Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, skoro 10% globalne populacije pogođeno je nekim oblikom anksioznosti – emocionalnim poremećajem koji kao sudbina savremenog čovjeka život ispunjava strepnjom i tjeskobom, i koji se može progresivno pogoršavati.
Briga i odgovornost su utkani u našu svakodnevicu, i svako se s’ vremena na vrijeme može osjećati zabrinuto, anksiozno. I to je sasvim normalna emocija.
Možete da osjećate nervozu kada donosite važne životne odluke, u stresnim situacijama, kada obavljate zadatke za koje je vezan visok stepen odgovornosti, kada se suočavate sa pritiskom na poslu.
Čak i mladi mogu da osjećaju veliki nemir, recimo, u vezi sa školskim obavezama.
Anksiozni poremećaji su, ipak, malo drugačiji. Oni predstavljaju skupinu duševnih stanja koja čovjeka mogu da spriječe u vođenju normalnog života.
Anksioznost se manifestuje permanentnim osjećajem unutrašnjeg nemira, tjeskobe, straha, pa i panike, koje prati i fizička napetost.
TAKVI STRAHOVI SU IRACIONALNI, U TRENUTKU KAD SE ISPOLJAVAJU NISU VEZANI ZA KONKRETNU OPASNOST, SITUACIJU ILI OSOBU.
Za ljude koji su anksiozni, briga i strah su konstantni, nepremostivi i kormilare njihovom svakodnevicom.
Kao okidač za anksioznost ili tjeskobu, mogu se navesti nataloženi emocionalni stres, traume, doživljen gubitak i druge životne situacije, kao i unutrašnji nesvjesni konflikti. Ovo stanje može se razviti i kao kombinacija negativnih iskustava, genetskih predispozicija, karaktera osobe i hemijskih procesa u organizmu. Može da pogodi i mlađe i starije.
Anksiozni poremećaj je opšti pojam koji uključuje različita stanja:
Generalizovani anksiozni poremećaji – konstantan osjećaj prekomijerne, nerealne brige i napetosti, sa malo ili bez ikakvog razloga. Može da traje danima, sedmicama, pa i mjesecima. Osobe su zabrinute, mišići napeti, pojavljuju se nesanica, vrtoglavice, bol u stomaku…
Panični poremećaji – iznenadan osjećaj užasa i panike, koji osobu napada bez prethodnog upozorenja. Znoj, bol u prsima i neuobičajeno snažno, nepravilno lupanje srca, osjećaj gušenja, neki su od indikatora napada panike.
Socijalni anksiozni poremećaji – nazivaju se i socijalnim fobijama, a podrazumijevaju brigu i tjeskobu u interakciji sa drugim ljudima. Socijalno anksiozni ljudi su fiksirani na to kako ih drugi vrednuju i prosuđuju, plaše se neugodnosti u komunikaciji i ismijavanja.
Specifične fobije – osjećaj intenzivnog straha od određenog objekta ili situacije, kao što su recimo visina ili letenje, strah od insekata, od pasa i slično. Strah je preuveličan i tjera ljude da izbjegavaju uobičajene situacije.
Post traumatski stresni poremećaj (PTSP)– nastaje kao posljedica proživljene traume. Osoba nastoji da se emocionalno izoluje od drugih, osjeća uznemirenost, izbjegava mjesta ili ponašanja povezana sa spornim događajem, ponovo proživljava traumu kroz noćne more.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj – opsesivne (prinudne) misli tjeraju osobu na kompulzivno (prisilno) ponašanje, pa se javlja i anksioznost kao posljedica suprotstavljanja neželjenim mislima i porivu da ih uvijek i iznova sprovodi.
Neki od zajedničkih simptoma anksioznih poremećaja:
- Panika, strah, nelagoda, nemir
- Depresija, negativne misli
- Problemi sa koncentracijom
- Problemi sa spavanjem
- Hladne, znojne ruke, trnci u rukama ili nogama
- Kratak dah i osjećaj gušenja
- Lupanje srca
- Suha usta
- Mučnina
- Napeti mišići
- Vrtoglavica
Na pojavu ovih simptoma, ljekar će predložiti fizikalni pregled i laboratorijske pretrage, kako bi ustanovio da li njihov uzrok možda leži u organskom oboljenju.
Ako ljekar ne pronađe nikakav medicinski razlog za navedene simptome, osoba može biti upućena psihologu ili psihijatru, kako bi putem adekvatnih testova bilo ustanovljeno da li je riječ o anksioznom poremećaju.
Anskioznost se ne mora isključivo tretirati lijekovima.
Na raspolaganju stoje psihoterapija koja kroz razgovor potpomaže razumijevanju i rješavanju anksioznog poremećaja, ali i kognitivno-bihejvioralna terapija, putem koje se osoba uči kako prepoznati i mijenjati obrasce misli i ponašanja koja podstiču duboku anksioznost ili paniku.
USPJEH DONOSE SE I OPUŠTANJE, MASAŽA, MEDITACIJA, JOGA, A ODNEDAVNO JE U FOKUSU I MUZIČKA TERAPIJA.
Naročitu pažnju je izazvala pjesma “Weightless” koju je britanski bend Marconi Union napravio u saradnji sa muzičkim terapeutima.
Neuropsiholog dr David Lewis-Hodgson je na temelju testiranja utvrdio da ova melodija smanjuje osjećaj anksioznosti za 65%, tako što usporava srčani ritam, redukuje krvni pritisak i snižava nivo stresa, djelujući ne samo na centar za sluh već i na emocionalne centre u mozgu.
Rješenja postoje, a uz malo napora, ljudi ponovo mogu početi kontrolisati svoje strahove i vratiti se ispunjenom životu.
