasvim normalna reakcija roditelja čije su se emocije, zbog negativnog ponašanja djeteta, posljedično nagomilale. Međutim, vraćanjem istom mjerom i kažnjavanjem takvog ponašanja, svom djetetu niste dali nikakav odgovor na njegova osjećanja niti drugačiji primjer kako da razriješi konflikt u sebi.

Vaša reakcija nikako nije riješila uzrok djetetovih neartikulisanih osjećanja. Samo je još više pogoršala situaciju, a trenutno mu je zabranjeno da ih ponovo ispoljiti.

Dijete postaje sve više frustrirano, a vi mu svojim primjerom dajete povod da se na vama sve češće iskaljuje. Dijete “guta” nagomilane emocije koje doživljavaju erupciju u novoj formi, a vi uzvraćate bijesom i ljutnjom. Ovo stvara začarani krug koji muči mnoge porodice i usput ih prilično devastira.

Roditelji često misle da djeca namijerno bjesne. Ali, prvo morate shvatiti ovo: Dijete uglavnom nije svjesno odakle dolaze sve te siline negativne emocije. Ljutnja je za njih jednako misterija kao i vama, i oni se tih burnih emocija jako često plaše, a svojim vikanjem odagnavaju taj strah. Ali, to je ujedno i njihov poziv u pomoć. Vapaj koji kaže: “Ne znam kako da se nosim s tim, molim te pomozi mi!”.

Roditelji moraju da razumiju da su intenzivna dječja osjećanja dio odrastanja a ne smanjen autoritet kod djece. Ako će oni svoje intenzivne osjećaje morati da gutaju do tačke lomljenja ili neće znati drugačije da ih ispolje, među djecom i roditeljima nastaće nesavladiv emocionalni rat.

Zamislite dijete i roditelja povezane užetom čije krajeve svako drži u svojoj ruci. Kada roditelj potegne jedan kraj, povuče dijete pa ono automatski povlači uže u svom smjeru. Tako nastaje emocionalni rat. Zamka koja u vaspitanju može biti kobna za kvalitetan odnos i – najviše – za kvalitetan karakter djeteta, budućeg čovjeka.

Autoritet kod djece i kriza autoriteta: Kako zaobići zamke u vaspitanju?

Kada dijete povuče uže, vi ga kao roditelj samo pustite. Ne potežite dalje. Ali ostanite čvrsto tu gdje jeste. To je ključna prekretnica za pozitivan autoritet kod djece. Samo se umirite na trenutak.

Dijete će u početku nastaviti sa svojim cirkusom, odgovaranjem, prkosom, pa čak i uvredama, ali vi se samo isključite. Budite tihi i ne povlačite uže. Kada dijete shvati odsustvo vaše očekivane reakcije, postaće svjesno da je prešlo postavljenu granicu. Ovo je pravi trenutak za vašu akciju.

Slobodno možete reći: “Kad se uznemiren, prvo se moraš smiriti. Vikni u jastuk i oslobodi se bijesa (može i vježbanjem, plesom ili bilo kojim pravilom koje imate u svojoj kući) prije nego što razgovaraš sa mnom.”

Nakon što se vaše dijete oslobodi bijesa, pozovite ga na razgovor: “Sad ćemo da se izvinimo jedno drugom i mirno razgovaramo o problemu koji te muči.”

Naučite dijete da svoju negativnu energiju artikuliše i ispoljava na konstruktivan, neagresivan i prihvatljiv način. Ako vam pođe za rukom da suzdržite svoju ljutnju i ponudite mu mirno alternativu u ponašanju, ono će moći da rješava frustracija i probleme razgovorom. Tek tada ste na dobrom putu da se takve stvari više ne ponavljaju.

Ostvariti zdrav autoritet kod djece nije lak proces

Pogotovo ako je dijete već starije i već naviklo na uzajamnu dreku. Ali ako mu želite biti prava podrška u odrastanju, okanite se užeta i ne uzvraćajte “istom mjerom”.

Tako će samo naučiti da budu još gori, slijedeći vaš primjer, i da se uvijek u životu vode osvetom. A frustrirana ličnost, puna ljutnje i osvete, nije nešto što želite za svoje dijete.

Omogućite djeci da na miran, stabilan način shvate svoje odrastanje i odrastu u dobre ljude. Ljude koji će se znati nositi sa svime što im život može prirediti.

I za kraj…

… Znate li koja je razlika između autoritativnosti i autoritarnosti?

Autoritativan stil prati i odgovara na emocionalne potrebe djece, ali ipak postavlja potrebne granice i ograničenja. Djeca se disciplinuju, razvijaju emocionalnu stabilnost i pozitivan odnos prema sebi i drugima. Porodična atmosfera je prijatna i topla, djeca imaju povjerenje u roditelje, a roditelji omogućavaju djeci da ispolje emocije i stavove. Negativan odnos se nadvladava argumentacijom i razgovorom normalnim tonom.

Suprotno tome, autoritaran stil vaspitanja je rigidan, lišen emocija i razumijevanja, i više liči na odnos vojnog zapovjednika i vojnika koji ne smije da iskaže šta misli ili osjeća. Insistira se na poslušnosti i servilnosti, a roditeljske zapovijesti se tretiraju gotovo kao dogme. Ovako vaspitana djeca su uglavnom plašljiva i ranjiva, ali tokom života razvijaju slične obrasce ponašanja. Ponizni su prema jačima, a nemilosrdni prema slabijima. Autoritaran stil je garant za frustrirano dijete. I najgori mogući stil vaspitanja.

Priredila: MamaKlik

KAKO BITI DOBAR RODITELJ i bez svađe pronaći zajednički jezik sa djetetom

Razvoj djeteta: Kako batine, stres, nervoza i bijes roditelja utiču na djecu

Kako nastaju razmažene generacije – Da li je voljeti i vaspitavati dijete jedno te isto?

Da li ste mentalno jak roditelj?