Centar za patologiju govora i psihofiziološke poremećaje prepoznat je kao mjesto gdje stručnjaci iz oblasti defektologije, logopedije i psihologije zajednički rade kako bi pružili podršku djeci i odraslima s raznim poteškoćama. Cilj Centra je pružiti pravovremenu i kvalitetnu pomoć, podstičući zdrav razvoj i osnažujući porodice da aktivno učestvuju u terapijskim procesima.
Razgovarali smo sa Sašom Tatićem, direktorom Centra, o izazovima, metodama rada i inspiraciji koja stoji iza ovog važnog projekta.
Šta Vas je inspirisalo da otvorite Centar za patologiju govora i psihofiziološke poremećaje?
Razlozi za otvaranje ovog tipa ustanove potiču od činjenice da imamo veliki broj djece kojima je potrebna podrška, podsticaj i usmjeravanje u svome razvoju.
Nažalost, broj djece je svaki dan sve veći, dok u isto vrijeme, nedostatak kvalitetnih informacija kod roditelja direktno utiče na donošenje pravovremenih aktivnosti sa ciljem da pomognu djeci.
Prostorije Centra za patologiju govora i psihofiziološke poremećaje
Koja je osnovna misija Vašeg Centra i po čemu se izdvaja od drugih ustanova?
Naša misija je širenje vaspitno-obrazovnih ciljeva kroz predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Meni lično, saradnja i savjetovanje sa roditeljima je najvažniji proces, koji se posredno realizuje preko određenih oblika rada s djecom.
Koji specijalisti čine Vaš stručni tim?
Glavni nosioci posla su defektolozi različitog usmjerenja, uključujući logopede, surdologe i druge specijaliste, uz podršku psihologa i dječijeg psihijatra.
Kako sarađujete međusobno kako biste pružili što kvalitetniju podršku pacijentima?
Izuzetno je važno imati saradnike profesionalce s kojima možete diskutovati, donijeti zajedničke odluke i podijeliti ih s roditeljima, koji su krajnji korisnici usluga.
Usluge Centra
Koje su najčešće patologije ili poremećaji koje tretirate?
Najčešće patologije su razvojnog tipa, što uključuje razvoj govora i jezika u predškolskom uzrastu – kasno javljanje govora, mutizam, korekcija artikulacije, mucanje, agramatizmi i slično, kao i nedostatak određenih vještina pred polazak u školu.
Često se susrećemo sa dijagnozama poput “disharmoničan razvoj”, koje u sebi sadrže poremećene strukture govora i jezika, motorike, inteligencije, socioemocionalnog razvoja i brige o sebi.
U razrednoj nastavi često se dešava usporeno ili otežano usvajanje početnog čitanja i pisanja kao vještina koje su neophodne za dalju samostalnost djece.
Osim toga, socioemocionalni razvoj djece usko je povezan sa školskim uspjehom.
Kako izgledaju prvi pregledi i procjena stanja pacijenata?
Prvi pregled i prva procjena kod mlađih korisnika odvija se u prisustvu roditelja. Dijete nije toliko u fokusu koliko intervju s roditeljima, uzimanje anamnestičkih podataka i upoznavanje s razlozima dolaska.
Sama opservacija počinje od trenutka ulaska u prostoriju, nakon čega slijede procjene i određivanje tretmana.
Na koje metode rada ste najviše ponosni i koje rezultate najčešće daju?
Defektologija je praktična nauka. Metode počivaju na voljnoj saglasnosti korisnika. U praksi su to procesi izazivanja i usmjeravanja pažnje, što je i najveći izazov. Izazivanje određenog glasa, njegova postavka, primjena u riječi i rečenici su tehničke prirode.
Ogledalo, spatula, papir, olovka su najvažniji instrumenti rada. Naravno, od stepena složenosti zavisi i primjena određenih aparata. Primjenom audiovizuelnih sredstava tretiraju se poremećaji sluha i slušanja, fluentnost govora (mucanje) i ostali elementi govora.
Iskusan terapeut, djeci prihvatljiv, najvažniji je preduslov realizacije određenog tretmana.
Ugodan ambijent je takođe važan da bi se djeca osjećala opušteno na tretmanu.
Kako pratite napredak korisnika i prilagođavate terapije njihovim potrebama?
Svi tretmani ili postupci usko su povezani sa ciljevima koji su u vezi sa funkcionisanjem djeteta u njegovoj okolini (škola, kuća, šira porodica). Shodno tome, definišu se koraci, a povratne informacije najčešće dobijamo od samih roditelja.
Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete u svom radu?
Najveći izazovi u ovom poslu su saradnja i povjerenje roditelja. Kvalitet saradnje i povjerenje su od ključne važnosti za uspjeh svakog tretmana. Bez povjerenja, terapijski proces ne može dati rezultate. Osim toga, rad sa djecom je specifičan jer zahtijeva puno energije, posvećenosti i razumijevanja za njihove potrebe i emocije.
Kakve su reakcije i iskustva roditelja ili staratelja djece na rad sa Vama?
Roditelji su najčešće pozitivno iznenađeni i zadovoljni našim radom. Uvijek težimo da ih uključimo u cijeli proces kako bismo postigli maksimalne rezultate. Njihovo povjerenje je naš najveći uspjeh i motivacija da stalno unapređujemo svoje metode i pristup.
Možete li podijeliti primjer uspješne priče koja Vas je posebno dirnula?
Najljepši trenutak je kada neko dijete koje ste tretirali godinama kasnije sa ponosom dođe da vam pruži ruku na ulici. To su priče koje nas podsjećaju koliko naš rad može imati trajni uticaj na nečiji život.
Na koji način edukujete širu javnost o važnosti rane intervencije?
Kroz radionice, seminare i kampanje se trudimo da informišemo roditelje o važnosti pravilnog vaspitanja i kvalitetne interakcije s djecom. Posebno naglašavamo značaj igre, rada i razvoja navika kod djece jer su to osnove njihovog zdravog razvoja.
Šta smatrate za glavni uzrok ovog tipa poremećaja kod djece danas?
Većina problema proizlazi iz savremenog načina života. Tehnologija je zamijenila mnoge oblike interakcije koji su ključni za pravilan razvoj govora, jezika i motorike. Nedostatak igre, nedovoljno razgovora i nedostatak kvalitetno provedenog vremena u porodici često su faktori koji doprinosе nastanku razvojnih poteškoća.
Koje savjete imate za roditelje koji sumnjaju da njihovo dijete ima poteškoće?
Najvažniji savjet je da što prije potraže stručnu pomoć. Rano otkrivanje i intervencija mogu napraviti ogromnu razliku u životu djeteta. Većina razvojnih kašnjenja može se prevazići uz pravovremenu podršku i angažman roditelja.
Kako zajednica može podržati djecu i odrasle s ovim poteškoćama?
Zajednica može doprinijeti kroz pružanje inkluzivnog okruženja koje razumije i prihvata različitosti. Takođe, sistem podrške bi trebao biti prilagođen individualnim potrebama svakog djeteta, a ne obrnuto.
Na koji način roditelji mogu biti uključeni u proces terapije?
Roditelji su naši najvažniji saradnici. Njihova uključenost je ključna jer provode najviše vremena sa svojom djecom. Kroz edukaciju i zajednički rad, pomažemo roditeljima da postanu aktivni učesnici terapijskog procesa, što ubrzava napredak i povećava efikasnost tretmana.
Rad Centra za patologiju govora i psihofiziološke poremećaje svjedoči o značaju stručnog pristupa i timske saradnje u tretmanu raznih razvojnih poteškoća. Direktor Saša Tatić i njegov tim kroz svoje metode i posvećenost nastoje osnažiti djecu i njihove porodice, istovremeno ukazujući na važnost rane intervencije. Njegova posvećenost radu i empatija prema korisnicima pravi su primjer kako stručnost i ljudskost mogu donijeti pozitivne promjene u zajednici.
