PRVA KNJIGA O PRAVILIMA LIJEPOG PONAŠANJA NAPISANA JE PRIJE SKORO PET STOTINA GODINA. PRAVILA LIJEPOG PONAŠANJA SE MIJENJAJU VREMENOM, ALI U SEBI SADRŽE OSNOVNE VRIJEDNOSTI I ČINE ŽIVOT LJEPŠIM I UGODNIJIM. U MORU ONOG RUŽNOG I NEPRIMJERENOG ŠTO SE DEŠAVA OKO NAS JEDINO ŠTO MOŽEMO MIJENJATI NA BOLJE SMO MI SAMI I NAŠA DJECA. NAUČITE IH LIJEPIM MANIRIMA I UGLAĐENOSTI U NAJRANIJEM DOBU.
Djeca nikada nisu kriva, nisu nekulturna, nisu bezobrazna nego ne znaju i niste ih još naučili nekim od ovih pravila lijepog ponašanja za djecu:
- uvijek koristi molim, hvala, izvini i izvoli
- uvijek pozdravi pri susretu a ukoliko negdje dolaziš pozvoni ili pokucaj prije nego što uđeš
- ne komentariši druge, to je ružno i može povrijediti druge ljude, moraš znati da nismo svi isti i da ne gledamo svijet istim očima
- ne prekidaj druge dok govore, sačekaj da završe pa onda reci šta imaš
- ako ti nešto nije jasno ili nisi siguran uvijek pitaj starije
- za stolom se služi priborom za jelo, ne jedi otvorenih usta, ne srči i ne razgovaraj dok imaš hranu u ustima
- ne bacaj smeće mimo kante
- ustupi mjesto starijima
- pokrij usta rukom ako kišeš i kašlješ
- ne psuj
- ne koristi ružne riječi
- ne ismijavaj druge
- zahvali se ako odlaziš, zahvali se na poklonu, zahvali se na svemu onom što drugi urade za tebe jer je to njihova dobra volja a ne obaveza
- poštuj pravila kuće u kojoj si
- kad telefoniraš pristojno se predstavi i ne razgovaraj predugo i preglasno
Lijepo ponašanje ne može da se nauči za jedan dan, ali treba da se njeguje, uči i ponavlja stalno. Ljubaznost i pristojnost su jedna od stvari koji život čine lakšim. Lijepo ponašanje ne treba da budu pravila kojih ćemo se povremeno i u određenim situacijama pridržavati, to treba biti način života.
Ne zaboravite da dijete najviše uči gledajući vas, pa ni vi sami ne zaboravite lijepe manire ni za trenutak.