Danas sam nakon nekoliko dana izašla iz kuće. Morala sam u nabavku osnovnih stvari. Prirodno, malo sam se našminkala i doživjela šok.
Sreća, rukavice su mi sakrile nokte na rukama. Tačnije njihov izostanak. Vrijeme loše, pa sam izrast sakrila kapom. Nakon nekoliko dana buljenja u računar, te gledanja apokaliptičnih serija, doživjela sam pravo otkrovljenje shvativši da ljudi hodaju ulicama.
Živi.
Za svaki slučaj, a ponesena uzastopnim gledanjem serije The Walking Dead (10 sezona) u džepu sam sakrila šrafciger. Nikad se ne zna, a on najlakše može probiti glavu zombija. Kontam i ostali su u istom fazonu, pa sam onu šminku s početka priče nabacila u namjeri da me neko ne zamijeni za hodajućeg mrtvaca.
Uredno sam stajala u redu pred marketom, uzela svoja kolica pa sa punom antivirusnom opremom (uključujući i šrafciger) krenula u obilazak rafa. Iskreno, bila sam napravila spisak potrebnih stvari, ali dok sam sve navukla na sebe, pripremila cekere, pa još stavila i dodatnu opremu – na spisak sam zaboravila. Elem, bila sam ekspeditivna pa sam kupovala stvari po prioritetu: pivo – za muža (ovo je najneophodnije), Oreo za dijete (isto) i vino za sebe.
Ne, mi nismo porodica alkoholičara. Sin (10) – ne pije.
Ne mogu da se sjetim koji je danas dan. Gledam datum, ali ništa mi ne znači. Prvi, drugi, treći ….koznakoji dan izolacije: ustanem, spremim doručak, upalim računar, radim, pogledam Walking Dead, radim, dešifrujem TV školu, radim i još je isti dan. Udarim koji lajk, napišem koji koment, pa opet radim. Onda mijesim hljeb, štrudlu, buhtle. Pa, ispočetka.
Sutra ću biti kreativnija. Imam vino.
I da, umjesto #izazovprihvaćen šerujem pjesmu. Da, pogledala sam i #TheNewPope
Napisala i doživjela: Danijela Filipov
Dvogledi.com
