Često kažu da je “malo dijete mala briga, a veliko velika briga”, još češće tvrde da “bebe plakanjem manipulišu”, te da kao roditelji nemamo ni mogućnosti ni prava da se zabavljamo…
Jeste li i vi čuli ove fraze i šta mislite o njima? I ove sedmice nastavljamo s najčešćim mitovima i mantrama o roditeljstvu. Ako imate bebu, malo dijete ili veliku djecu, vjerovatno ćete se naći u jednoj od dolenavedenih stereotipnih i isforsiranih izjava, zbog kojih nam se diže kosa na glavi!
U nastavku vas čeka nekoliko fraza kojima nas često bombarduju roditelji s iskustvom. Mitove i mantre o roditeljstvu je prokomentarisala i protumačila psihologinja i terapeutkinja igrom Sanja Ivanušević Grgas:
Bebe manipulišu roditeljima
MIT: Bebe vas vrte oko prsta, smiju vam se iza leđa, crtaju dijagrame u zraku, bebe su lukave, ne smijete im nasjesti, emotivno vas ucjenjuju, manipulišu vašim strahovima i nesigurnostima, ukratko, djeca su prepredenija od cijele marketinške industrije.
No čekajte malo, bebe jednostavno ne poznaju i ne shvataju mehanizme uzroka i posljedica niti doživljavaju linearni koncept vremena, prema tome, bebe u početku plaču jer je to njihovo jedino sredstvo izražavanja a kasnije, jer uvijek postoji određeni uzrok, a na roditeljima ostaje prepoznati ga.
Bebe ne mogu manipulisati jer to srećom, još ne znaju, no mali vragovi, sigurno bi to upotrijebili protiv vas, kada bi samo znali kako.
ZAPRAVO: Male su bebe u trenutku rođenja neurološki nezrele i još će dugo sazrijevati. Za zdrav razvoj i sazrijevanje potrebni su biološko sazrijevanje i vanjska podrška, koja se sastoji od dosljednog zadovoljavanja bebinih potreba.
Zbog razvoja neuronauke sada zaista možemo vidjeti kako izgleda bebin mozak, tako da znamo da su dijelovi mozga odgovorni za manipulaciju, jednu poprilično zahtjevnu strategiju, kod beba potpuno nerazvijeni.
Dakle, mala beba nije fizički sposobna smisliti manipulaciju sve i da hoće jer joj za to potrebni dijelovi mozga naprosto nisu razvijeni.
Kada mala beba plače, plače uvijek s dobrim razlogom jer je to njen glavni način komunikacije. Ipak, s vremenom djeca uče pa na nesvjesnom nivou neka djeca nauče da će istinsku pažnju i kontakt dobiti tek kada učine nešto što nama smeta. No tu nije problem u njima, već u nama.
Malo dijete mala briga, veliko dijete – velika briga
MIT: Namjera ovakvog savjeta vjerovatno je utješiti roditelje koji misle da im se sve najteže događa upravo sada, dok su bebe male, tvrdeći da su to tek sitnice u usporedbi s onime što roditelje tek čeka, kada djeca malo odrastu, pođu u školu pa ih zahvati ludilo puberteta:
„Ako mislite da je nenaspavanost problem, samo pričekajte kad vam dijete upadne u loše društvo i kad godinama bude odbijalo početi učiti tu vražju matematiku.“
No ovisno o temperamentu, bebe i djeca prolaze razne neurološke faze i u procesu formiranja karaktera, na koji djeluju najviše roditelji pa zatim i ostali uticaji iz okoline, mogu se odviti brojni korisni ali i beskorisni/loši mehanizmi pretvoreni u kasnije obrasce ponašanja.
Dakle, prve tri su najvažnije, pa će i eventualno ‘izazovno, zahtjevno’ malo dijete – ako se u formativnom periodu sve posloži – u starijoj dobi biti manje sklono obrascima lošeg ponašanja.
ZAPRAVO: Svaka razvojna faza donosi svoje izazove a koliko će on biti zahtjevni ovisi o samom djetetu ali i o nama – što je nama osobno zahtjevnije, o našim očekivanjima, o izazovima koje imamo u drugim segmentima života te o podršci koju dobijamo.
Tako će neki razmjerno lako podnijeti nespavanje, jer se i inače lakše nose s time ili im je potrebno manje sna, a teže će podnjeti fazu kada im dijete kontrira ili se osamostaljuje.
S nekom djecom je lakše, s nekom djecom teže, no imajte na umu dvije stvari:
1. nemoguće je predvidjeti ili iskontrolisati kako će stvari odvijati
2. očekivanja su važna – ako očekujete da će biti teško, onda ste skloniji vidjeti samo teške stvari ili ih tumačiti na taj način, a realno su jednake šanse za obje opcije.
Da, sa svakim djetetom ima težih momenata, no budite otvoreni za različite opcije.
Pa i nas su… pa smo ispali ok!
MIT: I nas su hranili hrenovkama i šopali bombonima, i nas su tukli po guzi, i nas su uspavljivali plačem… itd, zašto onda ne biste te stare običaje i vi samo lijepo primijenili na svoju djecu?
Odgovor je jednostavan.
Nekada žene nisu imale pravo glasa, e, pa sada ga imaju. Vremena se mijenjaju, stalno se nešto novo otkriva, svi učimo.
Odgoj djece nije ni po čemu drukčiji. Ono što se činilo jako pametno juče, danas više ne drži vodu. S druge strane, tko kaže da ste ispali ok?
ZAPRAVO: Roditeljstvo zaista jest fini balans između instikata, trendova i novih znanja. Važno je biti promišljen i kritički promatrati što nam se nudi – bilo da se radi o novim teorijama ili naslijeđu naših roditelja.
Zaista možemo ostati zbunjeni idejama i savjetima vezanim za odgoj jer otprilike svaka 3 mjeseca izađe novi priručnik ili se pojavi novi „stručnjak“ koji bazično nema veze s razvojem djece niti u praksi radi s djecom i porodicama.
Jednako kao što kada tražite dobrog automehaničara, auto ne biste odveli frizeru na popravak, budite kritični prema tome od koga ste spremni prihvatiti savjet vezan za razvoj i odgoj djece – neka to zaista bude stručnjak iz područja dječjeg razvoja koji ono što vam savjetuje ima prilike s djecom provjeriti i u praksi.
Takođe, ponekad neke stare metode djeluju blisko i zavodljivo, lako i efikasno – no samo naizgled i u tom trenutku. Danas, zahvaljujući neuronauci, zaista možemo vidjeti što zaista pomaže i podržava zdrav razvoj djece.
U raznim segmentima života ravnoteža je dobra i zdrava stvar, pa primjerice povremeno konzumiranje fastfooda neće učiniti nikakvu štetu, no sada pouzdano znamo da fizičko kažnjavanje djece negativno utiče na formiranje i razvoj dječjeg mozga.
Takođe znamo da velika popustljivost u odgoju te odsutnost granica i strukture stvaraju nesamostalnu, nereguliranu i nezrelu djecu.
Zaboravite na seks, izlaske, koncerte
MIT: „Zaboravite na sve u čemu ste uživali dok ste bili sretan, zaljubljen par koji je uživao u seksu, odlascima u restorane, izletima, druženju s prijateljima, odlascima u disko-klubove i na koncerte, besciljnim šetnjama, čitanju knjiga, slušanju muzike… proći će dugo vremena prije nego što takvu užici ponovo dođu na dnevni red.“
Ok, žele vas pripremiti ovakvim upozorenjima kako biste izbjegli šok kada otkrijete šta vas je snašlo, a i žele vas patronizirati prema logici „dobrodošli u klub“.
No šta je Mark Twain odgovorio na glasine da je umro? Rekao je „Mislim da su te glasine prilično preuveličane.“ Dakle, ipak postoje na svijetu i bebisiterke, bake i djedovi, i poneka druga rodbina, pa ako baš niste gadan peh, jednom ćete na godinu ipak uspjeti nekuda izaći.
Zezamo se, naravno. Možda čak i jednom sedmično.
ZAPRAVO: Aktivnosti koje vam pomažu da se opustite i budete zadovoljniji izuzetno su važne. Jednako kao što ne možete naliti vodu iz vrča koji je prazan, najbolja ste podrška svom djetetu onda kada se i vi emocionalno napunite.
Dakle, predavanja aktivnostima u kojima smo ranije uživali, koje su nas zabavljale ili opuštale, u početku roditeljstva nije bilo zbog organizacijskih razloga ili zbog osjećaja krivice, no organizacija života koja omogućuje obnavljanje tih aktivnosti vrijedna je truda ako osjećamo da su nam te aktivnosti potrebne.
Zabava, opuštanje i vrijeme posvećeno sebi nužni su za naše mentalno i emocionalno zdravlje te za povezivanje s partnerom.
Naime, prva godina je vrlo zahtjevna za partnerski odnos i prema istraživanjima tada pada nivo zadovoljstva u partnerskom odnosu. Tim više je potrebno obnoviti aktivnosti u kojima ste uživali i koje su vas ranije povezivale.
Spavajte uvijek kad spava i beba
MIT: Teška dilema, nema sumnje. Šta učiniti kada beba napokon zaspe? Spavati s njom, u nadi da ćete barem donekle ukrotiti hroničnu neispavanost, ili iskoristiti te dragocjene minute za hiljadu stvari koje morate ili silno želite napraviti (od mirnog odlaska na wc i tuširanja, gledanja filma na televiziji, četanja na Fejsu…).
Na tešku hamletovsku dilemu postoji i umjereni odgovor. Tokom dana u slobodnim trenucima učinite sve za svoju dušu i tijelo, a noću zaista iskoristite svaku moguću priliku za san. Ili ipak ne?
ZAPRAVO: Nema univerzalnog odgovora. No imajte na umu da beba treba što je moguće stabilnijeg roditelja pa se u odabiru prioriteta u toj dilemi vodite time.
Ako ste razdražljivi i umorni, manje ćete biti od pomoći svojoj bebi, stoga u dilemi između pospremanja i nekog oblika fizičkog ili psihičkog odmora odaberite ono što će vas učiniti mirnijim i stabilnijim.
Autorka: Sanja Ivanušević Grgas
ceti.hr
Mitovi i mantre o roditeljstvu: “Ne navikavaj bebu na ruke” i drugi besmisleni savjeti
Mamin “Marfijev zakon”: Sve što s djecom može da krene naopako – krenuće naopako!
Kako usrećiti dijete: 7 dječjih zahtjeva koje svaki roditelj može da ispuni
