Mudra i pragmatična životna pravila su nešto što želimo da naši tinejdžeri usvoje. Kako ih nažalost neće naučiti u školi, mi bismo kao roditelji trebalo da “zasučemo rukave”! Evo inspiracije…
“Tinejdžeri imaju zdrav razum ali ga rijetko upotrebljavaju”. Ova krilatica se često koristi kako bi se vjerodostojno opisale nestašne godine mladih ljudi koji se nalaze na raskršću između djetinjstva i odraslog doba. Životna pravila koja će da im koriste u budućim danima su nešto što želimo da ih naučimo, ali sav taj proces usvajanja mudrosti iskusnijih ljudi protiče pomalo trapavo i teško.
U skladu sa svojim godinama, tinejdžeri uvijek sve znaju najbolje, roditelji su demode i dosadni, nemaju pojma, a ni škola više nije autoritet kakav je bila. Zvuči poznato?
Međutim, ako se ionako “lude godine” tinejdžera spoje sa njihovom težnjom ka lagodnom životu, roditeljskom pretjeranom protektivnošću i odsustvom minimuma obaveza za koje je dijete zrelo da ih izvrši, onda rezultat ne može biti dobar: Dobijamo nezainteresovane i dezorjentisane generacije koje sve očekuju “na tacni”, bez želje da se pokrenu, preuzmu inicijativu, nešto nauče i sazriju.
Zašto su tinejdžeri bezvoljni i neorganizovani?
Kada gledamo filmove, vidimo klince koji prodaju hamburgere, raznose novine ili rade neke druge sitne poslove za džeparac. A onda odu kući, čuvaju mlađeg brata ili sestru i pišu esej od 1000 riječi. Sami.
Realnost je, pogotovo danas, nešto sasvim drugo.
Savremeni roditelj je na neki način sklon da podilazi djeci do njihove zrele dobi. Mame i tate se trude da sve rade umjesto svoje djece, da ih poštede tereta i svakodnevnih obaveza, nehotično čineći ono što nazivamo – medvjeđom uslugom.
Sa druge strane, mališanima se od najranije dobi nameću brojne vannastavne aktivnosti koje biraju roditelji, ne vodeći računa o dječjim afinitetima i potencijalnim talentima. Djeca nevoljno treniraju sve i svašta, razvijajući otpor prema nametnutim obavezama.
Tako odgajamo klince koji nisu sposobni ni samostalno uraditi zadaću, a kamo li neke kompleksnije zadatke. Sve to degradira djecu i u dobroj mjeri determiniše njihovu budućnost. I u jednom momentu nam (im) se sve vrati kao bumerang.
Ova negativna praksa je sve češća i u svijetu.
To je svojevremeno primijetio novinar i moderni pisac Charles Sykes, autor popularne knjige “Dumbing Down Our Kids: ‘Why American Children Feel Good About Themselves But Can’t Read, Write, or Add”.
Sykes je pratio uticaj reformisanog školstva srozanih standarda, kao i moderan odnos prema djeci, te definisao 50 pravila za koje sam kaže da ih nove generacije djece neće naučiti u školi. Mi vam prenosimo neke od njegovih opaski.
Mada u pojedinim momentima zvuče oštro i kruto kao surova vojnička obuka, ovo su ipak jednostavni i korisni savjeti koji mogu pomoći mladim ljudima da se pokrenu, steknu radne navike (ako još uvijek nisu) i da se osjete dobro u svojoj koži. I u svom životu.
Ako imate tinejdžere u kući ili svojoj blizini, ćušnite im telefon u ruke, neka pročitaju šta im iskusni i objektivni Sykes poručuje:
Životna pravila za tinejdžere
Pravilo br. 1:
Život nije fer – navikni se!
Pravilo br. 2:
Svijet neće mariti za tvoje samopouzdanje. Svijet očekuje da prvo nešto postigneš, PRIJE nego što počneš da se osjećaš dobro u vlastitoj koži.
Pravilo br. 3:
NEĆEŠ zaraditi 60 000 dolara godišnje odmah poslije školovanja. Nećeš biti potpredsjednik s automobilom i skupim telefonom dok to sam ne zaradiš.
Pravilo br. 4:
Ako misliš da je tvoj nastavnik opasan, pričekaj da dobiješ šefa!
Pravilo br. 5:
Okretanje hamburgera nije ispod tvog dostojanstva. Tvoji djedovi i bake imali su drugačiji izraz za “rad na običnim poslovima”: zvali su ga – ŠANSA!
Pravilo br. 6:
Ako zabrljaš, nisu ti krivi roditelji. Ne cvili nad svojim greškama, uči na njima.
Pravilo br. 7:
Prije nego što si se rodio, tvoji roditelji nisu bili dosadni kao što ti se sada čine. Oni su to postali plaćajući tvoje račune, čisteći tvoju odjeću i slušajući non stop o tome kako si COOL. Zato prije nego što spasiš “kišnu šumu od parazita za koje je kriva generacija tvojih roditelja”, pokušaj pospremiti ormar u svojoj sobi.
Pravilo br. 8:
Škola je možda odustala podjele djece na pobjednike i gubitnike, ali ŽIVOT NIJE. U nekim školama ukinuli su negativne ocjene i daće vam vremena koliko god želite, da date pravi odgovor. Ovo nema ni najmanje sličnosti sa stvarnim životom.
Pravilo br. 9:
Život nije podijeljen na semestre. Nećeš imati ljetnji raspust i vrlo malo poslodavaca biće zainteresovano da ti pomogne da nađeš sebe. Učini to na vrijeme.
Pravilo br. 10:
Televizija NIJE stvaran život. U stvarnom životu ljudi moraju napustiti kafić i otići na posao.
Pravilo br. 11:
Budite ljubazni prema štreberima. Vrlo je vjerovatno da ćete na koncu raditi za jednog od njih.
Ako se slažeš sa napisanim, proslijedi ove poruke. Ako ih možeš pročitati – zahvali učiteljici! – poentira autor.
E.B. MamaKlik.com
ZABAVNI HOBIJI – Ideje za kućne aktivnosti koje će vas opustiti i aktivirati mozak
Anksioznost: Kočnica normalnog života i kako je se osloboditi
Uloga oca u razvoju djeteta: Zašto je tata bitan i je li važan koliko i mama?
